Štrajk se nastavlja

Đuro Đaković je u rasulu. Županija i radnici zazivaju DORH, a naš sugovornik blizak jednoj od bivših uprava tvrdi da zna tko je kriv za propast slavonskog industrijskog diva

04.12.2019 u 16:17

Bionic
Reading

Tvornica Đuro Đaković je na koljenima - nema novca za plaće, računi su blokirani na iznos duga od 100 milijuna kuna. Prije dvije godine Đuro je bio stabiliziran i spreman za dokapitalizaciju, no danas, na pragu 2020. sve izgledniji joj je odlazak u stečaj. Radnici nisu primili dvije plaće, nema novca za repromaterijal pa štrajkalo se tamo ili ne, proizvodnja stoji. Vođe štrajka poručuju nam kako se raditi neće dok ne dođe plaća, za tportal se oglasio i DORH, dok je jedan od bivših zaposlenika zabezeknut ponašanjem resornog ministra Darka Horvata, za kojeg tvrdi da već godinu dana zna što se zbiva u Slavonskom Brodu

Ministar gospodarstva Darko Horvat u ponedjeljak je posjetio tvornicu i radnike te im je rekao skoro pa istu stvar koju je prije godinu dana rekao radnicima Uljanika: Traži se pravni okvir za isplatu plaće. To je vrlo teška misija s obzirom na to da su računi Đure Đakovića pod blokadama teškim 100 milijuna kuna. Dakle, najprije treba podmiriti blokade, a onda pronaći novac za plaće i za materijale kojima bi se nastavila proizvodnja.

Ivan Barić, predsjednik štrajkaškog odbora u Đuri Đakoviću kaže nam kako radnici nisu dobili dvije plaće i tri prijevoza, a o božićnici nitko niti ne razmišlja: 'Prvenstveno nam treba novac da se deblokira račun, kupi oprema pa da mi možemo dalje raditi i isporučivati, to je osnovno. Radnici su u utorak odlučili da ostaju u štrajku dok god im se ne isplati plaća.

'Mi nemamo što raditi, pa štrajkom ne činimo štetu. Radi sveukupno petnaestak ljudi na jednom sitnom projektu za MORH i na opremanju vagona za kupca iz Austrije jer je on to sam platio, a mi kao štrajkaški odbor dozvolili. Ostali nemaju potrebe za radom', kaže Barić uz opasku da vjeruje ministru Horvatu koji mora napraviti golem posao da bi oni dobili plaće do Božića, a tvrtka kredit koji bi se nastavila proizvodnja.

Pitamo ga kako komentira zahtjev Županijske skupštine Brodsko-posavske da u Đuru Đakovića uđe DORH i pročešlja poslovanje kako bi se utvrdila odgovornost menadžera, s obzirom na to da i sami štrajkaši traže istragu DORH-a. Barić kaže:

'Štrajkaški odbor nije htio radnicima ograničavati izražavanje, transparenti su slobodna volja, naši se skupovi snimaju i objavljuju na društvenim mrežama. Ljudi su ponukani Županijskom skupštinom reagirali, nitko s tim ne bi trebao imati problema'.

  • +6
Štrajk u Đuri Đakoviću Izvor: Pixsell / Autor: Ivica Galovic/PIXSELL

Podsjetimo, Županijska skupština Brodsko-posavske županije početkom studenog pozvala je nadležne državne institucije, među ostalim i DORH da pokrenu izvide zbog moguće nesavjesnog poslovanja u gospodarstvu u kompaniji Đuro Đaković Grupa te u slučaju istog, podnošenje kaznenih prijava radi utvrđivanja odgovornosti prethodnih uprave te grupe. Upitali smo DORH jesu li pokrenuli izvide na što nam odgovaraju kako Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu nije podnesena kaznena prijava vezana za predmet upita.

U samom Đuri Đakoviću kažu nam da nemaju saznanja da se nad njima provode izvidi DORH-a. 'U odnosu na pozive pojedinih subjekata nadležnim državnim institucijama na provođenje izvida koji se u zadnje vrijeme pojavljuju u medijima, možemo samo istaknuti da, s obzirom na način i sadržaj predmetnih poziva (paušalni navodi odaslani putem medija), smatramo da isti prvenstveno nanose štetu ugledu tvrtke i njenog sadašnjeg i bivšeg menadžmenta u ovako prijelomnim trenutcima za kompaniju. Ovime, naravno, ne dovodimo u pitanje pravo i obvezu svakoga tko ima eventualnih konkretnih saznanja o potencijalnom počinjenju kaznenog djela od strane bilo kojeg subjekta da poduzme odgovarajuće radnje radi eventualnog procesuiranja počinitelja', poručuju.

