Prema rezultatima studije koja je provedena u četvrtim i osmim razredima svih 109 javnih osnovnih škola u Zagrebu, tek četvrtina učenika uči redovno svaki dan.

U danu kada nije najavljeno ispitivanje više od trećine učenika priprema se za školu između 30 minuta i jednog sata (u što su uključene različite pripreme, od pisanja zadaće do spremanja torbe). Nešto više od četvrtine priprema se manje od pola sata, a manje od 10 posto više od dva sata.

Oko dvije trećine uči samo pred ispitivanje

Koliko kampanjski uče naši osnovnoškolci, pokazuje podatak da oko 30 posto učenika četvrtog razreda uči isključivo prije testa i usmenog ispitivanja. U osmom razredu taj je postotak mnogo veći - gotovo dvije trećine učenika uči isključivo prije ispitivanja.

Zanimljivo je da, neočekivano, kampanjski uče sve kategorije učenika, i oni najuspješniji (koji imaju ocjenu odličan iz sva tri analizirana predmeta - matematika, hrvatski i prvi strani jezik) i oni manje uspješni.

Također je iznenađenje da pripreme za školu traju podjednako u različitim skupinama učenika. Iznimku predstavljaju učenici koji iz sva tri predmeta imaju ocjene dovoljan. Među njima gotovo 90 posto učenika ne uči svaki dan.

Nisu krivi samo učenici, već i sustav

Autori kažu da se ovakav rezultat može smatrati izrazito nepovoljnim odgojno-obrazovnim ishodom.

Učenje isključivo za ispitivanje, prema svim međunarodnim istraživanjima, povezano je sa slabijim ishodima i negativnim motivacijskim obrascima. Dio uzroka ovakvih rezultata može se pripisati radnim navikama i pristupu učenju, no problem je i u obrazovnom sustavu u kojem učenici u osmom razredu imaju čak 12 obaveznih predmeta, čiji su programi nepovezani i uvelike usmjereni učenju napamet.

Jedan od voditelja volonterske studije, dr. sc. Boris Jokić iz Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, za tportal.hr je rekao da bi se redovnije učenje moglo potaknuti boljim vrednovanjem.

'Potrebno je vrednovati redovitije i, što je još važnije, raznovrsnim oblicima vrednovanja. U Hrvatskoj se vrednuje gotovo isključivo na kraju cjelina i to u cilju ocjenjivanja. Kampanjsko učenje bi se smanjilo ukoliko bi se uveli oblici i načini rada kojima bi se vrednovalo učenje, posvećenost radu i redovito izvršavanje obaveza', rekao je Jokić.

Više se uči povijest nego matematika!

Više od polovine učenika četvrtih razreda navodi prirodu i društvo kao predmet koji najviše uče. Matematika je na drugom mjestu (21,5 posto), a na trećem strani jezik (17,2 posto).

U osmom razredu najviše se uči povijest (24,6 posto), a slijede biologija, kemija i matematika (12,4 posto). Fizika je na samom dnu liste.

Činjenica da se na vrhu popisa predmeta koji se najviše uče nalaze povijest i biologija znakovita je jer su programi i udžbenici za njih izrazito opterećeni pojmovima i činjenicama, a oblici ispitivanja često zahtijevaju reprodukciju zapamćenog. Ovaj obrazac učenja kojim se ne potiču u dovoljnoj mjeri viši kognitivni procesi potencijalno je štetan za pojedinca i društvo. Zanimljivo je da se predmeti koje učenici osmih razreda uobičajeno procjenjuju najtežima (kemija i matematika) ne nalaze na samom vrhu liste. Jedan od razloga može biti korištenje instrukcija, ali vjerojatno i dominantna koncepcija učenja kao bubanja napamet.

'Orijentiranost programa na činjenice i prevladavajući oblik vrednovanja kojim se od učenika zahtijeva reprodukcija zapamćenih činjenica vrlo je štetna i potiče učenje napamet. Učenici se strateški postavljaju jer uče upravo u skladu sa zahtjevima programa. Ovaj negativan obrazac, koji karakterizira hrvatsku školu već 100 godina, moguće je promijeniti jedino korjenitom kurikularnom reformom koja uključuje promjenu onoga što se uči, kako se uči te oblika praćenja i vrednovanja učenika', smatra Jokić.

Zadaće se često prepisuju

Rezultati ukazuju na to da gotovo 60 posto učenika domaće zadaće, lektire i slično 'često' ili 'gotovo uvijek' piše u zadnji čas, a tek desetina 'gotovo nikada'.

Podaci pokazuju da su učenici višeg obrazovnog postignuća u tome znatno samostalniji - više od tri četvrtine najuspješnijih gotovo nikad ili rijetko prepisuje domaće zadaće. U kategorijama nižeg obrazovnog postignuća više od polovice učenika često ili gotovo uvijek prepisuje zadaće.

