Američka je javnost u četvrtak saznala da je tamošnja vlast odobrila prodaju nuklearne tehnologije Saudijskoj Arabiji. Rick Perry, tajnik za energetiku, izjavio je pred parlamentarnim odborom da je u šest navrata još od studenog 2017. vlada neimenovanim američkim kompanijama odobravala prodaju nuklearne tehnologije i savjetničkih usluga Saudijskoj Arabiji, državi koja želi sagraditi dva nuklearna reaktora.

Vijest je neugodna iz više razloga, kako geopolitičkih tako i nekih drugih, koji u prvi plan guraju samog američkog predsjednika Donalda Trumpa i njegovu obitelj. S geopolitičke strane Rick Perry tvrdi da su dozvole izdane zbog zabrinutosti da bi se Saudijska Arabija mogla okrenuti Rusiji ili Kini u svojoj želji da nabavi nuklearnu tehnologiju ako Sjedinjene Američke Države ne uspostave novi partnerski odnos s najvećom državom Arapskog poluotoka.

Izgradnja nuklearnih reaktora i s njom povezana tehnologija, poznato je, može biti uvod u razvoj nuklearnog oružja i nije baš lako vjerovati da Saudijska Arabija, država koja pliva na nalazištima nafte, namjerava graditi nuklearne elektrane iz čisto energetskih razloga ili s namjerom upotrebe izvora energije koji ne onečišćuju okoliš koliko nafta i plin. Dodatna komplikacija proizlazi iz odnosa snaga na Bliskom istoku, na kojem je Saudijskoj Arabiji glavni politički protivnik Iran.

Vlada bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame je s ostalim velikim svjetskim silama 2015. postigla sporazum s Iranom, kojim je razvoj nuklearne tehnologije u toj državi stavljen pod strog nadzor. Iranu je zauzvrat odobreno postepeno ukidanje ekonomskih sankcija. Sadašnji američki predsjednik Donald Trump prije godinu dana jednostrano je povukao SAD iz tog sporazuma usprkos tome što ga je Iran poštovao.

Informacije o tome da Saudijska Arabija razvija nuklearnu tehnologiju uz američku pomoć definitivno neće biti dobro primljene u Iranu te se može očekivati rast iranskog animoziteta prema SAD-u. U svemu tome ne treba smetnuti s uma ni političku situaciju u Saudijskoj Arabiji, u kojoj kraljevska obitelj i dalje čvrsto kroji svakodnevicu te u kojoj percipirani neprijatelji, poput američko-saudijskog novinara Džamala Hašodžija krajem prošle godine, mogu završiti raskomadani u nekoj ambasadi.

No neke informacije bacaju novo svjetlo na saudijsko-američku nuklearnu suradnju. Izgradnja nuklearnih elektrana vrlo je specifičan posao koji iziskuje visoku ekspertizu, ali i pozamašne iznose novca. Na tom tržištu stoga vladaju posebni uvjeti. Proces izgradnje jedne elektrane može trajati i desetljeće - od izbora lokacije, preko prikupljanja dozvola, do same izgradnje i pokretanja – i kompanije koje se time bave su izložene vrlo visokim rizicima u poslovanju. Lako se stoga mogu naći na rubu propasti i gotovo uvijek im je nužna barem nekakva podrška države.

Na tržištu izgradnje nuklearnih reaktora zbog toga se u posljednjem desetljeću profiliralo pet glavnih igrača: Francuska i njena kompanija Framatome (preostala nakon restrukturiranja tamošnjeg nuklearnog giganta Areva), Rusija i njena državna kompanija Rosatom, Južna Koreja i njena energetska kompanija KEPCO, Kina sa svojim državnim kompanijama te na koncu američka kompanija Westinghouse, koja je svojevremeno izgradila i reaktor u Krškom, a koja je zbog enormnih gubitaka prije dvije godine završila u stečaju.

Upravo je Westinghouse središte lančane reakcije koja zrači sumnjivim odnosima i širi se u smjeru Donalda Trumpa te njegove obitelji. Svoj dolazak u Bijelu kuću Trump je okrunio nepotističkim imenovanjem članova obitelji na neka od ključnih mjesta. U tome je vrlo prominentna pozicija pripala Jaredu Kushneru, Trumpovu zetu, odnosno suprugu Trumpove kćeri Ivanke. Trump je mnogo puta opisivao Kushnera kao vrlo sposobnu osobu u koju ima veliko povjerenje te ga je, usprkos tome što on do tog trenutka nije imao trunke političkog iskustva, između ostalog zadužio za koordinaciju američke politike na Bliskom istoku.

U protekle dvije godine među brojnim skandalima koji okružuju Trumpov mandat isplivali su i neki vezani uz samog Kushnera. Saznalo se da su se američke državne službe sigurnosti protivile tome da mu se odobri pristup strogo povjerljivim podacima, što je Trump ipak učinio, kao i to da je Kushner inzistirao na tajnim kanalima komunikacije koji ne bi bili pod nadzorom američkih vlasti. Uz to, doznalo se i da je s čelnim ljudima Saudijske Arabije organizirao sastanke, o kojima ne postoje nikakve druge informacije.

Kushner, kao i Trump, potječe iz njujorške obitelji koja svoju poziciju i moć duguje poslovanju nekretninama. Kushnerova tvrtka je 2007. godine za 1,8 milijardi dolara kupila neboder na poznatoj Petoj aveniji u New Yorku. Tada je to bila rekordna cijena plaćena za bilo koju zgradu u povijesti. Kriza na tržištu nekretnina, koja je krenula već te godine, kao i financijski i ekonomski krah u iduće dvije, pretvorili su tu transakciju u jednu od većih nekretninskih pogrešaka i Kushnerova obitelj se godinama mučila s dugovanjima nastalim zbog kupnje tog nebodera.

Trećeg kolovoza prošle godine investicijska tvrtka Brookfield objavila je da je u 99-godišnji najam uzela upravo tu zgradu na Petoj aveniji u vlasništvu Kushnerove tvrtke, čime je nestao ogroman desetljetni uteg iz poslovnog carstva Trumpova zeta - iste one osobe koja je u protekle dvije godine vodila brojne pregovore s čelnim ljudima Saudijske Arabije.

Brookfield, originalno kanadska tvrtka, važan je jer je samo dva dana prije sklapanja ugovora s Kushnerovom tvrtkom objavio da je preuzeo Westinghouse, kompaniju koja bi potencijalno mogla jako profitirati od izgradnje nuklearnih reaktora u Saudijskoj Arabiji.

Za dodatnu ilustraciju može se spomenuti kako je nakon katastrofe u japanskom gradu Fukušimi u ožujku 2011. u svijetu došlo do ozbiljnog pada interesa za izgradnjom novih nuklearnih elektrana. Čak i Kina, koja je svojedobno vrlo ambiciozno krenula u izgradnju reaktora, nije već gotovo tri godine odobrila nove projekte. Novi projekti izgradnje nuklearki tako danas dolaze na kapaljku mada kad te kapi kapnu, one mogu izazvati val profita za kompaniju koja ih gradi.

Konačne geopolitičke posljedice dogovora koji isijava sumnjama u vrlo lukrativan privatni posao vrlo je teško predvidjeti. Teško se oteti dojmu da su za priču o uspostavljanju geopolitičke ravnoteže na Bliskom istoku prikvačeni i neki vrlo teški ekonomski utezi. Pitanje je samo koliko ta vaga može podnijeti.