Aukcijska kuća RM Sotheby's, u suradnji s odjelom Sotheby's Fine Art Division, ponudila je ovaj tjedan tri unikatna primjerka nevjerojatnog automobilskog i skulpturalnog dizajna, Alfa Romeo Berlina Aerodinamica Tecnica (B.A.T.) koncepte, koje je Bertone proizveo za auto izložbe u Torinu 1953., 1954. i 1955. godine. Hvaljeni trio modela Alfa Romeo bio je ponuđen kao cjelina na aukciji suvremene umjetnosti 28. listopada. Mnogi ih smatraju najsvjetlijim primjerkom dizajna automobila 20. stoljeća, B.A.T. 5, 7 i 9 predstavljeni su javnosti tijekom tri uzastopne godine i čvrsto su se smjestili među najspektakularnije i nezaboravne automobilske dizajne ikad proizvedene. Aukcijska kuća RM Sotheby's je prije dražbe procijenila ukupnu vrijednost ovih eksponata između 14 i 20 milijuna dolara, a prodani su na kraju za 14.840.000 dolara.

Ta su tri automobila bila više od običnih studija dizajna i izloga onoga što su najbolji svjetski karoseristi i majstori mogli stvoriti; bili su i nevjerojatno učinkovita demonstracija inženjerskog naprednog dizajna i napredne aerodinamike. Iako su dizajnirani oko jednostavne šasije cestovnih automobila Alfa Romeo, automobili su zaprepastili javnost dotad neviđenom kombinacijom skulpture i učinkovitosti te s više od samo nagovještaja fantazije i znanstvene fantastike koji odjekuju iz svakog od tri dizajna.

Geneza nastanka ova tri modela

U zoru pedesetih godina prošlog stoljeća, 'carrozzeria' Giuseppea 'Nuccia' Bertonea, dizajnerska kuća i graditelj autobusa odgovorna za gradnju ručno izrađenih karoserija, mučila se u periodu odmah nakon Drugog svjetskog rata. Jednokratne narudžbe za bogate klijente, nekad žila kucavica ovog karoserista, predstavljale su sve teže održivu poslovnu strategiju. To se počelo mijenjati kad mu se pridružio dizajner Franco Scaglione. Angažiranje tada nepoznatog dizajnera iz zrakoplovne struke 1951. godine ubrzo je rezultiralo nekim od najslavnijih djela te tvrtke, katapultirajući i Scaglionea i Bertonea prema vječnoj slavi.

Nakon uspjeha s modelom Abarth 1500 Biposto koji je dizajnirao Scaglione i sagradio Bertone, Alfa Romeo je iskazao interes za istraživanje tehničkog prijedloga za aerodinamiku; projekt je postao poznat kao Berlina Aerodinamica Tecnica ili B.A.T. Sam Bertone je izabrao platformu iz modela Alfa Romeo 1900. kao podlogu za ovo istraživanje, a Scaglione je uživao u mogućnosti kombiniranja svojih interesa za znanost i matematiku sa svojim estetskim sklonostima.

Za svoj prvi model, Scaglione je postupno radio na četiri modela u punoj veličini prije nego što je nastavio do pete i posljednje faze, stvarne metalne konstrukcije za automobil. Stoga je, kada je dovršen, konceptni automobil prikladno nazvan Berlina Aerodinamica Tecnica 5, odnosno B.A.T. 5.

Alfa Romeo B.A.T. 5 (1953.)

Prvi od B.A.T. koncepata, dizajner Franci Scaglione je kreirao vizualno privlačan dizajn koji je apsolutno maksimalizirao protok zraka i na kraju stvorio automobil spektakularne dramatike. Radeći s protokom zraka kao suštinom kako razvijati linije vozila, dovršeni koncept prikladno je nazvan Berlina Aerodinamica Tecnica 5, odnosno B.A.T. 5.

Kao i kod njegovih nasljednika, pogonska oprema je preuzeta iz Alfa Romea 1900, ali ostati će upamćeno da je sam proizvođač automobila ostao relativno neangažiran u samom procesu dizajniranja, sve do konačnog dizajna, B.A.T. 9. Snaga ovog četverocilindričnog motora, povezanog s ručnim mjenjačem s pet stupnjeva prijenosa, bila je približno 90 konjskih snaga, no aerodinamične linije karoserije omogućile su automobilu najveću brzinu od skoro 200 km/h.

Ova izvanredna izvedba bila je zahvaljujući svom koeficijentu otpora zraka, izračunatom na nevjerojatno niskih 0,23 Cd, što je impresivno čak i po današnjim standardima. Riječ je o pontonskim bokobranima, nosnim otvorima, zaokruženom staklenom kokpitu, suženim repnim perajama i štitnicima kotača, a sve to u kombinaciji kako bi se postigla aerodinamična učinkovitost i dizajn koji se smatra, gotovo doslovno, 'vanzemaljski'. Težina samog automobila B.A.T. 5 je 1088,6 kg.

Alfa Romeo B.A.T. 7 (1954.)

