NAŠI EPIDEMIOLOZI TUMAČE

Sve što želite i morate znati o eboli

18.10.2014 u 07:30

Bionic
Reading

Budući da je ebola postala međunarodnom javnozdravstvenom prijetnjom, da broj oboljelih i dalje raste (do studenog bi mogao dosegnuti 20.000), da su cjepiva još uvijek u eksperimentalnoj fazi, što znači da ćemo na njih morati čekati više mjeseci, da su zabilježeni i prvi slučajevi u Europi i SAD-u te da se šire strahovi od moguće mutacije virusa, zamolili smo stručnjake epidemiološke službe HZJZ-a da nam podrobno predstave sve što je važno znati kako bismo dobili ispravnu sliku o novoj epidemiji - da bismo ozbiljno shvatili rizike, ali i da ne bismo nepotrebno dizali paniku

U nekim je medijima bilo spekulacija o različitim apokaliptičnim scenarijima prema kojima bi ebola mogla postati prenosiva zrakom, no svjetski stručnjaci ističu da je takav razvoj mutacija virusa gotovo nemoguć. Naime virusi tek izuzetno rijetko mijenjaju temeljni put i mehanizme prijenosa. Poznato je da i virusima koji se inače prenose zrakom treba dosta vremena da evoluiraju tako da im glavni cilj postane neki dio dišnih putova koji uobičajeno ne napadaju. Ebola se ne prenosi zrakom, njezin primarni cilj nisu dišni putovi te ona nema mehanizme takvog širenja, primjerice tjeranje na kihanje, a tek je rijetko moguće da se osoba zarazi zrakom, samo ako izravno udahne kapljice u kojima ima krvi ili izlučevina zaražene osobe.

Što je ebola?

Ebola je rijetka bolest koju uzrokuje virus ebole. Smrtnost joj je od 50 do 90 posto. Prenosi se kontaktom s krvlju ili drugim tjelesnim tekućinama zaraženih, živih ili preminulih. To uključuje nezaštićen spolni odnos s oboljelima do tri mjeseca nakon ozdravljenja. Može se dobiti i kontaktom s tjelesnim tekućinama zaraženih divljih životinja.

Započinje iznenada, dva do 21 dan nakon izlaganja virusu, nespecifičnim simptomima kao što su visoka temperatura, glavobolja, bolovi u mišićima, opća slabost, umor i grlobolja. Sljedeću fazu obilježavaju povraćanje, proljev, osip, znaci vanjskih i unutarnjih krvarenja te oštećenje rada jetre i bubrega.

Nema još učinkovitog cjepiva ni specifičnog liječenja, već samo simptomatskog. Samo u nekoliko slučajeva primijenjeni su lijekovi koji su još uvijek u eksperimentalnoj fazi, pa je teško procijeniti koliko su doprinijeli izlječenju. U tijeku su intenzivna istraživanja dvije vrste cjepiva.

Kako funkcionira ebola?

Kada virus ebole uđe u tijelo, prvo napada vrstu obrambenih stanica koje predstavljaju prvu liniju obrane. Inficira tzv. dendritičke stanice koje inače na svojoj površini daju znakove o infekciji kako bi aktivirale bijela krvna zrnca limfocite koji bi trebali uništiti druge zaražene stanice prije nego što se virus razmnoži u njima. Oštećene dendritičke stanice ne šalju prave signale pa T stanice ne reagiraju i ne stvaraju se antitijela. Virus se stoga brzo i neometano širi.

Kako izaziva krvarenje i smrt?

Kako virus putuje na nova mjesta, proždiru ga druge stanice obrambenog sustava, tzv. makrofagi. Kada se zaraze, oni ispuštaju proteine koji izazivaju zgrušavanje pa se u krvnim žilama stvaraju ugrušci i smanjuje opskrba organa krvlju. Oni također stvaraju proteinske signale za upalu i dušikov oksid koji oštećuje stijenke krvnih žila pa počinje krvarenje. Ebola može napasti brojna tkiva, no posebno napada jetru u kojoj uništava stanice koje stvaraju važne komponente plazme. Oštećenja probavnog sustava uzrokuju dijareju i eventualno dehidraciju. Pacijent uglavnom umire zbog višestrukog zatajenja organa izazvanog padom krvnog tlaka i slabljenjem opskrbe krvlju zbog oštećenja krvnih žila.

