Umjetna sladila već se desetljećima promoviraju i prodaju kao suplementi koji pomažu smanjenju tjelesne težine i prevenciji dijabetesa. Međutim, jedno novo istraživanje na miševima i ljudima otkrilo je da ona mijenjaju sastav i funkcije bakterija u crijevima, čime zapravo ubrzavaju razvoj metaboličkih bolesti i netolerancije na glukozu
Prema rezultatima studije, predstavljenim u novom broju uglednog časopisa Nature, raširena upotreba umjetnih sladila u pićima i prehrambenim proizvodima mogla bi pridonositi epidemiji pretilosti i dijabetesa koja je zahvatila veliki dio suvremenog svijeta.
Stručnjake već godinama zbunjuju analize koje pokazuju da nekalorična umjetna sladila ne pomažu očekivanom gubitku tjelesne težine, kao i neka istraživanja koja su utvrdila upravo suprotan efekt.
Voditelji nove studije dr. Eran Elinav iz Weizmann Institute of Science's Department of Immunology i prof. Eran Segal iz Department of Computer Science and Applied Mathematics, u svojim su analizama i eksperimentima otkrili da umjetna sladila, iako ne sadrže šećere, imaju izravan učinak na sposobnost tijela da koristi glukozu. Netolerancija na glukozu, koja nastaje kada se tijelo ne može nositi s velikim količinama šećera u prehrani, prvi je korak u razvoju metaboličkog sindroma i dijabetesa tipa dva.
U svojim eksperimentima znanstvenici su miševima davali vodu koja je sadržavala tri najvažnija sastojka umjetnih sladila – saharin, aspartam i sukralozu - u količinama koje su ekvivalentne onima koje je dozvolila američka Food and Drug Administration (FDA). Za razliku od miševa koji su pili običnu vodu ili vodu zaslađenu šećerom, miševi koji su konzumirali umjetna sladila razvili su netoleranciju na glukozu. Ponavljanje istih eksperimenata s različitim vrstama miševa i različitim dozama sladila dalo je iste rezultate.
U drugoj fazi studije tim je istražio hipotezu prema kojoj su sladila nekako utjecala na mikrobe u crijevima. Ključna ideja im je bila da bakterije možda reagiraju na nove tvari koje ne prepoznaju kao hranu. Rezultati su pokazali da se umjetna sladila ne apsorbiraju u probavnom traktu te da prolaskom kroz njega nailaze na trilijune bakterija.
U sljedećem koraku miševe su tretirali antibioticima kako bi uništili bakterije u njihovim crijevima. Rezultat je bio potpuni oporavak od djelovanja umjetnih sladila na probavljanje glukoze. Nakon toga su dio bakterija iz crijeva miševa koji su konzumirali umjetna sladila presadili u crijeva sterilnih miševa, kojima su uklonjene bakterije. Rezultat je bio da su i oni razvili netoleranciju na glukozu. Ovi eksperimenti potvrdili su da su promjene u sastavu i aktivnostima bakterija u crijevima izravno odgovorne za štetne efekte umjetnih sladila.
Rezultati potvrđeni i kod ljudi
Izraelski tim pronašao je načina da odgovori i na pitanje: djeluju li umjetna sladila jednako na ljude? U prvom koraku analizirao je informacije prikupljene iz najveće baze podataka o vezi između prehrane i mikrobiota u probavnom traktu ljudi 'Personalized Nutrition Project' (www.personalnutrition.org). Rezultati su utvrdili značajnu povezanost između konzumacije umjetnih sladila, osobne konfiguracije bakterija u probavi te sklonosti prema netoleranciji na glukozu. Potom su proveli kontrolirani eksperiment na 400 ljudi u kojem su skupini dobrovoljaca koji inače nisu koristili umjetna sladila dali da ih tjedan dana jedu ili piju, a potom su testirali njihove razine glukoze i sastav mikrobiota. Sedmorici ispitanika dali su doze sladila dovoljne da se zasladi oko 40 limenki Coca cole. Na kraju tjedna četvero je imalo visoke razine šećera u krvi.
Dakle, rezultati su pokazali da su mnogi, ali ne svi, dobrovoljci počeli razvijati netoleranciju na glukozu već nakon tjedan dana konzumacije umjetnih sladila. Sastav bakterija u njihovim crijevima objasnio je razliku. Naime, stručnjaci su utvrdili da postoje dvije različite populacije bakterija u ljudskim crijevima – jedna koja potiče netoleranciju na glukozu kada se izloži umjetnim sladilima i druga na koju sladila ne djeluju.
Dr. Elinav smatra da su određene bakterije u crijevima osoba koje su razvile netoleranciju na glukozu reagirale na kemijska sladila tako što su izlučivale tvari koje su izazvale upalne procese slične kao kod predoziranja šećerom, što je promijenilo sposobnost tijela da koristi šećer. Jedno od mogućih objašnjenja jest da umjetna sladila potiču razvoj nekih bakterija na račun drugih, tako da na kraju ostaje populacija koja iz hrane crpi više energije nego što bi to bilo uobičajeno.
Neki kritičari istraživanja ipak nisu uvjereni u rezultate - smatraju da bi uzorak ljudi na kojima je provedena kontrolirana studija trebao biti veći te da bi ona trebala uključiti veći broj sladila, a ne samo tri.
