Sjetimo se samo romana 'Moby Dick' iz 1851, temeljenog na stvarnom okršaju kita i ljudi u kojem je u Essexu 1820. uništen kitolovac. Od 21 člana posade preživjelo ih je samo osam.

No od tada smo postali pametniji. Danas stručnjaci ističu da su kitovi zapravo plahi, znatiželjni divovi koji će se s ljudima uvijek radije igrati. Njihovi su napadi rijetki, čak i kada su sami napadnuti.

Unatoč tome, nova znanstveno-istraživačka, ali i turistička preokupacija, ronjenje na zrak u bliskom društvu s kitovima, koja posljednjih godina postaje sve popularnija, nije baš potpuno bezopasna. Naime golemi kitovi poput ulješura mogu vrlo lako slučajno ozlijediti ili ubiti čovjeka. Roniocu koji im se previše približi mogu jednim udarom repa odrubiti glavu, a mogu ga ubiti čak i svojim moćnim glasanjem.

Jedan takav izlet ovih je dana za BBC predstavio novinar James Nestor, autor knjige 'Deep'.

'Plutam u Indijskom oceanu, devet i pol kilometara od sjeveroistočnih obala Šri Lanke. S daljine od 45 metara gledaju me ulješura i njezino mladunče. Vidim ih kako plivaju prema meni, šište, ispuhuju paru i klikću glasno poput pneumatske bušilice', opisao je svoj uzbudljivi doživljaj Nestor.

'Ne plivaj, ne miči se. Gledaju nas', tiho je Nestoru prišapnula voditeljica Hanli Prinsloo i povukla ga za ruku pod vodu kako bi bolje vidio goleme životinje.

'Majka je velika kao školski autobus; zajedno izgledaju kao potopljeni otoci', piše Nestor i nastavlja: 'Nikada nisam htio plivati s ulješurama. Nisam ovisnik o adrenalinu željan smrti, no ipak, unatoč zdravoj pameti i prosvjedima moje majke, nekako sam se zatekao kako plutam u otvorenom moru sa skupinom istraživača morskih sisavaca iz Dare Wina, neovisnog neprofitnog istraživačkog programa koji je pokrenuo Fabrice Schnoller, bivši vlasnik trgovine drvenom građom s otoka Reunion.'

Klokotanje ronilačke opreme, podmornica i robota koji se obično koriste za istraživanje morskih organizama plaši kitove. Kako bi to izbjegli, stručnjaci Dare Wina odbacili su većinu tehnologije te koriste samo maske i peraje i tek jedan udah pri uronima od više metara ispod površine. Iskusni ronioci s jednim udahom mogu ostati pod vodom dulje od četiri minute. Ulješure i grbavi kitovi obično su vrlo privučeni roniocima, drugačijima od svih morskih sisavaca na koje obično nailaze. Ponekad, uz malo sreće, primit će ljude kao goste u svoje društvo i zabavljati se s njima satima.

Schnollerove metode istraživanja mnogi morski biolozi smatraju neopreznima. Ulješure su najveći zubati predatori na Zemlji, a mogu težiti do 45 tona i narasti do dužine od 18 metara. Imaju niz zuba dugih 20-ak centimetara kojima love divovske lignje na dubinama od oko tri kilometra. One bi bez problema mogle progutati, bez žvakanja, više ljudi odjednom.

Osim toga, najglasnije su životinje na Zemlji. Prednjim dijelom nosa stvaraju signale, nalik na glasne klikove koji rezoniraju u masnim vrećama ispod njihovih usta i dio su njihove eholokacije, najpreciznijeg sustava sonara koji postoji u prirodi. Njime mogu otkriti lignju veličine 30-ak centimetara na udaljenosti od 300 metara ili čovjeka na daljini od 1,6 kilometara.

No ovo kliktanje je toliko moćno da prodire kroz meso do kostiju tako da djeluje poput snimanja rendgenskim zrakama. Ovakvo skeniranje za čovjeka može biti izuzetno bolno pa i opasno po život. Jednom istraživaču, koji je pokušao odgurnuti radoznalog mladunca od kamere, ruka je zbog kliktanja satima ostala paralizirana.

No stručnjaci Dare Wina smatraju da je kliktanje također oblik sofisticirane komunikacije s drugim ulješurama na daljine od nekoliko stotina kilometara. Poznato je da su ulješure vrlo inteligentna stvorenja – imaju najveći mozak na Zemlji, pet puta veći od ljudskog.

Nestor kaže da su majka i mladunče, kada su im se sasvim približili, intenzivirali i promijenili svoje kliktanje od eholokacije u kodni jezik - vjerojatno su pokušali uspostaviti kontakt na svojem jeziku. Neko vrijeme su ih promatrali iz neposredne blizine od samo nekoliko metara da bi se vratili na eholokaciju i konačno polako nestali u sjenkama oceana.