INŽENJERI LJUDSKIH DUŠA

10 naj eksperimenata sa životom poslije smrti

19.04.2009 u 08:00

Bionic
Reading

Hoćemo li preživjeti vlastitu smrt ili ćemo, kada se jednom ispružimo dva metra ispod zemlje, moći još jedino othraniti sljedeću generaciju glista i tratinčica te zabaviti rodbinu na Sve Svete uz veliku mjericu kestena, pitanje je kojim su se poigrali mnogi doktori i psihijatri u egzotičnim i smjelim eksperimentima. Od mjerenja težine duše do spiritističkih seansi, pokušaji da se dokaže prekogrobni život nikako da umru

21 gram
Umjesto da se tlačite dijetama, možda je najbrži način da izgubite na težini taj da postanete bezdušni. U hipu ćete izgubiti 21 gram ako je vjerovati eksperimentu koji je 1907. proveo Dr. Duncan MacDougall želeći dokazati postojanje duše. Stavio je šestero pacijenata na umoru na posebno izrađenu preciznu vagu te im izmjerio težinu netom prije i poslije trenutka smrti. Razlika je u svim slučajevima bila 21,3 grama. Doktor je na tezulju stavio i petnaest pasa za koje se pokazalo da imaju identičnu težinu i nakon umiranja. Zaključak je bio poražavajući. Ukratko, vaš pas nema dušu.

Kacigom do Boga
Božja kaciga
Čovjek imena Michael Persinger nije znao što bi sa starom kacigom za vožnju po snijegu pa je pomoću nje odlučio dokazati nepostojanje Boga i vječnog života. Tvrdio je da je dovoljno stvoriti jako magnetsko polje oko mozga kako bi se doživjela iskustva tik do smrti, poput osjećaja nečije prisutnosti ili svjetlosnih vizija. Na kacigu je nakalemio žice koje su stvarale jako magnetsko polje, a kao volonter se javio poznati ateist Richard Dawkins. Kako je kasnije priznao BBC-ju, bio je neobično razočaran što nije doživio nikakvo jedinstvo sa svemirom ili bilo kakvo duhovno iskustvo. Persinger je svejedno nastavio tvrditi kako 80 posto njegovih ispitanika pomoću 'božje kacige' doživljava prisustvo Svevišnjeg ili nekoga za koga znaju da je umro.

EVP
EVP ili Electronic Voice Phenomena opisuje pojavu kada se na traci, u šumu radio stanica ili na nekom drugom elektroničkom mediju čuju ljudski glasovi kojima se ne može utvrditi izvor. Tajnoviti zvukovi se, navodno, ne čuju za vrijeme snimanja, nego kasnije, kada se traka pušta. Skeptici tvrde da je riječ o automatskom psihološkom povezivanju nerazgovijetnih signala u zvukove slične jeziku kojim slušatelj govori. Strancu bi, kažu, 'misteriozni glasovi' i dalje zvučali kao čisti šum.

Houdini i tajni kod
Harry Houdini, američki iluzionist, zbog vještine u trikovima i optičkim varkama raskrinkao je mnoge navodne spiritiste svojeg vremena kao naobičnije prevarante. Prije nego što je umro, ostavio je svojoj ženi šifru preko koje će posthumno komunicirati s njm, a sastojala se od 10 nasumično odabranih riječi iz pisma prijatelja sira Arthura Conana Doyla, autora Shelocka Holmesa. Doyle i svećenik Arthur Ford navodno su u spiritističkoj seansi kontaktirali Houdinija i njegovu majku, dekodirajući njihove riječi preko šifre koju je ostavio sam iluzionist. Sumnja se da je sve bila namještaljka Doylea i Forda u koju su namamili i Houdinijevu ženu Bess, koja se u to vrijeme liječila alkoholom protiv bolesti.

Schwartzovi eksperimenti
Profesor psihologije Gary Schwartz sa Sveučilišta u Arizoni 2002. je napisao knjigu 'Eksperimenti o životu nakon smrti' u kojoj je sabrao iskustva skupljana prethodnih godina. Schwartz bi redovito organizirao seanse dozivanja duhova u kojima je sudjelovao spiritistički medij i osoba blisko povezana s preminulim kojeg se pokušalo dozvati. Kada bi duh umrlog rođaka ili prijatelja zaposjeo tijelo medija, njemu bliska osoba postavljala bi mu detaljna pitanja. Pokazalo se da je u 83 posto slučajeva medij davao točne odgovore. Kako bi izbjegao optužbe da je riječ o slučajnosti, Schwartz je okupio nasumično odabranu grupu studenata i napravio pokus s istim nizom pitanja kao i u spiritističkoj seansi. Točnost je bila svega 36 posto.

