Afganistan ima neiskorištene mineralne resurse u vrijednosti od trilijune dolara te mu je prijeko potrebno ulaganje u infrastrukturu, što ga teoretski čini glavnim tlom za kinesku Inicijativu pojasa i puta. Štoviše, Kina je jedna od rijetkih zemalja i jedina gospodarska velesila koja je do sada uspostavila prijateljske odnose s talibanima, a koji su početkom kolovoza šokirali svijet pregazivši Afganistan u nekoliko dana.

Mineralno bogatstvo Afganistana zapanjujuće je. Zemlja se nalazi iznad nekih 60 tona rezervi bakra, više od 2,2 milijarde tona željezne rude, 1,4 milijuna tona minerala rijetkih metala traženih zbog njihove uporabe u elektroničkim proizvodima poput litija – za kojim raste potražnja zbog baterija za električna vozila - 1,6 milijardi barela sirove nafte, 16 bilijuna kubičnih stopa prirodnog plina i još 500 milijuna barela tekućina prirodnog plina, prema podacima Američkog geološkog zavoda.

No do sada se pokazalo da je tehnički gotovo nemoguće doći do tih resursa.

Primjerice, godine 2008. konzorcij kineskih tvrtki uzeo je u zakup na 30 godina najveći projekt bakra u Afganistanu, nazvan Mes Aynak. Do danas - trinaest godina kasnije - nisu započeli nikakvi radovi na rudarskom projektu.

Granica koja dijeli NR Kinu i Afganistan duga je samo 76 kilometara. A nedaleko od te granice važan je koridor takozvanog Novog puta svile – kineskog financijskog programa za investicije u globalnu infrastrukturu, kojim ta država nastoji osigurati pristup i utjecaj u onim zemljama koje su voljne uzeti kineske kredite. Ako bi taj koridor bio ugrožen nestabilnošću u Afganistanu, to bi moglo trajno ugroziti i interese Kine u Pakistanu.

Nekoliko tjedana nakon što su se talibani vratili na vlast u Afganistanu analitičari su skeptični prema dometima kineske strategije.

'Kina je zainteresirana za gospodarski angažman u Afganistanu i proširenje Pojasa i puta, uključujući obnovu i ulaganje u neiskorištene mineralne resurse zemlje koja nema izlaz na more', rekla je za CNBC Ekta Raghuwanshi, Stratforova analitičarka za južnu Aziju.

'Međutim', upozorila je, 'Kina nema namjeru investirati znatna sredstva u bliskoj budućnosti s obzirom na sigurnosne zabrinutosti u Afganistanu i blizinu nemirne kineske provincije Xinjiang', rekla je misleći na ujgurske militante i oživljavanje islamskog pokreta Istočni Turkestan.

I dok je Kina jasno odobrila talibane, to ne znači da je spremna obvezati se na poslovanje s njima.

'Nemamo dokaze za to da će Kina vidjeti talibane kao pouzdanog partnera', rekao je za CNBC Maximilian Hess, stipendist iz srednje Azije na Euroazijskom programu Instituta za vanjsku politiku.

'Itekako su svjesni sigurnosnih rizika, a napadi islamističkih skupina na kinesku infrastrukturu u Pakistanu povećali su se posljednjih godina', uključujući i jedan u kolovozu, rekao je Hess.

Kina riskira bijes lokalnih Afganistanaca svojom prisutnošću, a Peking 'prepoznaje afganistansku plemensku stvarnost i činjenicu da talibani imaju mnoge potfrakcije koje im omogućuju djelovanje s kvaziautonomijom u mnogim područjima', dodao je.

Dakle čak i ako talibani - koji su prihvatili kinesku diplomatsku uvertiru i slave mogućnost njezinog ulaganja - daju kineskim ulagačima jamstvo sigurnosti, ta skupina ne mora nužno imati kontrolu nad drugim militantima i plemenima diljem zemlje od gotovo 40 milijuna ljudi.

Ono što Peking ne iznosi javno, kažu analitičari, zabrinutost je zbog utjecaja povlačenja SAD-a, slično kao i Rusija.

Kao što je novinar Sreemoy Talukdar ovog tjedna napisao u indijskom Firstpostu, Kina se 'možda veselila američkim problemima tijekom operacije završetka misije u Afganistanu... ali je do sada bila prilično zadovoljna ulogom Amerike kao jamca sigurnosti u susjedstvu, u regiji koja je otrovna kombinacija terorizma i etničke pobune'.

Na kraju, ali ne i najmanje važno - talibani su i dalje pod sankcijama SAD-a, EU-a i Ujedinjenih naroda. To predstavlja očit pravni i financijski rizik za svakoga tko se nada poslovanju s tom grupom. Prevelik je to rizik za Kineze koji, poznato je, vole igrati 'na sigurno'.