Izvor: Pixsell / Autor: Ivica Galovic/PIXSELL

Pokušali smo kontaktirati i bivšu Upravu Đure Đakovića, koju je do prije nešto više od mjesec dana vodio Marko Bogdanović, no do zaključenja teksta nismo uspjeli doći do njega, kao niti do Bartola Jerkovića, bivšeg šefa Đuro Đaković specijalnih vozila. No, oni su svoje ostavke detaljno argumentirali u 'oproštajnim pismima' gdje navode da je tvrtka u velikim problemima jer banke više ne žele kreditirati proizvodnju vagona, a Đuro svojeg kapitala nema već godinama.

Srećom, stupili smo u kontakt s bivšim zaposlenikom Đure Đakovića, bliskom jednoj od bivših uprava, koji već godinama promatra kako kaže, neodgovorno ponašanje najvećeg vlasnika - države, prema tvornici i koji nam pod uvjetom da ostane anoniman, otvara dušu: 'Država nema sluha, niti ga je ikada imala, za rješavanje problema. Osnovni je problem što je Đuro u dvadeset godina izgubio milijardu kuna kapitala. To nije niti do jedne uprave, nego do vlasnika koji je uvijek, kada je zaškripalo, prodavao tvrtke iz grupacije kako bi se financiralo tekuće poslovanje. To je jedina razlika između Đure i brodogradilišta, koja je država izdašno financirala', otvara naš dobro upućeni izvor.

<<<Iako je država utukla silne milijune, Đuro Đaković je na samrti. Hoće li mu Vlada opet pomoći ili slijedi eutanazija>>>

'Meni je odvratno da se sad spominje odgovornost ove ili one uprave, a svi znaju što se događa već 25 godina. Najgore je što se misli da je Đuro Đaković nekakva državna ispostava, a ne tvrtka koja skoro sav svoj prihod ostvaruje na tržištu. Tu svijest je nemoguće promijeniti. Tvrtka je još 2014. bila spremna za stečaj, krenulo se u hitnu dokapitalizaciju, država, točnije jedan ministar je i to pokušao blokirati, pa se nekako navrat nanos dokapitaliziralo zahvaljujući privatnim ulagačima', objašnjavanja naš izvor i dodaje:

'Prije te dokapitalizacije, tvrtka je u 2013. imala 60 milijuna kuna gubitka i nije isporučila niti jedan tereni vagon. Nakon dokapitalizacije potpisani su ugovori s najjačim svjetskim leasing operaterima koji traju do 2021. godine! Ali opet, država je odgađala ono neizbježno - financijsko restrukturiranje - Đuro ne može s ovom bilancom dobiti kredit na tržištu, još je kako - tako poslovao dok je Zagrebačka banka kreditirala proizvodnju vagona, odradili su 18 ugovora, s 19. su stali, rekli su da su izišli iz tog biznisa i da to nema veze s Đurom', otkriva naš sugovornik i kaže da ga sada čude paušalne ocjene da se vagoni rade s gubitkom, jer je iz javno dostupnih financijskih izvještaja vidljivo da im pola prihoda od 600 milijuna kuna ode na materijalne troškove, što znači da se niti jedan vagon ne radi s gubitkom, već da tvrtku u gubitke i propast vodi dug od 500 milijuna kuna i kamate na njega.

'U takvom stanju dobavljači, koji isporučuju robu, a znaju da novac neće vidjeti godinu dana tu neizvjesnost uračunavaju u cijenu robe. Da Đuro ima mogućnost plaćanja u roku od 30 dana, nikakvog problema u poslovanju ne bi bilo. Ja ne mogu vjerovati da ministar Horvat govori da u tvornicu treba poslati institucije da provjere što se događa. Tragično je da nije pročitao financijske izvještaje! On već godinu dana zna da je zadnjim kreditom HBOR-a od 95 milijuna kuna zatvoreno i potraživanje samog HBOR-a od 30 milijuna kuna, a da je za ostalo sam HBOR platio dug dobavljačima. U Slavonskom Brodu nisu vidjeli jedne kune. Ministar zna i da Đuro uvijek ima dospjelih obveza oko 10 milijuna eura. Svi sve znaju, a nitko ne čini ništa. Sad će oni naći spasitelje, sad su im dobri i Bradleyi koji 2017. državu nisu zanimali.', tvrdi naš sugovornik.

Posao s Patrijom, dodaje, oko ugradnje 30 milimetarskih topova, također Đuri neće donijeti mnogo jer se pola iznosa vrijednosti cijelog posla od oko 100 milijuna kuna, plaća direktno Patriji, ali će, zaključuje sugovornik, možda pogurnuti problem u iduću godinu i što je još važnije za cijelu priču, iza iduće runde parlamentarnih izbora.

'Sramota je da netko iz Vlade govori da je Đuro Đaković strateški važna kompanija za našu vojnu industriju kad od 600 milijuna kuna prihoda, samo 10 milijuna kuna dođe od MORH-a. Toga bi trebali biti svjesni i svi u Slavonskom Brodu čija je krilatica 'Naš Đuro'. Imali su prilike upisati dionice u dokapitalizacijama, pa nitko od njih nije dao ništa. Mogli su postati suvlasnici i mijenjati menadžment kako ih volja', zaključio je naš sugovornik.