REPORTAŽA TPORTALA

Zvijezde MIOC-a: Kakvi su planovi naših najboljih informatičara?

06.06.2016 u 09:30

  • +6

Svjetski prvaci i viceprvaci u informatici s MIOC-a

Izvor: tportal.hr / Autor: Matej Grgić

Bionic
Reading

Priča o našim mladim informatičarskim superjunacima iz MIOC-a posljednjih dana ne silazi s naslovnica. Svi ističu golem trud učenika, nastavnika i mentora, njihovih bivših kolega koji su im pomagali, zahvaljujući kojem su u jakoj konkurenciji od 200-tinjak škola iz cijelog svijeta osvojili dva timska zlata i jedno srebro

To je, kažu, njihov najveći dosadašnji uspjeh. Neki od njih natječu se redovno, svake godine. No čekaju ih još brojna druga nadmetanja s vršnjacima, među kojima i najvažnije i najteže od svih - Informatička olimpijada.

tajni uspjeha mladih iz MIOC-a, ne samo informatičara već općenito svih učenika, već smo pisali. Formula je relativno jednostavna: ponajbolji učenici iz cijele Hrvatske kojima često ni prosjek ocjena 5,0 nije dovoljan za upis, u kombinaciji s kvalitetnim nastavnicima dodatno motiviranima entuzijazmom mladih ljudi koje ne treba tjerati da uče, koji su žedni znanja.

Pisali smo već i o tome što su sve osvojili na ovom srednjoškolskom natjecanju ACSL All-Star 2016. u gradu Nashua pored Bostona. Školu su predstavljala tri tima od po pet sudionika – juniorski sastavljen od učenika prvog razreda, seniorski u kojem su uglavnom sudjelovali učenici četvrtog razreda i srednji koji je bio sastavljen od učenika drugih i trećih razreda. Juniori i seniori osvojili su prva mjesta, dok je srednji tim osvojio drugo.

Teško, ali ne preteško

No ovaj puta u MIOC smo došli kako bismo saznali nešto više o njima, o njihovim razmišljanjima, planovima i željama.

Mladići u dobi od 15 do 18 godina dočekali su fotografa Mateja Grgića i mene za stolom u školskoj knjižnici. Izgledali su malo umorni od svega: od napornog rada, natjecanja, putovanja i konačno nebrojenih izlazaka pred hrvatske medije. Pomalo su i sramežljivi, ne razmeću se previše svojim uspjehom. Priznaju da su očekivali da će biti dobar, imaju već natjecanja u nogama, no nitko nije očekivao baš dva zlata i jedno srebro.

Pitam ih tko su im bili glavni konkurenti. Kažu da se ne sjećaju točno jer ih je obuzelo veliko uzbuđenje kada su shvatili da njihovo ime nije pročitano sve do najboljih mjesta. No ističu da su uobičajeno jako dobri Rumunji i Amerikanci.

Nikola Pintarić, učenik četvrtog razreda, kaže da je natjecanje trajalo cijeli dan, bilo je teže nego prošle godine, ali nije bilo preteško.

'Prvi dio sastojao se od grupnog programiranja, a drugi od pojedinačnog rješavanja testova. U prvom smo imali minus tri boda od mogućih 60, a u drugom minus šest', pojasnio je Nikola. Timovi koji su im puhali za vratom zaostali su za njima samo par bodova.

Više od pola njih planira ići van

Nije tajna da su informatičari jedna od traženijih struka na tržištu rada, čak i u Hrvatskoj, a osobito vani. Učenici MIOC-a to dobro znaju.

Po povratku pobjednika iz SAD-a, neki novinari i političari isticali su primjere učenika koji su rekli da žele ostati u Hrvatskoj. Doživio sam to kao dobrohotnu domoljubnu propagandu, no odlučio sam provjeriti kako stvari stoje u zbilji pa sam zamolio da dignu ruke svi koji bi voljeli studirati vani. U zraku ih je završilo više od pola, a isto se ponovilo i kada sam pitao gdje bi voljeli raditi.

'PMF i FER su za nas dobri fakulteti i s njima se može puno napraviti. No bilo bi dobro da oni najbolji ipak odu van i razviju svoja iskustva u Americi, Engleskoj, Njemačkoj ili negdje drugdje', kaže Ivan Stipanović, učenik drugog razreda.

Nikola Dmitrović, profesor informatike, kaže da će najbolji naći svoj put čak i ako sustav nije osobito dobar, no upozorava da taj put najvjerojatnije neće biti u Hrvatskoj nego negdje u Švicarskoj, Velikoj Britaniji ili u SAD-u.

