Iako nije nepoznata, tehnologija prepoznavanja lica na temelju analize uzorka DNK još nije usavršena, na čemu u svijetu intenzivno radi nekoliko tvrtki i znanstvenika, mahom kineskih, ali također američkih i europskih. Američka policija u Sjevernoj Karolini tako je prošle godine uhitila muškarca osumnjičenog za dvostruko ubojstvo nakon što je analizom DNK iz krvi nađene na tijelu žrtve utvrđeno da je imao svijetlu kožu, smeđe oči, tamnu kosu i nekoliko madeža na licu te je on priznao zločin.

U Kini naglašavaju da će koristiti spomenutu metodu za identifikaciju prekršitelja zakona i žrtava, no nije teško pretpostaviti kamo takva tehnologija može voditi. Crvić sumnje u dodatne namjere Kineza uvukao se zbog mjesta na kojem je smješten glavni istraživački centar.

To je Xinjiang, autonomna regija u zapadnom dijelu Kine s 11 milijuna Ujgura, etničkom manjinom sunitskih muslimana. Kineske vlasti optužuju ih za separatizam, terorizam, ekstremizam, čak za navodnu vezu s propalom tzv. Islamskom državom i izvjesnim brojem kineskih Ujgura među ISIL-ovcima u vrijeme osvajanja iračkih teritorija. Prema navodima Ujedinjenih naroda, u toj se regiji 2014. nalazilo najmanje milijun Ujgura i drugih muslimana u pritvorima ili kampovima za preodgoj, a koje Kinezi nazivaju centrima za zanatsko obrazovanje, zbog čega su Sjedinjene Države u to doba stavile na crnu listu tridesetak kineskih tvrtki i vladinih organizacija.

To ipak nije spriječilo njemačke koncerne Siemens, Volkswagen i BASF da ondje otvore tvornice, mada su bili 'svjesni socijalnih problema u regiji Xinjiang'. Na optužbe da su koristili logoraše kao prisilnu radnu snagu, BASF je 'isključio tu mogućnost'.

I baš u toj regiji, u gradu Tumxuku, središtu sigurnosnih službi Xinjianga i 'glavnom bojištu za sigurnost regije', kako ga opisuju državni mediji, u siječnju 2018. otvoren je forenzički DNK laboratorij koji vodi Institut za forenzička istraživanja Kine. Stručnjaci ondje skupljaju uzorke krvi od stotina tisuća Ujgura, bez njihova pristanka i objašnjenja zašto to rade. Mada znanstvenici izjavljuju da slijede međunarodne norme u korištenju dobrovoljno davanih uzoraka, The New York Times je na temelju dobivenih dokumenata i razgovora prije nekoliko dana pisao o tome da ih vlasti skupljaju pod izgovorom obveznog zdravstvenog pregleda, a da se među 'dobrovoljcima' također nalaze osobe zatočene u dva logora smještena u Tumxuku. Novinari lista to ipak nisu mogli provjeriti na licu mjesta jer ih je u tome spriječila lokalna policija.

Prema domaćim izvorima, Kina ima najveću bazu DNK na svijetu s više od 80 milijuna profila, pa njihova policija i sigurnosne službe dobivaju još jedan alat za društvenu kontrolu, ne samo kriminalaca i terorista, nego disidenata, političkih neistomišljenika i prosvjednika kao što su oni u Hong Kongu, piše američki dnevnik.

Među tih 80 milijuna profili Ujgura u manjem su broju, ali zapadni etičari tvrde da najmnogoljudnija zemlja namjerava koristiti taj alat za rasno profiliranje i druge vrste državne diskriminacije te muslimanske etničke skupine. Kritičari sa Zapada stoga se boje da u kombinaciji s rastućom mrežom nadzornih kamera Kina ulazi u moguću eru 'automatiziranog rasizma', a bioetičar Mark Munsterhjelm sa Sveučilišta Windsor u Ontariju krsti to kao 'tehnologiju lova na ljude'.

U svakom slučaju, The New York Times došao je do podataka o tome da policija već koristi kamere i raspoznavanje lica za evidentiranje Ujgura u bogatim gradovima Hangzhou i Wenzhou te na obalnim područjima provincije Fujian i Žute rijeke.

Neposluh Ujgura zbog separatističkih ideja nije jedini razlog za to što ih istraživači koriste kao dobar uzorak za ovu vrstu istraživanja. Naime lica su im kombinacija europskih i istočnoazijskih značajki te se znatno razlikuju od kineske većinske populacije Han. Softver ih zbog toga lakše izdvaja iz skupine, što znanstvenicima može pomoći u identificiranju genetičkih varijanti povezanih s fizičkim osobinama ispitanika.

Da se javnost prema Ujgurima ipak odnosi malo drukčije nego prema većini ostalih stanovnika Kine, pokazuje reklama najnovijeg startupa za nadzorni sustav CloudWalk, tehnologije za prepoznavanje 'osjetljive skupine ljudi'. 'Ako našom metodom u susjedstvu otkrijete jednog Ujgura, a za 20 dana pridruži mu se šestoro drugih, odmah alarmirajte policiju', reklamira CloudWalk inovaciju na svom webu.

A u ovoj priči Zapad igra dvostruku ulogu. S jedne strane sve veći broj znanstvenika i aktivista za ljudska prava zabrinuto upozorava da kineska vlada upitno koristi otvorenost međunarodne znanstvene zajednice za svoje orvelovske ciljeve, a s druge surađuju s istim tim kineskim centrima za istraživanja. Laboratorij u Tumxuku tako koristi softverske sustave američke tvrtke Thermo Fisher Scientific iz Massachusettsa.

The New York Times otkriva da su među znanstvenicima barem dvojica dobivala značajna novčana sredstva od uglednih europskih institucija. Jedan od njih, specijalist za ljudsku genetsku raznolikost pri Institutu za računalnu biologiju sa sjedištem u Šangaju, dobio je na ime istraživanja 22.000 dolara godišnje od partnerskog Max Planck Societyja iz Njemačke. Stručnjak s Pekinškog instituta za genomiku i član istraživačkog tima istodobno je profesor na nizozemskom Sveučilištu Erasmus, a obojica su tijekom istraživačkog rada surađivala s kineskom policijom koja im je osiguravala pristup uzorcima DNK.

Međunarodni znanstveni časopisi objavljivali su njihova otkrića bez provjere odakle im uzorci, mada se i tada vjerojatno moglo sumnjati u etičnost postupka njihova dobivanja, kao i u to da se ljudski genom može koristiti u upitne svrhe, ne samo u prozvanoj Kini. Jer kako reče suradnica Instituta za privatnost i tehnologiju Sveučilišta Georgetown, Clare Garvie, 'ako stvorite tehnologiju koja može razvrstati ljude po etničkoj pripadnosti, netko će je prije ili kasnije sigurno iskoristiti za politički obračun'.