Koliki je rizik od zaraze virusom ebole?

Čak i ako živite u zaraženim područjima ili ste putovali ondje, rizik od zaraze izrazito je malen, osim ako ste bili u izravnom kontaktu s tjelesnim tekućinama oboljelih osoba ili životinja.

Virus se ne prenosi kontaktom s ljudima koji ne izgledaju bolesno, na javnim mjestima, putem predmeta, osim ako su svježe kontaminirani, ili namirnica (osim mesa zaraženih životinja), kupanjem u bazenu ili preko komaraca. Također se ne prenosi zrakom. Zaraženi u vrijeme inkubacije nisu zarazni jer počinju izlučivati virus tek kada se pojave znakovi bolesti.

Kronologija epidemije i brojke

Postojeća epidemija ebole prva je u Zapadnoj Africi i 25. otkada je bolest otkrivena 1976. u Zairu. Prva je koja se javlja u visoko urbaniziranim područjima, u velikim gradovima, s velikom naseljenosti i visokom mobilnosti stanovništva, što posebno olakšava širenje virusa.

Gvineja je obavijestila WHO o postojanju epidemije u ožujku 2014, ali je kasnije utvrđeno da su prvi slučajevi zabilježeni još u prosincu 2013. u jugoistočnom dijelu Gvineje i glavnom gradu Konakriju. Do svibnja su registrirani prvi oboljeli u Sijera Leoneu i Liberiji. Krajem srpnja bilježi se i prvi oboljeli u Nigeriji. U kolovozu je zabilježena nepovezana lokalna epidemija u Kongu u kojoj je umrlo 40-ak ljudi.

Prema SZO-u, od prosinca 2013. do 15. listopada 2014. zabilježeno je 8.997 oboljelih, od kojih je najmanje 4.493 umrlo.

U posljednjih tjedan dana bilježe se i prvi oboljeli izvan afričkog teritorija – putnik u SAD-u i pomoćna medicinska sestra u Španjolskoj koja je sudjelovala u liječenju evakuiranog španjolskog liječnika u Madridu.


Međunarodna prijetnja – moguće 20.000 oboljelih

Početkom kolovoza SZO je proglasio epidemiju ebole javnozdravstvenom prijetnjom međunarodnog značenja. Time je jasno dao do znanja da ova, najveća dosad zabilježena epidemija ebole predstavlja moguću prijetnju za cijeli svijet, osobito jer još nije dostigla vrhunac. Naime, prema procjeni SZO-a, do studenog bi moglo biti više od 20.000 oboljelih.

Moguće posljedice daljnjeg međunarodnog širenja su posebno ozbiljne, uzimajući u obzir virulentnost virusa i još uvijek nepotpuno poznavanje njegove transmisije, intenzivan način prijenosa osobito u zdravstvenim ustanovama te krhkost sustava zdravstva u zahvaćenim zemljama.

Što se radi u RH i zemljama u kojima je nema

Hrvatska je kao članica EU-a uključena u sustav žurnog uzbunjivanja (EWRS) kojim se prati razvoj situacije u Zapadnoj Africi te sudjeluje u razvoju niza ključnih operativnih dokumenata i postupaka. Na razini EU-a intenzivno se radi na uspostavi evakuacije visokorizično izloženih i oboljelih građana Unije koji su u afričkim zemljama uglavnom angažirani u suzbijanju epidemije i liječenju oboljelih. Također, prikupljaju se postojeći kapaciteti svih zemalja članica radi moguće dijagnostike, jer rukovanje virusom ebole zahtijeva laboratorij najvećeg stupnja sigurnosti i liječenja. Do sada je iz Zapadne Afrike na područje EU-a evakuirano šest oboljelih, od kojih je dvoje preminulo, dvoje je izliječeno, a dvoje se liječi.

