ENERGETSKI PROJEKTI

Vladina agencija na konzultante troši 110 milijuna kuna

21.08.2012 u 10:17

Bionic
Reading

Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija (CEI), koji je Vlada osnovala u ožujku na prijedlog prvog potpredsjednika, raspisala je tri natječaja za pravne i financijske usluge savjetovanja na koje će se ukupno potrošiti oko 110 milijuna kuna

Od Centra za praćenje poslovanja energetskog sektora Vlada očekuje da pokrene investicije, a za početak je, prije gradnje Omble, Plomina ili LNG terminala, trebao oživjeti građevinski sektor kroz energetsku obnovu javnih zgrada. Taj posao još uvijek nije zaživio željenom dinamikom, a u međuvremenu ih je proslavio skandal jer je ova Vladina agencija raspisala natječaj za nabavu pet limuzina s luksuznom dodatnom opremom kao što su kožna grijana sjedala i aluminijski naplaci. Na luksuzne automobile potrošit će tek 'sitnicu' od 1,8 milijuna kuna, a u međuvremenu se redaju novi natječaji, pa će Centar konzultantima isplatiti, kako sami procjenjuju, 110 milijuna kuna.

U razdoblju od 9. do 17. kolovoza Centar je raspisao tri natječaja: u dva se traže usluge pravnog savjetovanja na projektima u energetskom sektoru i svaki je težak po 20 milijuna kuna, dok će za usluge financijskog savjetovanja platiti 70 milijuna kuna. U Centru smo pokušali doznati za koje će se energetske projekte angažirati konzultanti, i ovako su nam odgovorili: 'U ovome slučaju ne radi se o konkretnim projektima, već je riječ o okvirnom sporazumu u trajanju od četiri godine koji će Centar potpisati za potencijalne projekte.'

No u nastavku otkrivaju da ipak barataju i konkretnijim planovima: 'Iznos od 110 milijuna kuna okvirni je iznos i odnosi se na procijenjenu vrijednost za dvadesetak i više projekata. Ukoliko dođe do stvarne potrebe za konkretnim projektom, vršit će se mini nadmetanje među kompanijama s kojima će se sklopiti okvirni sporazum gdje će odlučujući faktor biti ponuđena cijena. Isto tako, Centar po okvirnom sporazumu nije obavezan naručivati navedene usluge iz natječaja ukoliko ne bude potrebe za konkretnim projektima.'

Nešto više o projektima pronašli smo zato u natječajnoj dokumentaciji, koja je dostupna zainteresiranim konzultantskim kućama: uz već poznate gradnje hidroelektrana, termoelektrana i LNG terminala, zanimljivo je da se ne isključuje ni prodaja naftnih kompanija u državnom vlasništvu: 'Radi se o višemilijunskim projektima akvizicija ili prodaje naftnih kompanija (predviđena su dva projekta), izgradnje termoelektrana (predviđena su dva projekta), hidroelektrana (predviđena su četiri projekta), LNG terminala (predviđen je jedan projekt) te plinovoda (predviđeno je pet projekata).'

Iako se vrijednost spomenutih projekata mjeri u milijardama eura, angažiranje skupih konzultantskih kuća uvijek izaziva veliku pažnju javnosti. Mjesecima se raspravljalo treba li Vlada platiti milijune kuna financijskim stručnjacima za 'clean start', da bi se nedavno pokazalo da će angažirati konzultante i za pripremu koncesija za autoceste. Tada je potpredsjednik Vlade Čačić kazao novinarima kako se monetizacija cesta ne obavlja kroz 'kućnu radinost' pa niti on ne radi 'kirurgiju oka', aludirajući na nužnu usku specijalnost koja nedostaje državnim birokratima.

I tako, pomalo neočekivano, umjesto u energetici i njoj bliskoj infrastrukturi, investicijski ciklus Vlade najbolje se razvija u sektoru intelektualnih usluga. Doduše, ne u cijelom, jer za razliku od financijaša i pravnika, PR stručnjacima nedavno je zabranjen rad s državnim tvrtkama.