Ramsterov dokumentarac
Dokaz reinkarnacije?
Da se neki ljudi prisjećaju prošlih života, sve do vremena Francuske revolucije, pokušao je dokazati australski psiholog Peter Ramster čiji je dokumentarac iz 1983. 'Reinkarnacijski eksperimenti' bio čak i zabranjen od strane Crkve. Film prikazuje ljude koji se u stanju transa prisjećaju prošlih života. Među njima je bila i Australka koja je navodno živjela u Robespierreovo doba te je za vrijeme ispitivanja počela odgovarati na francuskom, premda ga nije znala. Štoviše, počela je navoditi imena ulica koje već odavno ne postoje te se mogu vidjeti tek na rijetkim starim kartama.

Kolektivni Filip
Društvo za psihološka istraživanja iz Toronta provelo je sedamdesetih godina eksperiment o tome kako izmišljene povijesne ličnosti mogu postati stvarne u kolektivnoj svijesti. Tako je stvoren nepostojeći lik Filipa, kojem je stvorena biografija, karakter, čak su naslikali i njegov portret ne bi li ga učinili stvarnijim. Osam članova grupe koja je stvorila Filipa pokušalo je tada tijekom seanse dozvati njegov duh. Pokušaji su se u početku pokazali uzaludnima, no odjednom se stol počeo tresti i Filip se pojavio. Grupa je uspješno komunicirala s duhom sve dok jedan od članova nije u jednom trenutku zavikao: 'Mi smo te izmislili, znaš?' Sva je komunikacija čudesno prestala nakon toga trenutka i Filip se više nikada nije pojavio.

Lovci na duhove
Reality show 'Ghost Hunters' pojavio se na američkoj televiziji 2004. i pratio je skupinu istražitelja koji obilaze lokacije za koje se tvrdi da su opsjednute. Ne bi li detektirali duhove, ghostbusters društvance koristi Gajgerove brojače, elektromagnetske skenere, infracrvene kamere, digitalne audio snimače, valjda u nadi da su duhovi tehnološki osviješteni. Uglavnom, priznali su da su doživjeli neobične pojave, poput čudnih maglica, bizarnih svjetala, predmeta koji se pomiču i neobjašnjivih sjenki koje bi prozujale ispred objektiva.

William Crookes

Ugledni kemičar i fizičar Sir William Crookes stvorio je cijev s elektronskim nabojem koja će kasnije omogućiti otriće rendgenskih zraka i elektrona. No ono što je Crookesa stvarno pucalo bilo je znanstveno objašnjenje paranormalnih fenomena, točnije spiritizma. Zvao je medije u svoju kuću, gdje je redovito organizirao seanse. Držao ih je pod strogom kontrolom, budnošću znanstvenog istraživača. U svojem je izvještaju naveo kako je svjedočio pomicanju stvari na daljinu, promjenama u težini tijela, levitaciji, pojavi svjetlosnih predmeta, fantomskih figura, kao i automatskom pisanju. Većina njegovih kolega iz znanstvenih krugova, inače žestokih protivnika postojanju duhova, bila je toliko zaprepaštena tekstom da je Crook umalo bio izbačen iz Kraljevskog društva.


Fotografija iz Scolea s ljudskim likom u balonu
Eksperimenti u Scoleu
Jedan od najozbiljnih pokušaja da se dokaže život poslije smrti i svijet duhova uopće bio je niz eksperimenta u mjestu Scole u Engleskoj. U razdoblju od 1993. do 1998. provedeno ih je više od 500. Zabilježili su, među inim, manifestaciju bestjelesnih bića i fenomen materijalizacije. Eksperimenti su ponovljeni u SAD-u, Irskoj i Španjolskoj, a sudjelovali su i istraživači iz NASA-e. Izvještaji su govorili o duhovnim osobama i predmetima koji bi se materijalizirali na dodir (stari novčić, novine iz 1944.). Prostor je prethodno bio totalno pretražen ne bi li se izbjegli trikovi. Svjedočanstva, nadalje, uključuju svjetlosne sferične objekte koji su letjeli po zraku, reagirali na zahtjeve prisutnih, pa levitaciju, glasove koji bi iznosili privatne detalje i još poneku paranormalnu igračkicu koju su istraživači snimili fotoaparatom i kamerom.

Ono u što smo sigurni je da su na našim grobljima jedini svjetleći objekti još uvijek samo svijeće, a jedina paranormalna stvar cijena grobnog mjesta.