Dok se vlast koncentrirala na rješavanje nelikvidnosti u tvrtkama, dužnim građanima nema pomoći osim zasukati rukave i na posao, kako bi zaradili novac za otplatu dugova. Zakon o osobnom stečaju, iako je davno najavljen, u Hrvatskoj nikako da ugleda svjetlo dana. Poznaje ga većina država Europe, a susjedne Slovenija i Češka uvele su ga u posljednje tri godine
Osobni stečaj ne razlikuje se bitno od stečajnog postupka u tvrtkama, a bazira se na priznavanju nesposobnosti pokrivanja svojih dugova. Slovenski zakon temelji se na američkom modelu. Stečaj može pokrenuti i dužnik i vjerovnik, a vodi se na sudu, pri čemu je stečajni upravitelj skrbnik građana u problemima. Imovina se prodaje, a nenaplaćeni dugovi opraštaju. Naravno, dugovi neće biti otpisani.
U Sloveniji postoji razdoblje od dvije do pet godina u kojem se može oduzimati i 60 posto prihoda za namirenje dugova. Češki zakon prilagođen je srednjem staležu, jer sud odbacuje mogućnost osobnog bankrota građanima koji nemaju 30 posto veća primanja od zakonskog minimuma, jer ih od primjene štiti zaštita minimalnih primanja.
Osobni stečaj dobro bi došao novoj vojsci nezaposlenih, ali Hrvatima bi vjerojatno bolje prijao njemački ili britanski zakon nego američki model, jer u tim državama unatoč dugovima država štiti osnovnu imovinu, poput nekretnine u kojoj dužnik živi.
Novi ciklus krize je na pomolu, a račune je sve teže poplaćati iz mjeseca u mjesec pa se procjenjuje da bi u ovom trenutku oko 30.000 ljudi željelo proglasiti stečaj.
U svojevrsnom stečaju, osim što se ne mogu nadati oprostu duga, blokirani su i građani kojima Financijska agencija plijeni veći dio primanja zbog dugova. Krajem ožujka bilo je 212.317 blokiranih građana koji su dugovali 13,08 milijardi kuna. Dug je eskalirao u godinu dana, gotovo se udvostručio, ali je u ožujku primijećen i pad ukupnog duga za 770 milijuna kuna u odnosu na prethodni mjesec.
U Njemačkoj jako paze na pravnu zaštitu insolventnih građana pa im se zakonom osigurava nepristrani financijski savjetnik, koji ne smije biti iz financijskog sektora, kako bi se spriječilo banke i osiguranja da oštete dužnika, jer upravo iz tih redova najčešće dolazi vjerovnik.
Prema podacima Hrvatske narodne banke u ožujku su građani dugovali preko 127 milijardi kuna kroz kredite banaka, pri čemu se polovica odnosi na stambene kredite. Djelomično ili potpuno nenaplativo je 11 milijardi kuna kredita, ali to se uglavnom odnosi na popularno nazvane 'minuse' po tekućim računima. Već dospjela dugovanja po toj osnovi teška su pet milijardi kuna, a to je siguran znak da bi nekim građanima osobni bankrot puno bolje legao nego prebacivanje 'iz šupljeg u prazno'.
Britanci nisu zaštitili imovinu dužnika, ali su u jeku krize osjetno skratili vrijeme u kojem je građanin pod budnim okom skrbnika. Nekad se u stečaju građani nalaze manje od godinu dana, nakon kojih mogu slobodno nastaviti sa svojim životom. Na institut osobnog stečaja pozivale su se mnoge zvijezde, od kojih su poznatiji slučajevi bankrota Toni Braxton i Mikea Tysona.
Iako stečaj zvuči primamljivo, treba znati da je u većini zemalja svijeta rezerviran samo za ljude koji imaju stabilne prihode, ali su se 'zaigrali'. Ne treba pritom ni zanemariti da je nakon osobnog stečaja kreditna sposobnost na nuli, ali i da je u nekim situacijama i za neke kategorije građana ipak najlakši način za novi početak.
