Kao i lani, srpski mediji prenose izjave direktora tamošnjih šećerana koji se protive otvaranju granica i neizravnom subvencioniranju prerade repe u šećer u Hrvatskoj. Suša i povećanje proizvodnje šećera u Srbiji uzrokovali su ove godine postizanje optimuma proizvodnje za unutrašnje potrebe prerađivačke industrije, ali nedovoljno za izvoz. Kada bi izvezla repu, Srbija ne bi mogla ispuniti dopuštenu izvoznu kvotu EU-a od 180 tisuća tona šećera, pišu Novosti.

Budući da su obje zemlje članice Srednjoeuropske asocijacije slobodne trgovine (CEFTA-e), domaće šećerane od hrvatske Vlade tražile su reakciju i žalbu EU-u. Ugovaranjem proizvodnje u Vojvodini i ulaganjem šest milijuna eura, dodaju, šećerane su omogućile kupnju sjemena, zaštitnih sredstava i dolazak tehnologa, što je podiglo kvalitetu proizvodnje ove najzahtjevnije ratarske kulture.

S druge strane, Srbi ne žele izvoziti repu jer je proizvodnja smanjena zbog suše, a i zbog subvencija koje dobivaju poljoprivrednici, pa tako i kooperanti hrvatskih šećerana.

'Počelo je s relativno malim količinama repe, odnosno, rodom sa 2.000 ili 3.000 hektara. Broj hektara se povećavao iz godine u godinu i sada bismo, da nije bilo zabrane izvoza, došli u situaciju da Hrvatima osiguramo gotovo četvrtinu potreba za šećernom repom', izjavio je za Novosti Željko Kovačević, direktor šećerane Šajkaška iz Žablja.

Ernest Nad, voditelj Odjela za poljoprivredu i prehrambenu industriju HGK u Osijeku, razumije obje strane. 'Svakako, ako govorimo o otvorenom tržištu, zabrana izvoza nema smisla. Ali Srbija je odlučila zaštititi proizvodnju sirovine koja preradom omogućava vrlo visok proizvodni suficit', objašnjava Nad.

Osim šećerana, dodaje, i osječka tvrtka Žito u Srbiji je putem svog poduzeća na značajnim površinama zasijala šećernu repu.