Zabrinuti za budućnost svijeta, obično pitamo kakvu Zemlju ostavljamo djeci. Ali najnovije pitanje glasi: kome ostavljamo Zemlju?

'Opstanak svijeta ovisi o tome mogu li djeca napredovati. Zemlje koje ulažu u svoju djecu dugoročno su najuspješnije. Nažalost, niti jedna zemlja na svijetu trenutačno im ne pruža optimalne uvjete za odrastanje i zdravu budućnost', izjavljuje britanski stručnjak za globalno zdravlje i održivost Anthony Costello.

Costello je jedan od četrdeset stručnjaka Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), UN-ovog dječjeg fonda (UNICEF) i medicinskog časopisa Lancet, koji su u 180 zemalja proveli najnovije istraživanje naslovljeno 'Imaju li djeca svijeta budućnost?'

Uništavanje okoliša, klimatske promjene, poguban marketing na društvenim mrežama koji potiče djecu na konzumiranje brze hrane, slatkih pića, alkohola i duhana te rastući jaz između bogatih i siromašnih glavni su neprijatelji našeg potomstva. Svako se dijete u svijetu danas suočava s egzistencijalnim prijetnjama, tvrdi ovo istraživanje i od globalne zajednice traži radikalno preispitivanje zdravlja djece i adolescenata.

U zadnjih 20 godina svijet je u zaštitu zdravlja te obrazovanje mališana i adolescenata uložio mnogo novca i truda, ali napredak je zaustavljen i kola počinju kretati nizbrdo, izjavljuje bivša novozelandska premijerka i dopredsjednica istraživačkog povjerenstva Helen Clark.

Procjenjuje se da je 250 milijuna djece mlađe od pet godina u zemljama s niskim i srednjim dohotkom u opasnosti da nikada ne dostignu razvojni potencijal. U 21. stoljeću svako drugo dijete u svijetu živi u siromaštvu. Više od dvije milijarde ljudi živi u zemljama u kojima je normalan razvoj djece otežan humanitarnim krizama, ratovima, konfliktima i prirodnim katastrofama povezanim uz klimatske promjene, kaže članica povjerenstva iz Senegala Awa Coll-Seck.

Svako treće dijete mlađe od tri godine je ili pothranjeno ili pretilo, a svakom drugom nedostaju bitni vitamini i hranjivi sastojci, upozorava UNHCR. Najsiromašnijim zemljama slijedi dug put do zdravlja djece, a najbogatiji stavljaju na kocku budućnost sve djece svijeta prekomjernim emisijama ugljika, stoji u izvješću.

Prijeđe li globalno zagrijavanje do 2100. četiri stupnja Celzijeva, na što ukazuju trenutne projekcije ako se nešto radikalno ne poduzme, slijede toplinski udari, porast razine oceana, velike migracije stanovništva u krajeve pogodnije za život, širenje bolesti poput malarije i neuhranjenost, što će u djece dovesti do razornih posljedica po zdravlje. A riječ je o samo 80 sljedećih godina, kada bi današnja djeca trebala postati bake i djedovi. Pariški protokol iz 2015. o smanjenju stakleničkih plinova i obuzdavanju globalnog zagrijavanja na 1,5 stupnjeva iz predindustrijskog doba danas se pokazuje kao utopija. 'Slažemo se s Gretom Thunberg kada kaže da svijet gori', veli Costello.

Najmanje gori u Norveškoj. Od svih 180 zemalja ona najbolje stoji prema stopi smrtnosti djece, zdravlju, obrazovanju i prehrani, slijede je Republika Koreja i Nizozemska, a najgore je u Burundiju, Čadu i Somaliji. Hrvatska je na 28. mjestu, odmah iza Slovenije i Italije, a ispred prebogatog Kuvajta (42.), Sjedinjenih Država (39.) i daleko ispred Rusije (79.). Međutim, kada se u obzir uzme emisija CO2 po glavi stanovnika, Norveška je tek na 156. mjestu, Južna Koreja 166., a Nizozemska 160. Svaka od ove trojke koja se najviše brine o djeci istodobno emitira 210 posto više CO2 po glavi stanovnika od cilja do 2030. Među najgorima su Sjedinjene Države, Australija, Katar i Kuvajt, dok je Hrvatska 114., bolja od Švedske, Švicarske ili Austrije, pa su prema ovom izvješću Albanija, Armenija, Jordan, Moldavija, Šri Lanka, Tunis, Urugvaj i Vijetnam jedine zemlje na putu ka postizanju tog cilja, a time i dobrobiti djece.

Uz poguban utjecaj zagađenja okoliša, najveću prijetnju dječjem zdravlju istraživanje nalazi u korištenju društvenih mreža jer su brutalno izložena 'predatorskom marketingu'. U nekim zemljama djeca na internetu i televiziji godišnje vide 30.000 reklama vezanih uz brzu hranu, grickalice, slatka pića, alkohol i cigarete. Znakovito je da danas deset puta više djevojčica i 12 puta više dječaka pati od pretilosti nego 1975. godine. Zbog širenja reklama za e-cigarete petogodišnjaci u Brazilu, Kini, Indiji i Nigeriji mogu prepoznati barem jedan logotip cigareta. Korištenje e-cigareta poraslo je među mladim Amerikancima u protekle dvije godine za 250 posto, dosegnuvši više od 24 milijuna mladih korisnika.

Istraživač Costello stoga zaključuje da je samoregulacija industrije debelo zakazala. Studije u Australiji, Kanadi, Meksiku, Novom Zelandu i SAD-u, među mnogim drugima, pokazuju da sva interesna udruženja, civilna društva, regulatorna tijela i zakonodavne institucije ne uspijevaju ukrotiti komercijalno oglašavanje namijenjeno djeci i adolescentima. Unatoč tome što se industrija oglašavanja u Australiji obvezala na samoregulaciju, maloljetnici i dalje gutaju 51 milijun izravnih ili skrivenih oglasa za alkohol tijekom samo jedne godine medijskih prijenosa nogometa, kriketa i ragbija. Možete li u nas zamisliti i jednu večer gledanja televizije bez reklama za pivo, a mladi ga najviše konzumiraju jer je najjeftiniji alkohol.

Elektronički oglašivači ciljaju na djecu putem skrivenih algoritama kradući podatke o njima. Na djelu je 'nadzorni kapitalizam', pretvaranje u novac podataka prikupljenih praćenjem njihova kretanja i ponašanja u virtualnom i stvarnom svijetu. Mnoge videoigrice namijenjene djeci proizvode oglasne tvrtke, koristeći bez znanja i dopuštenja roditelja podatke o njihovoj djeci, a zatim ih prodaju velikim internetskim tvrtkama, što je puko kršenje dječjih prava.

Istraživački tim zbog toga preporučuje nadogradnju Konvencije UN-a o pravima djeteta, a koja bi pomogla u rješavanju tih problema i usmjeravanju društvenih mreža u širenju pozitivnih poruka o zdravlju.

Imaju li djeca svijeta doista budućnost? Glavni urednik časopisa Lancet Richard Horton u izvještaju o rezultatima istraživanja zaključuje: 'Potreban je radikalan zaokret, u što treba uvjeriti sve, od čelnika UN-a, šefova država i lokalnih zajednica do same djece. Za to nam treba hrabrosti i predanosti. To je najveći test naše generacije.'