NE OPERI ME!

10 naj muških pokušaja uljepšavanja

17.01.2010 u 08:00

Bionic
Reading

Ljepota nema cijenu. Što ne znači da nema prilično suicidalne navike. Ovaj put ne bavimo se bolesnim detaljima uljepšavanja kojima suvremena kirurgija časti ženski rod, već koliko su daleko bili spremni ići muškarci u ideji da će iz nekog razloga ispasti privlačniji. Od radioaktivne depilacije i pocrnjivanja zubi do obrva od mišje dlake i olovnih češljeva

Crni zubi
Za elizabetanskog perioda u Engleskoj postalo je trendi imati unakažene zube. Ono što je kasnije postalo zlato, to je u 16. i 17. stoljeću bio karijes. Znak bogatstva i statusa. Jer imati pokvarene zube značilo je da imate para za slatkiše i ino jestivo smeće, luksuz koji si je mogla priuštiti samo aristokracija. Problem je u tome što za lijepo poslaganu koloniju karijesa ipak treba čekati. Tu stupa na scenu mješavina od pepela, aluminija, meda i još par otrovnih sastojaka kojom su ljudi mazali gebise i stvarali instant efekt oku ugodne dekadencije.

Visoke pete
Plemenita tradicija renesanse koja je muško stopalo postavila na visinu od sedam, osam centimetara preživjela je možda tek kod aktualnog francuskog predsjednika čijem egu nedostaje barem još solidnih 15 centimetara da bi se osjećao na mjestu. Hommage renesansi danas osim Sarkoa daje eventualno populacija transvestita koja nije zaboravila čari napetih muških potkoljenica i peta koje su totalno multifunkcionalne.

Radioaktivna depilacija
Sjevernoamerički saloni za ljepotu početkom prošlog stoljeća bili su prepuni radioaktivnih atrakcija. Jedna od njih bila je i depilacija rendgenskim zrakama. No dok ste čekali da vam nuklearni snop ubije višak folikula na grudima, mogli se se mazati radioaktivnim kremama za lice za višeatomski ten ili pastama za zube za superbijele zube. Čak su proizvodili čokolade prelivene radijem, a 1953. se pojavio i prvi radioaktivni kontracepcijski gel.

Mišje obrve
Pred dvjestotinjak godina svima je bilo fora izgledati iznenađeno. Kako prirodne obrve ne stoje podignute zbog zapanjenosti, muškarci, a i žene su ih brijali te na njihovo mjesto postavljali pomno zakrivljene lažnjake od mišje dlake. Ljepilo je bilo na bazi ribe, pa ne samo da su bili 24 sata na dan u čudu, nego su i čudno bazdili.

Perike
Plemstvo i bogataši su u 17. i 18. stoljeću iskrcali tone keša ne bi izgledali kao ekipa iz osamdesetih, no rodili su se malo prerano da to saznaju i počine kolektivno samoubojstvo. Genijalna stvar kod perika je što se nisu trebale prati, skrivale su ćelavost i savršeno se uklapale u estetsko i higijensko ljenčarenje muškog roda: minimum sapuna, maksimum parfema.

Pokazivanje genitalija
U srednjovjekovnoj Engleskoj status se pokazivao u najboljoj tradiciji životinjskih dokumentaraca – golim genitalijama prekrivenim tek kratkom tunikom. Ukoliko je visuljak bio prekratak, manjak bi se nadomjestio nadoštukavanjem lažnjakom boje kože. 1842. kralj Edward IV je donio zakon kojim se zabranjuje osobama ispod ranga lorda da iznose svoje genitalije u javnost te je većina populacije morala izmisliti vrećicu koja prekriva spolovilo. Nešto kasnije vreće su prerasle u modni krik te dolazile u bizarnim veličinama.

Bijeli pigment
Još jedna estetska nebuloza dolazi pod znakom olova. Danas ćemo se skuriti na suncu u želji da pokupimo tamniji ten, a tipični elizabetanac bi prodao dušu polarnim medvjedima ne bi li izgledao barem zericu bljeđi. Bjelina je značila da ste oslobođeni rada koje je ljude tjerao van trbuhom za kruhom te uslijed kojeg su, ajme, mogli pocrniti. Imućnija ekipa se tako mazala umjetnim bijelim pigmentom na olovnoj bazi, istom supstancijom koju je rimski povjesničar Plinije naveo kao sredstvo za bojenje brodova.

Olovni češalj
Premda su bili daleko napredniji u pitanjima medicine i održavanja tijela od srednjovjekovnih i novovjekovnih potomaka, stari su Rimljani ipak zabrazdili u par navrata. Recimo, češljanjem olovom. Premda svjesni toksičnosti prirodnih elemenata, antički su muškarci sijede dlake nerijetko bojili mješavinom pepela, mrtvih crva i češljem od olova umočenim u ocat.

Solimanova voda
Sredstvo za uklanjanje bradavica i pjega iz beauty kuhinje 16. stoljeća zvalo se Solimanova voda. Bila je poprilično učinkovita. S tim da vam je osim bradavica i pjega bio spaljen i solidan komad epiderme. Tekućina na bazi žive nakon nekoliko tretmana pretvarala vas je u totalno ispeglanog manekena kojem je, eto, malo izgorjela faca i familija ga ima naviku ne prepoznati. Ako ste već i postali zombi, bili ste zombi bez bradavica. I to je nešto. Primijećena je i blaga nuspojava – korisnicima bi ekspresno ispali zubi.

Budi prljavo seksi
Svaki bolji homo universalis 16. stoljeća, osim što je projektirao prve padobrane i bio fasciniran ovozemaljskom stranom stvari, nije se baš volio polijevati vodom. Kako se držalo da je kupanje uzročnik opakih boleština, tjelesna prljavština i smrad bili su simptomi da ste na pravom putu da doživite stotu. Ideja vjerojatno potječe od srednjovjekovnog asketskog moralizma kojem je pomisao na rimska kupališta dozivao u glavu svakakve perverzije. Naravno, s naslagama znoja od pretprošle godine, teško da ćete ikome zaprljati maštu.