Posljednji podaci iz Fine potvrđuju zabrinjavajući trend rasta nelikvidnosti. U ožujku je zabilježen nagli skok iznosa nepodmirenih naloga za plaćanje pravnih osoba, koji raste već osmi mjesec zaredom. Nepodmirene dospjele obveze do 60 dana povećale su se za čak 37,3 posto u odnosu na veljaču. Istodobno je iznos nepodmirenih obveza u roku plaćanja od 181 do 360 dana porastao za 8,6 posto. Problemi s naplatom potraživanja i otežan pristup izvorima financiranja prisiljavaju poduzetnike da sve više koriste alternativne oblike naplate potraživanja kao što su kompenzacije, cesije, prodaja potraživanja…

U praksi postoje dvije vrste kompenzacije, robna i financijska. Robna kompenzacija podrazumijeva zamjenu potraživanja za neku materijalnu imovinu. Najčešće dužnici nude vlastitu robu upitne likvidnosti, jer je u pravilu ni sami ne mogu prodati. Međutim, ako  vjerovnik procijeni da je poslovni partner u velikim problemima, radije prihvaća robu nego da ostane bez ičega. Robne kompenzacije koristi oko četvrtina poduzetnika, pokazuju rezultati istraživanja Hendala i tportala. Pritom 20,3 posto ispitanika redovito pribjegava robnoj razmjeni, a 5,5 posto to čini povremeno. Ovaj tip kompenzacija raširen je u građevinskom sektoru, u kojem građevinski poduzetnici izvođačima radova često nude stanove u zamjenu za potraživanja.

Poduzetnici su ipak skloniji financijskim kompenzacijama, koje podrazumijevaju prebijanje dugovanja i potraživanja između više sudionika. Malo više od trećine ispitanika izjavilo je da sudjeluje u financijskim kompenzacijama, pri čemu ih 28,8 posto to čini povremeno, a 7,9 posto redovito. Usluge financijskih kompenzacija obavljaju specijalizirani posrednici. U posljednje vrijeme sve je popularniji FINA-in servis za multilateralne kompenzacije koji trenutno ima oko 3.700 korisnika. Ciklusi kompenzacija provode se svakih 14 dana, a sudionici se mogu prijaviti putem interneta. Sudionici kompenzacija plaćaju naknadu u visini 0,8 posto od kompenziranog iznosa, a trenutno je (do 1. rujna) u tijeku akcija besplatnih kompenzacija.

Glavna prednost multilateralnih kompenzacija u odnosu na ostale obračunske oblike plaćanja (cesija, asignacija) jest što se provode bez angažiranja sudionika. Dovoljno je samo prijaviti obveze (dospjela dugovanja) i obavijestiti sudionika prema kojem je prijavljena obveza (vjerovnika) da se i on uključi u servis prijavom svojih obveza. Sustav automatski sparuje dužnike i vjerovnike i obavlja prebijanje dugovanja i potraživanja. Prema dosadašnjim pokazateljima, na kompenzacije se najviše odlučuju građevinske tvrtke i poduzeća koja imaju velik broj dobavljača i potraživanja.

Učinak financijskih kompenzacija je ograničen jer se pomoću njih ustvari ne dolazi do svježeg novca, već se samo reduciraju postojeći dugovi. Međutim, na taj način se ipak poboljšava likvidnost i u krajnjoj liniji poduzetnicima se omogućuje lakši pristup kreditima.

Kompenzacijama najviše pristupaju mali i srednji poduzetnici, dok ih veliki igrači uglavnom izbjegavaju. Država i državne tvrtke također ne sudjeluju u kompenzacijama, iako je bilo prijedloga predsjednika Mesića da se i državne tvrtke uključe u sustav multilateralnih kompenzacija kako bi se smanjila opća nelikvidnost. Međutim, teško da će do toga doći sve dok država i državne tvrtke imaju povlašten položaj prilikom naplate svojih nameta (naprimjer PDV-a) i dok plaćanje svojih obveza mogu uspješno odgađati.