Nakon što je poslužio svojoj svrsi, B.A.T. 5 u osnovi je izvučen iz 'naftalina' nakon izložbe 1953. godine i započet je rad na ažuriranoj verziji, koja će uskoro biti poznata kao B.A.T. 7. S obzirom na uspjeh prvog automobila, Scaglione je bio ohrabren da naglasi razne karakteristike originala, i on je to učinio sužavanjem prednjih usisnika za zrak, spuštanjem haube za više od pet centimetra i produljivanjem repnih peraja uz dodavanje ekstremno povećanog kutnog nagiba. Ostali su štitnici stražnjih kotača i izraženi bočni otvori. Rezultirajući dizajnerski koeficijent otpora bio je, pri 0,19 Cd, čak izvanredniji od njegovog prethodnika. Ta je brojka niža od mnogih dizajna super automobila 21. stoljeća, a to je postignuto 1954. godine bez ispitivanja u zračnom tunelu ili računalno potpomognutog dizajna. Doista, izuzetan podvig. Smanjena mu je i težina na samo 997.9 kilograma.

Bilo je planirano da ovo konceptno vozilo bude predstavljeno na Torinskom salonu u travnju 1954. godine, ali je dovršen tako kasno da su Nuccio Bertone i Franco Scaglione osobno odvezli automobil do Torina. Reakcije na izložbi bile su nedvosmisleno pozitivne, jer je B.A.T. 7 je dobio još oduševljeniju pohvalu medija od svog prethodnika, dospjevši na naslovnicu švicarskog časopisa Automobil Revue.

Alfa Romeo B.A.T. 9d (1955.)

Posljednji od tri automobila doveo je do toga da se Alfa Romeo više zainteresirao za dizajn, uglavnom vođen željom da automobil učini vizualno zapanjujućim, ali s više obzira na primjenu dizajnerske praktične upotrebe na cesti. Za B.A.T. 9d, Scaglione je istraživao Gran Turismo interpretaciju teme sa smanjenim veličinama repnih peraja radi poboljšanja vidljivosti straga, a eliminirane su obloge stražnjih kotača. Nova naglašena linija pojasa dodana je prema stražnjem dijelu, dok je standardna trokutasta rešetka Giulietta, uključujući poznati milanski grb, postavljena na prednju masku, ističući identitet automobila kao Alfa Romeo. Unatoč ovom praktičnijem pristupu dizajnu, rezultat se pokazao krešendom iteracije dizajna i bio je jako cijenjen zbog svog 'jet-age' dizajna (perioda mlaznih, jet aviona) koji je savršeno kombinirao i oblik i funkciju.

Rob Myers, predsjednik uprave RM Sotheby's, je prije same dražbe izjavio: 'Mogućnost ponude automobila Alfa Romeo B.A.T kao triptih na aukciji jedna je prilika u generaciji. To bi u večernjoj prodaji Sotheby's Contemporary Art samo dodalo dodatnu potvrdu globalnom značaju automobila B.A.T. Ova tri doista spektakularna automobila među najprepoznatljivijim su i najvažnijim dijelovima automobilskog dizajna ikad proizvedenih. Nadalje, nikada nisu ponuđeni na prodaju kao ujedinjeni trio, pa se ponuda ovog dizajnerskog triptiha možda više neće ponoviti. Važnost ponude ovih automobila ne može se podcijeniti ni u automobilskoj industriji ni u svijetu umjetnosti, skulpture i dizajna.'

David Galperin, voditelj večernjih aukcija suvremene umjetnosti Sotheby's u New Yorku, komentirao je: 'Nakon uspjeha trkaćeg automobila Michael Schumacher Ferrari F1 u našoj večernjoj prodaji u studenom 2017., oduševljeni smo što ponovno predstavljamo izuzetan primjer automobilskog dizajna u našoj aukciji Suvremene umjetnosti. Dizajnirani i proizvedeni početkom 1950-ih, Alfa Romeo B.A.T. automobili predstavljaju veliku kreativnu domišljatost koja obilježava poslijeratnu Italiju i europsku avangardu u ovom razdoblju povijesti. Predstavljeno u kontekstu naše Večernje prodaje suvremene umjetnosti, uz djela titana poslijeratne talijanske umjetnosti i dizajna poput Lucia Fontane i Carla Mollina, puka radikalnost, skulpturalni sjaj i jedinstvena umjetnička vizija ovih automobilskih ikona bit će sve više uvećavana.'

Zanimljivo je da tri modela B.A.T. nikada nisu bila prikazana zajedno kao triptih, a automobili su rasprodani odmah nakon njihovih prikazivanja. Zapravo, automobili nisu bili ujedinjeni sve do 1989. godine kada su se pojavili na Pebble Beach Concours d’Elegance izložbi, dijeleći 'svjetla pozornice' ni sa kim drugim nego s Nucciom Bertoneom, čovjekom koji je nadzirao njihovu narudžbu i izgradnju. Ubrzo nakon toga, dosadašnji vlasnik pojedinačno je nabavio svaki automobil i od tada je trio restauriran, održavan i čuvan kao grupa. U posljednjih 30 godina izvodili su se samo povremeno u javnosti, a automobili su nesumnjivo jedna od najvažnijih pojedinačnih kolekcija postojećih vozila. Stoga je i bilo prikladno da se automobili prodaju kao jedna cjelina, što i odgovara njihovom neupitnom statusu dizajnerskih ikona i možda najboljem primjeru 'automobila kao umjetničkog djela'.