Prema studiji koju je nedavno na portalu Center for Desease Control and Prevention objavio tim s Athens Medical School i University of Athens pod vodstvom dr. Eleni Thalassinou, Salamon je tvrdio da je otkrio kako destilirati esenciju kuge. Njome bi se, kako piše, mogli premazati predmeti koji bi se potom prodavali osmanlijama. Jedan od takvih Turcima omiljenih artikala kojeg je planirao upotrijebiti u ratu trebala je biti osmanska kapa - fes.

Otkriće se temelji na šest pisama koja su zadarske vlasti od 1649. do 1651. razmijenile s venecijanskima. U 17. stoljeću današnji Heraklion, koji je tada potpadao pod Veneciju, bio je 21 godinu pod opsadom otomanskih vojnika, najdužom koja je zabilježena u svjetskoj povijesti.

U izradi biološkoj bojnog otrova zadarski je znanstvenik planirao upotrijebiti organe žrtava bakterije Yersinia pestis

'Ponudio je da će iskoristiti kugu koja je ovdje prisutna kako bi iz slezene, limfnih čvorova i gnoja oboljelih destilirao tekućinu', napisao je guverner Zadra venecijanskim vlastima.

Salomonova ideja očito se temeljila na zaključku da se 'crna smrt' prenosi preko izlučevina zaraženih. Kuga, koja je poharala Europu u velikoj epidemiji 1348., u manjim razmjerima zadržala se još stoljećima.

Venecijanske vlasti i tajne službe s entuzijazmom su prihvatile plan, no zatražile su da zadarski znanstvenik sudjeluje u njemu. On je to vrlo nevoljko prihvatio. Zanimljivo je da je i guverner Dalmacije u svom pismu venecijanskim vlastima izrazio dvojbe oko toga je li takav način ratovanja protivan javnom moralu. No zaključio je da kritični slučajevi možda ipak zahtijevaju nehumano nasilje.

Prema pisanju autora studije plan je bio razrađen, no nikada nije ostvaren, barem ne uspješno. Opsada Turaka potrajala je još punih 18 godina. Grad je konačno pao 1669. Njegov čelnik imao je samo 3.500 ljudi sposobnih za borbu, a Turci oko 60.000. Kako bi se Zadar zaštitio od epidemije kuge, venecijanske vlasti tražile su da se odjeća namijenjena Turcima inficira na brodu, a ne u gradu. Nakon neuspješnih pokušaja provedbe napada, Salamon je navodno završio u karanteni.

Prema današnjim spoznajama Salomonov biološki rat nije mogao biti učinkovit. Naime, zadarski je liječnik uzorke svojeg bojnog otrova čuvao zatvorene u posudi više godina. Za to vrijeme bakterije su u uvjetima opisanim u pismima, bez tkiva kojima bi se hranile, jednostavno morale uginuti.

Plan zadarskog liječnika nije ni prvi niti posljednji biološki rat u povijesti. Poznato je da su Mongoli svoje žrtve kuge bacali na Caffu u današnjoj Ukrajini koju su opsjedali 1346. Grad je u to vrijeme bio pod vlašću Đenovljana. Čini se da je njihov plan uspio jer je epidemija zahvatila grad. 1710. kugu su koristili i Rusi u ratu protiv Šveđana. Dokumenti iz 1763. pokazuju da su britanski zapovjednici Indijancima Delaware dijelili maramice i deke zaražene boginjama. Japanci su tijekom II. svjetskog rata u eksperimentima s biološkim agensima s nekoliko patogena, među kojima i Yersiniom pestis, zarazili kineske zarobljenike. Umrlo ih je više od 10.000. Bakterije i buhe zaražene njima kasnije su iz zrakoplova prskali po kineskim gradovima. Jedan od poznatih uspješnih bioloških napada bio je britanski proboj američke opsade Quebeca 1776. Britanci su tada prostitutke zarazili cjepivom velikih boginja. Za razliku od današnjih cjepiva, ondašnje je prenosilo zarazu!

Salamonov plan jedinstven je po tome što je vjerojatno bio jedan od prvih koji je omogućavao vođenje biološkog rata u potpunoj tajnosti.