Svi bi u četverogodišnje škole

Gotovo polovina učenika osmog razreda (46,9 posto) želi upisati gimnazijsko obrazovanje, a značajan dio (36,2 posto) četverogodišnje strukovno. Interes za trogodišnje strukovne programe prilično je skroman (7,7 posto).

Tu postoji velika razlika između dječaka i djevojčica. Za djevojčice je gimnazijsko obrazovanje daleko najpoželjnije dok su za dječake podjednako privlačni četverogodišnji strukovni programi. Mogući razlozi kriju se u boljim postignućima djevojčica, ali i u raznolikijoj i privlačnijoj ponudi strukovnih programa tradicionalno namijenjenih dječacima.

Želje učenika vezane uz upis srednje škole izrazito ovise o postignuću. Za skupinu najuspješnijih učenika gimnazijsko obrazovanje predstavlja gotovo isključiv izbor (93,6 posto). Kako obrazovno postignuće pada, smanjuje se i postotak učenika koji biraju gimnazije. Ovi nalazi jasno govore o izrazitoj usmjerenosti prema gimnazijskom obrazovanju, ali i o neprivlačnosti trogodišnjih strukovnih programa.

Želje učenika također se značajno razlikuju ovisno o obrazovanom statusu roditelja.

Nerealne težnje za studiranjem

Istraživanje pokazuje da učenici imaju visoke aspiracije jer izrazito velik broj učenika osmog razreda (82,7 posto) u budućnosti želi studirati. One su kod djevojčica za nekoliko postotaka više nego kod dječaka (88,4 prema 77,1 posto).

Težnje učenika prema stjecanju visokog obrazovanja su, očekivano, povezane s uspjehom. No zanimljivo je da je visoka, možda čak i nerealna razina aspiracija vidljiva čak i kod najmanje uspješnih koji imaju dovoljan iz sva tri predmeta ili dobar samo iz jednog. Među njima više od trećine učenika u budućnosti želi pohađati visoko obrazovanje.

Visoka očekivanja roditelja

Čak 80,1 posto analizirane djece iskazuje da njihovi roditelji očekuju da će pohađati visoko obrazovanje. U kategorijama vrlo uspješnih učenika ta su očekivanja izrazito visoka (iznad 90 posto). Međutim čak i kategoriji najmanje uspješnih više od trećine učenika izjavljuje da njihovi roditelji očekuju da će studirati.

Gotovo svi učenici osmog razreda slažu se s tvrdnjama da je obrazovanje preduvjet kvalitetnog života i dobrih prihoda. Oko tri četvrtine učenika smatra da je ono i preduvjet bijega od siromaštva.

Visoka očekivanja i velike frustracije!

Premda se činjenica da je studiranje postalo univerzalan cilj može činiti pozitivnom, ona je istovremeno i zabrinjavajuća jer za značajan dio učenika visoke aspiracije mogu postati i izvor frustracija. Navedeno se posebice odnosi na učenike koji u osnovnoj školi imaju prosječan ili ispodprosječan uspjeh. Visoke aspiracije u kombinaciji s relativno slabo razvijenim navikama učenja, činjenicom da obrazovni sustav ne uči kako učiti te razvojem sustava visokog obrazovanja, mogu imati i izrazite negativne društvene posljedice, smatraju autori.

Ne moraju svi završiti fakultet!

Suvoditeljica studije, dr. sc. Zrinka Ristić Dedić iz IDIZ-a upozorava da učenici osnovnih škola nisu upoznati s trenutnim, a još manje budućim potrebama tržišta rada.

'Pozitivno je da učenici imaju visoke aspiracije, ali je potencijalno opasno pa čak i štetno da svi misle da kvalitetan život mogu ostvariti jedino završavanjem fakulteta. Mladi ljudi i bez fakultetske diplome trebaju imati dobar posao i pristojna financijska primanja, što tržište rada u određenim zanimanjima i dokazuje. Ono što nedostaje u hrvatskim školama je upravo informiranje učenika o različitim poslovima, obrazovnim putovima i savjetovanje o njihovim karijerama', komentirala je naša znanstvenica.

Smatra da je potrebno osigurati to da što veći broj mladih osoba nađe svoj put i ostvari svoje potencijale koji nisu vezani samo uz akademski uspjeh.

'Ovoj zemlji potrebni su i kvalitetni konobari, produktivni poljoprivrednici, precizni ekonomisti, etični doktori i kreativni umjetnici. Da bi se u tome uspjelo, potrebno je puno kvalitetnije upravljati sustavom od vrtića do doktorskih studija. Nažalost protekle 24 godine ukazuju na to da se sustavom odgoja i obrazovanja nije upravljalo na smislen i ljudima koristan način', istaknula je Ristić Dedić.

Istraživanje je provedeno u suradnji sa Županijskim stručnim vijećem pedagoga Grada Zagreba.