MOL se, kaže, lako može domoći potrebnih mu dionica kojima će prijeći vlasništvo od 50 posto, kaže Štern.

S njim se slaže i Tomislav Panenić, nekadašnji ministar gospodarstva, saborski zastupnik Mosta. MOL, kaže on, može legalizirati dionice koje su na skrbničkom računu i sve ostalo što piše u izmijenjenom zakonu je irelevantno. Kao primjer navodi činjenicu da će država u upravi Ine ubuduće imati svoja dva, umjesto sadašnja tri člana, koja neće imati pravo glasa, ali su i dosad, kaže, naši članovi uprave mogli spriječiti odluke MOL-a samo rušenjem kvoruma.

Štern ističe ono što je kao svjedok kazao i na suđenju Sanaderu za primanje mita – da se mišljenje hrvatskih članova uprave ni do sada nije uzimalo u obzir.

'Kad je u pitanju Rafinerija Sisak, hrvatski članovi uprave uvijek su bili protiv njenog zatvaranja, ali nikad nisu imali ulogu u donošenju odluka. Moje je mišljenje da Rafineriju Rijeka treba ponuditi Rusima kako bi u nju dopremali svoju naftu cjevovodima preko Omišlja, a Sisak pak sredstvima dobivenim od Rusa obnoviti za potrebe domaćeg tržišta nafte. Mađarska bi, uvjeren sam, na našem mjestu sigurno to napravila', ističe Štern.

Podsjeća time na preko godinu dana staru izjavu Igora Sečina, čelnika Rosnjefta, ruskog naftnog diva u većinskom vlasništvu Ruske Federacije, koji je kazao kako su zainteresirani za obje hrvatske rafinerije jer i sisačka, nakon modernizacije, može zauzeti važnu poziciju na europskom tržištu prerade nafte.

Trenutačno se u Sisku domaću naftu samo prikuplja, i to će tako biti do rujna, kad će, kaže Panenić, morati biti pokrenute aktivnosti oko zatvaranja tamošnje prerade. Govori se o, kaže nekadašnji ministar, spajanju rafinerije na Janafov cjevovod kako bi nafta iz Siska išla prema Rijeci, no to je, napominje, 'tehnološki suludo'.

'Da bi nafta iz Siska išla prema Rijeci, prvo je potrebno svaki put ispumpati ono što ide u suprotnom pravcu. Zato ta nafta prema Rijeci neće ići', zaključuje Panenić.

Akademik Mirko Zelić, predsjednik HAZU-ovog Znanstvenog vijeća za naftno-plinsko gospodarstvo i energetiku te vanjski savjetnik uprave Ine, boji se, kaže za Novi list, da se izmjenama zakona država, prepuštajući Inu Mađarima, u potpunosti želi riješiti brige oko Ine.

'To je porazno i vodi pretvaranju kompanije u običnu distribucijsku trgovačku tvrtku', kaže Zelić.

Taj nekadašnji direktor Ininog Naftaplina i bivši član uprave Ine dodaje kako je bilo puno prijedloga zahvaljujući kojima bi položaj Ine na tržištu značajno ojačao, no vlast je sve zanemarivala.

'Svojevremeno smo dogovorili i dobavu plina iz sjeverne Afrike sredozemnim cjevovodom, od čega se iz nepoznatih razloga odustalo, a riječ je o daleko boljem rješenju od LNG terminala. Uvijek će ukapljeni plin biti skuplji od onog koji dolazi cijevima. U Vladinom sam Savjetu za Hrvate izvan Hrvatske, puno komuniciram s dijasporom, u kojoj je puno bogatih ljudi, spremnih ulagati u hrvatsku energetiku, no ni za to ovdje nema sluha. Kina, Indija i Irska su procvjetale na dobroj suradnji s dijasporom, a mi to odbijamo učiniti. I Iran nas zove na svoja nova naftna polja, za koja se zapadne kompanije bore rukama i nogama, no ni oko toga ništa nije učinjeno', kaže Zelić.

'Zatvaranje sisačke rafinerije pokazuje da se odustaje od istraživanja u Hrvatskoj. Sisak ne treba zatvoriti, nego treba intenzivirati domaća istraživanja, koja imaju velik potencijal. Prema našim procjenama, naročito u panonskom bazenu, u Dinaridima i u Jadranu ima preko 900 milijuna kubnih metara ekvivalenata nafte. Sigurnost dobave i LNG terminal, koje povezuju naši političari, ne idu ruku pod ruku. Ina bi mogla živjeti i bez strateškog partnera ako se njeno kormilo prepusti struci', zaključuje Zelić.