'Neki od njih će se vratiti. Među mojim učenicima već ima nekih koji su otišli van i stekli solidan kapital tako da si mogu priuštiti da se vrate. Međutim, to su pojedinačni slučajevi. Najbolji nam često odlaze. Kada pogledate te internship programe studenata, prije više od 10 godina, odlazio bi po jedan, prije devet godina petorica, a danas odlaze po 30 ili 40 u razne kompanije, ne više samo u Google i Facebook nego i u brojne manje. Sjećam se kako je 20-ak učenika prije nekih pet godina otišlo van preko ljeta. Vratili su se oduševljeni idejom kako će kod nas napraviti inkubator u koji će im internshipovima dolaziti učenici iz Ukrajine, Bjelorusije i sl. Nekoliko mjeseci borili su se da to zaživi, no bez uspjeha. U Bjelorusiji postoji veliki kompleks od 20.000 informatičara koji se na jednom mjestu bave programiranjem. K njima svi dolaze. Bilo bi super kada bismo mi imali tako nešto, neko mjesto na koje bi se naši studenti nakon iskustva vani mogli vratiti', objasnio je Dmitrović.

Za kurikularnu reformu

Članovima ekipe koji su informirani o trenutno aktualnoj kurikularnoj reformi njezine ključne ideje se sviđaju, osobito uvođenje više informatike i povećanje izbornosti.

Domagoj Bradač iz četvrtog razreda, koji već četiri godine ide na razna natjecanja, a ima srebro s Međunarodne informatičke olimpijade i zlato sa Srednjoeuropske matematičke olimpijade, kaže:

'Sviđa mi se ideja o poticanju razmišljanja i rješavanju problemskih zadataka umjesto učenja na pamet. Nažalost, danas se i matematika u mnogim osnovnim školama uči tako da se djeci daju formule u koje će samo uvrštavati brojeve. Ne razvija se pravo matematičko razmišljanje.'

Za reformu se zalaže i nastavnik Dmitrović.

'Učenici XV. Gimnazije u trećem su razredu dovoljno zreli da znaju kako žele nastaviti svoje obrazovanje. Stoga bi bilo dobro da mogu odabrati da si pojačaju predmete poput informatike, fizike ili matematike, na uštrb nekih drugih koji im neće biti toliko ključni pa će im predstavljati opterećenje. Bitno je također da treba reformirati način na koji se uči informatika. Taj način u Hrvatskoj nije ujednačen, a program je zastario, njega više uopće nitko ne slijedi već se nastavnici snalaze sami kako znaju i umiju', kaže Dmitrović.

Također smatra da reforma treba ići za time da smanji razlike u znanju između najboljih i najlošijih koje su kod nas velike. Najbolji će se, kaže, uspjeti probiti i unatoč sustavu, no treba podići kvalitetu baze – iz velike baze dobrih može se nešto stvoriti.

Moguće je zabavljati se i biti dobar

Od nastavnika u MIOC-u saznao sam da naši informatički junaci nisu neki tipični štreberi koji dane provode isključivo za knjigom. Nisu nužno ni odlikaši u svim predmetima. Jednostavno vole informatiku, a mnogi se njome bave još od osnovne škole.

Adrian Beker iz trećeg razreda kaže da ima svoje preferencije.

'Ne posvećujem toliko puno pozornosti drugim predmetima koliko matematici i informatici. Ta dva predmeta me posebno zanimaju', kaže nam Adrian.

Uvjeren je da se nije potrebno odreći druženja, zabave i izlazaka da bi se postigao dobar uspjeh u obrazovanju:

'Naravno, moguće je održavati normalan društveni život i zabavljati se uz sve školske obaveze', kaže Adrian.

Na moje pitanje slažu li se i svi ostali da se može izlaziti, zabavljati se, tulumariti i istovremeno biti svjetski prvak u informatici, knjižnicom se prolama graja slaganja, šala i smijeha.

A gdje su djevojke?

Budući da je bilo nemoguće ne primijetiti da u pobjedničkim timovima nema niti jedne djevojke, dok ih po hodnicima škole ima puno, pitao sam nastavnika Dmitrovića zna li zašto je to tako.

'Teško je to reći. Na početku smo imali pet, šest djevojaka no one su ispale tijekom kvalifikacija. U MIOC-u inače imamo više djevojaka, oko 55 posto. No dečki se više bave informatikom i više ih dolazi na pripreme. Kada one počinju u prvom razredu, udio djevojaka je oko 10 posto. U desetak godina bilo je par djevojaka koje su prošle sve kvalifikacije do kraja, a jedna je bila i olimpijka iz matematike i državna prvakinja iz matematike sve četiri godine', objasnio je Dmitrović.

I da, za kraj su mi potvrdili da je točno da su s našim uglednim znanstvenikom Marinom Soljačićem, medijski poznatom i kao Novi Tesla, na uglednom MIT-ju jeli pizzu. Bila je, kažu, dobra no nije ista kao u Hrvatskoj; nekako je drugačija.