Američki ekonomist, nobelovac Paul Krugman, u petak je u svojoj kolumni u The New York Timesu oštro kritizirao Povjerenstvo za fiskalnu odgovornost i reforme, čiji su čelnici u srijedu predložili smanjenje američkog proračunskog deficita za 3800 milijardi dolara do 2020., ocijenivši da oni ustvari nude 'smanjenje poreza za bogate i eroziju mreže socijalne sigurnosti'
Navodeći kako je uvijek vjerovao da je predsjednik Barack Obama napravio veliku pogrešku kada je stvorio taj dvostranački panel kako bi našao rješenje za dugoročne fiskalne probleme, Krugman kaže da se po sastavu komisije znalo da će "dvostranački" značiti "kompromis između desnog centra i tvrde desnice".
Za demokratskog supredsjedatelja komisije Erskina Bowlesa, kaže da ima vrlo republikanski program male vlade, dok republikanskog supredsjedatelja opisuje citatom iz njegova e-maila, u kojem je sustav socijalne sigurnosti u SAD-u opisao kao "kravu muzaru čije vime ima 310 milijuna sisa".
Prijedlog koji su Bowles i Simpson predstavili u srijedu kao prvi prioritet ima smanjenje stopa poreza, dok je "smanjenje deficita" na sedmom mjestu popisa.
Zapravo, to što predlažu je mješavina smanjenja poreza i povećanja poreza - smanjenje poreza za bogate a povećanje poreza za srednju klasu, ističe Krugman.
"Prijedlog jasno predstavlja veliki transfer dohotka prema gore, od srednje klase za malu manjinu bogatih Amerikanaca. A što od toga ima bilo kakve veze sa smanjenjem deficita?", pita se Krugman, koji je pobornik snažnog državnog ulaganja u vrijeme recesije i tvrdi da američko gospodarstvo može podnijeti sadašnji javni dug od 95 posto BDP-a, ili 13700 milijardi dolara.
Za preporuku Bowlesa i Simpsona da se uštede u programu socijalne sigurnosti ostvare pomicanjem granice umirovljenja na 67, pa na 69 godina, Krugman kaže da je izvodiva za osobe koje rade u uredu, no ne i za one koji rade fizički.
Prijedlog, po njemu, ignorira ključnu točku: dok je prosječni životni vijek doista u porastu, uglavnom kod ljudi s visokim zaradama kojima ne treba socijalna skrb, očekivano trajanje života u donjem dijelu distribucije dohotka jedva se pomaklo u protekla tri desetljeća.
On ističe i kako se cijela projekcija stabiliziranja i smanjenja deficita temelji na pretpostavci da će se stopa rasta zdravstvenih troškova dramatično usporiti, za što u prijedlogu ne vidi objašnjenja.
"Nije tajna što se dogodilo s povjerenstvom za deficit: kao što se često događa u modernom Washingtonu, proces koji se trebao baviti stvarnim problemima, otet u ime ideološkog programa", ocijenio je.
"Pod krinkom suočavanja s našim fiskalnim problemima, Bowles i Simpson pokušavaju prokrijumčariti isto staro smanjenje poreza za bogate i eroziju mreže socijalne sigurnosti mreže", zaključuje Krugman, predlažući povjerenstvu za deficit da "pokupi stvari i ode".
