Konzultant, kao što i sama riječ govori, konzultira druge ljude, kompanije, organizacije, institucije o raznim poslovnim odlukama. Ovisno o potrebi i prioritetima tvrtke odabire se i konzultant, što znači da tvrtka ponajprije treba jasno definirati svoje potrebe i ciljeve.
Pravilno definiranje svrhe korištenja konzultantskih usluga najvažniji je element. Time se direktno određuje obim posla, ciljevi, metodologija koja će biti primijenjena i kompletan proces savjetovanja. Na taj način kompanija omogućuje konzultantskoj kući da što realnije procijeni složenost zadatka, potrebna znanja i vještine konzultanata, broj angažiranih osoba, vrijeme trajanja usluge, a time i realniju procjenu cijene usluge.
Petr Knap iz revizorske kuće Ernst&Young svojim klijentima savjetuje „da kod odabira konzultanta obrate pozornost na male, ali ključne stvari - koliko pozornosti polažu na detalje, održavaju li obećanja, međusobnu slogu tima na prezentacijama, kakvo stvarno iskustvo imaju - tko ih može preporučiti i kakvu specifičnu stručnost će unijeti u posao. Ipak, prva stvar je da klijent ima jasna očekivanja o tome zašto treba konzultanta i što on treba napraviti - očekivanja trebaju biti jasno definirana kako bi projekt koji će konzultanti izvršiti imao šanse za uspjeh. Moj savjet je svakako - neka cijena nikada ne bude jedini kriterij“.
Također, iz tvrtke Hauska&Partner poručuju: organizacije mogu konzultante birati na više načina, od javnih natječaja do izravnih razgovora s pojedincem ili konzultantskom kućom. Pristup treba prilagoditi vrsti organizacije, djelatnosti ili materiji za koju se traži konzultant. U praksi se često pojavljuje jedna vrlo negativna pojava, a to je da se prilikom odabira konzultanta tvrtke rado odluče za one koji nude usluge po nižim cijenama. Naravno, pritom se ne odaberu uvijek najbolji ljudi.
Najbolja partnerstva između organizacija i konzultanata se ostvaruju kada se odabir temelji na nekoliko kriterija: pokazuje li konzultant razumijevanje prema djelatnosti tvrtke i njenim problemima, kolika je motivacija konzultanta za rad na pojedinom projektu i iz čega sve proizlazi, ima li konzultantska kuća dovoljno pravih ljudi koje može staviti na raspolaganje klijentu, uspješnost konzultanata na prethodnim projektima i njihova reputacija te profesionalni integritet i etičnost.
U Hrvatskoj djeluje nekoliko udruga koje okupljaju konzultante, savjetnike, trenere i koje imaju više ili manje dobro održavane baze podataka tih klijenata. Primjerice, Trenerski forum TREF kao strukovna organizacija trenera/ica i konzultanata/ica koji djeluju na razvoju kapaciteta u neprofitnom sektoru u Hrvatskoj ima takvu bazu podataka. U njima su navedene reference pa dosta klijenata na taj način izabere svog konzultanta. No, najveći broj konzultantskih poslova se dobije na temelju osobnog iskustva, preporuke i utvrđene „kemije“ – kada nakon dogovaranja posla, obje strane utvrde da mogu i žele zajedno raditi, poručuju iz Upravnog odbora TREF-a.
izvor: Poslovni savjetnik
