Podaci Državnog zavoda za statistiku govore da je 2013. pod ekološkom obradom u Hrvatskoj bilo 40.660 hektara, već iduće godine bilo ih je 50.000, 2015. površine pod eko proizvodnjom rastu za pola, na 75.000 hektara, 2016. rastu na 93.000, a kraj godine dočekujemo na 96.600 hektara eko uzgoja.

Pri tome, ekološke oranice i vrtovi porasli su s 21.000 na 44.000 hektara, trajni nasadi s 5300 na 11.790 hektara, a trajni travnjaci bilježe rast od gotovo 300 posto - rastu s 14.000 na gotovo 41.000 hektara. Naizgled djeluje kao da se jako velik broj poljoprivrednika upustio u složen i skup posao eko uzgoja, a veliki optimisti mogli bi čak reći da se poljoprivreda počela sama restrukturirati.

No veliki pomaci bilježe se i u tradicionalnoj poljoprivredi: površina pod oranicama pada za tri i pol posto na 835.000 hektara; površina pod povrtnjacima ruši se s 5000 na 2000 hektara, vinogradi padaju s 30.000 na 24.000 hektara, a trajni travnjaci se udvostručuju i s 316.000 dolaze na 610.000 hektara.

U isto vrijeme analiza Agronomskog fakulteta u Zagrebu pokazuje da je od 2013. do kraja 2017. obujam poljoprivredne proizvodnje porastao tek 1,2 posto, a na razini Europske unije Hrvatska u poljoprivredi sudjeluje s tek simboličnih pola posto od ukupne proizvodnje. Poljoprivreda je i jedina komponenta hrvatskog BPD-a koja od 2013. stalno pada, a turizam, izvoz i osobna potrošnja građana vuku državu naprijed.

Ovaj naoko velik apsurd širenja površina pod ekološkom obradom i u najboljem slučaju stagnacije proizvodnje u tren oka obrazložio nam je Mato Brlošić, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore. Tajna je, naravno, u državnim poticajima. Za prelazak s tradicionalne na eko poljoprivredu dobije se 347 eura ako se radi o oranicama, 576 eura ako su u pitanju povrtnjaci i 868 eura ako je u pitanju hektar višegodišnjih nasada. Vrlo dobro su prošli i oni koji su trajne travnjake prenamijenili u ekološki trajne travnjake, za što su dobili gotovo 310 eura po hektaru i nastavit će dobivati po 258 eura za njihovo održavanje u ekološkom stanju u idućim godinama.

'S obzirom na to kolike su površine evidentirane pod ekološkom proizvodnjom, sama proizvodnja je smiješno mala. Tu su potpore jako izdašne i to je jedan od važnijih kriterija prilikom donošenja odluke o prelasku na eko', kaže Brlošić i nastavlja:

'Poticaji za ekološku ratarsku proizvodnju dvostruko su viši od onih za običnu proizvodnju, a za višegodišnje nasade su nekoliko puta viši. To posebno vrijedi za neke posebne kulture s kojima nema posla, a takva proizvodnja je daleko profitabilnija od bilo kakve intenzivne ratarske proizvodnje.'

Pitamo Brlošića tko se najviše okoristio prelaskom na eko proizvodnju, a on vrlo otvoreno govori:

'Nažalost, to su uglavnom veći OPG-ovi i proizvođači. Mali OPG-ovi koji prijave ekološku proizvodnju uglavnom i rade na njoj. Kod velikih sve radi matematika. Sije se eko djetelina, koja se posebno potiče, pa se sade orasi koji se posade, a nikad ne daju roda, zatim i lješnjaci. Ima ljudi koji stvarno vrijedno rade, ali ima i dosta onih koji zadovolje samo minimalne uvjete.'

Bavljenje eko proizvodnjom samo radi velikih poticaja, a ne radi ulaganja i razvoja poljoprivrede, posve je promašeno i nema veze s dobrom radnom etikom, ali, dodaje naš sugovornik, u tome nema ništa protuzakonito i to je samo ilustracija naše opće kulture. No masovni prelazak na organski uzgoj počeo je stvarati probleme tradicionalnim poljoprivrednicima iz sasvim neočekivanih razloga:

'Ljudi čije njive graniče s ekološkim njivama imaju velike probleme zbog širenja korova te najezde miševa i ostalih štetočina. Štetočine prelaze na okolne njive i rade štetu, a u ARKOD-u (preglednik poljoprivrednik zemljišta, op.a.) ne može se vidjeti čija su parcele pod eko proizvodnjom, no mislim da bi se to trebalo naznačiti', rekao je.

Zaključno, Brlošić nam i otkriva zašto je u klasičnoj poljoprivredi došlo do bujanja trajnih travnjaka s 316.000 na 610.000 hektara:

'Još 2014. model izravnih plaćanja mijenja se u model po kojem se isplate poticaja više ne razlikuju po tome je li riječ o travnjacima ili oranicama. Prije 2014. za oranice se dobivalo više novca nego za travnjake, a novim modelom poticaji se isplaćuju samo po površini, ne i po vrsti parcele. Kriterij za trajni travnjak je jedna košnja godišnje, pa se otvorila mogućnost da ljudi dođu u posjed takvih pašnjaka i dobiju novac. Ideja je bila da se aktiviraju pašnjaci i da se pogura stočarska proizvodnja.'

O uspjehu te operacije najbolje govori činjenica da je u Hrvatskoj porastao broj grla stoke od 2013., ali samo s 442.000 na 450.000.