Putovanja u ebolom zahvaćena područja

Velik broj zemalja, uključujući Hrvatsku, savjetuje izbjegavanje putovanja u zahvaćena područja ukoliko nisu nužna - prvenstveno zbog poteškoća pri ulasku, kretanju i izlasku iz navedenih zemalja, a manje zbog rizika za zdravlje. Rizik bi se znatno povisio kada bi osoba iz bilo kojeg razloga zatrebala medicinsku pomoć ili hospitalizaciju.

Osobe koje ipak putuju u navedena područja trebaju voditi računa o sljedećem:

• izbjegavati izravan kontakt s tjelesnim tekućinama živih i umrlih bolesnika odnosno sa svježe kontaminiranim predmetima
• izbjegavati blizak kontakt s divljim životinjama i konzumaciju njihova mesa
• izbjegavati nezaštićene spolne odnose
• izbjegavati mjesta na kojima su naseljeni šišmiši
• redovito održavati higijenu sapunom i antisepticima.

Važno je također pravilno informirati putnike koji se vraćaju iz zahvaćenih područja. SZO je preporučio da se u zračnim lukama zahvaćenih zemalja provodi brz pregled putnika koji napuštaju zemlju na visoku temperaturu i druge znakove bolesti.

Načelno je rizik da su bili izloženi virusu izrazito malen, osim ako nisu bili u bolnici ili ako nisu sudjelovali u liječenju. Ako putnik unutar tri tjedna nakon povratka razvije povišenu temperaturu ili druge simptome, obavezno mora odmah potražiti liječnika i napomenuti kamo je putovao.

Budući da se virus može prenijeti i preko mesa, u EU je zabranjeno unositi svježe meso iz Afrike, pogotovo iz Gvineje, Liberije i Sijera Leonea, pa se pri ulasku u EU pregledava prtljaga putnika.

Postupak s povratnicima u RH – od praćenja do karantene

Rizik razvoja epidemije ebole u Hrvatskoj je iznimno nizak jer se provodi zdravstveni nadzor povratnika iz zahvaćenih zemalja.

To znači da na graničnim prijelazima granična policija utvrđuje putnike koji dolaze iz rizičnih zemalja i upućuje ih graničnom sanitarnom inspektoru. On procjenjuje radi li se o zdravoj osobi ili ona pokazuje simptome bolesti.

Ako povratnik ima znakove bolesti, odmah se stavlja u izolaciju i organizira se sanitetski prijevoz u Kliniku za infektivne bolesti.

Zdrav putnik se upućuje nadležnom epidemiologu i stavlja pod zdravstveni nadzor 21 dan. Vrstu nadzora određuje epidemiolog prema razini rizika kojoj je osoba bila izložena.

Osoba s iznimno niskim rizikom stavlja se pod pasivni nadzor – javlja se epidemiologu samo u slučaju pojave simptoma. Ako ih nema, na kraju trotjednog razdoblja to telefonski javlja epidemiologu.

Osoba s niskim do umjerenim rizikom
stavlja se pod aktivni nadzor - dva puta dnevno mjeri temperaturu i svakodnevnom je u telefonskom kontaktu s epidemiologom.

Aktivan nadzor u karanteni provodi se kod osobe kod koje je visok rizik od zaraze. To uključuje osobe koje su bile u kontaktu s oboljelima ili umrlima od ebole, koje su imale ubodni incident, kontakt s izlučevinama bolesnika ili umrlih ili koje su na neki drugi način vjerojatno bile izložene virusu (liječenje, spolni odnos i sl.).

Ako tijekom zdravstvenog nadzora putnik povratnik razvije znakove bolesti, mora biti hospitaliziran u izolaciji. Ako infektolog potvrdi da je klinička slika kompatibilna s ebolom, transportira se u Kliniku za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević, a svi njegovi bliski kontakti stavljaju se pod zdravstveni nadzor koji traje tri tjedna, odnosno dok se ne isključi ebola.