Ljudi koji pate od aranhofobije možda su se ponadali da je stvorenje iz noćne more veličine psića što ga je u Gvajani snimio entomolog i fotograf Piotr Naskrecki iz Muzeja komparativne zoologije na Haravrdu nekako fotošopirano, odnosno uvećano. No nažalost nije.

Rasponom nogu od 30-ak cm oni zapravo zauzimaju tek drugo mjesto u Guinnesovoj knjizi rekorda, no po veličini tijela, odnosno masi od oko 170 grama, definitivno nemaju konkurencije. Naziv golemi ptičar Theraphosa blondi koji potječe od jedne ilustracije iz 18. stoljeća koja prikazuje jednu tarantulu kako proždire kolibrića zapravo nije najsretniji jer ptice nisu njihov primarni plijen. Uglavnom se hrane kukcima, no pojest će i malene kralježnjake poput miševa, žaba, zmija ili guštera. Ne konstruiraju mreže, već love plijen koji im se nađe na putu.

Mužjaci žive između tri i šest godina, a ženke, koje ih ponekad znaju pojesti nakon parenja, mogu doživjeti i 25. Ako prežive parenje, mužjaci obično ugibaju u roku od godine dana. Imaju zube duge do 3,8 cm i otrovan ugriz koji je za čovjeka ekstremno bolan, poput probijanja ruke čavlom, no nije opasan po život. Obrasli su gustim dlakama koje mogu uzrokovati snažne iritacije.

Naskrecki kaže da je bliski susret s golemom tarantulom doživio tijekom noćne šetnje prašumom. Prvo je začuo šuškanje u lišću i pomislio da je naišao na nekog omanjeg sisavca poput štakora.

'Kada sam uključio svjetiljku u početku još uvijek nisam mogao shvatiti što to vidim', rekao je Naskrecki.

Američkom entomologu u prvi se mah dopalo paukovo češkanje po trbuhu. Međutim ubrzo je shvatio da takvim kretnjama unaokolo raspršuje svoje dlake premazane otrovom. Ako uđu u oči ili neke druge dijelove tijela obložene sluznicom, one mogu izazvati ekstremno jaku bol i svrab.