No brojne analize znanja, stavova i stanja svijesti mladih generacija, provedene posljednjih godina, pokazuju da u Hrvatskoj nema previše razloga za takve pozitivne osjećaje. Naprotiv! Suprotno trendovima kakve bilježe razvijena demokratska društva, mladi su u Hrvatskoj homofobniji, ksenofobniji i uopće netolerantniji od svojih roditelja. Više od 20 posto srednjoškolaca ne razlikuje diktaturu od demokracije, 41 posto njih smatra da bi Hrvati trebali imati veća prava od manjina, samo 27 posto mladih prihvatilo bi homoseksualnu, a 23 posto romsku obitelj u svom susjedstvu, samo sedam posto prihvatilo bi osobu srpske nacionalnosti za bračnog partnera, gotovo polovica maturanata smatra da je homoseksualnost vrsta bolesti, dvije trećine njih zabranilo bi homoseksualcima nastupanje u javnosti zbog lošeg utjecaja na mlade i tako dalje redom, da ne nabrajamo sve statistike od kojih bi nam se trebala lediti krv u žilama.

Mr. sc. Mirko Petrić, viši predavač na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru, kaže da je to povijesno gledano neobična situacija te da osobito zabrinjava to što su mladi u Hrvatskoj izrazito netolerantni prema svakome tko je drukčiji.

'Kako bi se tematika stavila u kontekst, valja reći da i u razvijenim društvima na Zapadu dio mladih danas iskazuje vrijednosti konzervativnije od roditeljskih, no više je riječ o vođenju konvencionalnijeg životnog stila, nego o nediferenciranoj netoleranciji prema drugima. Nadalje, na Zapadu se primjećuju razlike u stupnju netolerantnosti koje se mogu povezati s nečijim klasnim identitetom, stupnjem obrazovanja ili visinom prihoda. U Hrvatskoj takvih razlika nema. Netolerantnost je, takoreći, ravnomjerno raspoređena kod mladih iz svih društvenih slojeva i regija. Naravno, postoji i manjina koja je drukčija, no nažalost riječ je o izrazitoj manjini mladih', upozorio je zadarski sociolog.

'Gay indeks' - Bez tolerancije nema gospodarskog razvoja!

Petrić kaže da neki svjetski ekonomisti smatraju da je atmosfera tolerancije jedan od važnih preduvjeta za gospodarski prosperitet budući da privlači kreativne ljude, a s njima i kapital, a najbolji pokazatelj stupnja netolerancije u društvu jest homofobija jer se najslobodnije izražava.

'Američki ekonomist Richard Florida je početkom prošlog desetljeća, kada je htio ispitati zapreke gospodarskom razvoju u nekom društvu i stoga procijeniti stupanj i intenzitet svih oblika netolerantnosti, primijenio tzv. gay indeks. Smatrao je, naime, da bi se otvoreno iskazivanje netolerantosti prema osobama drukčije boje kože, vjeroispovijesti ili etničnosti već i u širim slojevima stanovništva smatralo politički nekorektnim, pa odgovori na takva pitanja o toleranciji ne bi bili iskreni. No, čak i kod onih koji bi se u drugim stvarima izjašnjavali kao vrlo tolerantni, mogla se očekivati stanovita zadrška prema temama povezanim s homoseksualnošću.

Primijeni li se na hrvatsko društvo Floridin pristup, koji mogućnosti za gospodarski razvoj povezuje s tolerancijom, a 'mjeri' odnosom prema homoseksualnosti, može se zaključiti da su mogućnosti hrvatskog društva vrlo ograničene. Izvrtanjem jedne nekad popularne fraze, moglo bi se reći da se narod koji ima ovakvu omladinu mora bojati za svoju budućnost', upozorio je Petrić.

Rat, Crkva, retradicionalizacija, otpor modernizmu...

Dakle, prema Floridi, ako Hrvatskoj želimo prosperitet, ne samo duhovni, već i materijalni, trebamo dijagnosticirati bolest, utvrditi njezine uzroke i pokušati pronaći lijek.

Petrić kaže da je točka preokreta vrijednosti i aspiracija mladih u Hrvatskoj bio Domovinski rat, koji kao i svaki rat donosi homogenizaciju društva, a u hrvatskom je slučaju donio i njegovu retradicionalizaciju.

'Vrijednosni sustav iz prethodne faze, kada su mladi odgojeni u materijalnom obilju iskazivali najveću tolerantnost i liberalnost, prilično se naglo promijenio u posve suprotnom smjeru. Današnji mladi rasli su u izrazito netolerantnom okruženju, u kojemu su također dominirale tzv. vrijednosti preživljavanja.

Teorija koju je razvio glasoviti istraživač vrijednosti Ronald Inglehart kaže da prevlast takvih vrijednosti u okolišu u vremenu sekundarne socijalizacije, osobito oko 15 godine života, rađa konzervativnom političkom orijentacijom, koju osoba kasnije trajno zadržava.

Uzroci 'konzervativnog zaokreta' također se mogu objašnjavati Teorijom o dvijema modernostima istaknutih sociologa Ulricha Becka i Anthonya Giddensa. Oni tzv. prvu modernizaciju, tipičnu za prijelaz iz tradicijskog u industrijsko društvo, nazivaju 'jednostavnom'. 'Drugu moderizaciju', koja obilježava prelazak iz industrijskog u postindustrijsko društvo, nazivaju 'refleksivnom'. Ona, naime, dodatno radikalno modernizira različite društvene institucije, o čijem je sadržaju i obliku potrebno 'ponovo promisliti'. Odatle naziv 'refleksivna' moderna.

Najzorniji aktualni primjer promjena koje donosi 'druga moderna' jest pitanje definicije sadržaja i oblika društvene institucije braka. Budući da je Hrvatska ušla u nadnacionalnu integraciju kakvu predstavlja Europska unija, u kojoj već odavno vrijede pravila 'druge moderne', njezino stanovništvo suočava se sa sustavnim reformama koje donose više modernosti nego što je društvo spremno probaviti.

Suprotno očekivanjima, na takve prodore modernosti osobito su ranjivi upravo mladi, koji su odrastali u vremenu relativne izolacije od trendova na Zapadu, unatoč tome što se to ne bi moglo zaključiti po odjeći koju nose ili glazbi koju slušaju. Kad je riječ o vrijednostima, razlike u odnosu na Zapad su drastične, kao i u odnosu na vrijeme prije rata u Hrvatskoj.

Konačno, homofobiji i ksenofobiji sigurno pridonose stavovi Katoličke crkve, čija su 'jednostavna rješenja' postala privlačna onom dijelu hrvatske populacije koji se ne može nositi s izazovima modernosti. Uz to, zahvaljujući konkordatu s Vatikanom, Crkva u hrvatskom društvu uživa poseban položaj, s kojega ima mehanizme sustavno širiti svoj nauk na temu', istaknuo je Petrić.

303705,303022,302961,302248
Zakazalo sekularno, građansko obrazovanje

Prema zadarskom sociologu, ni obrazovni sustav u Hrvatskoj ne ispunjava svoju zadaću jer ne funkcionira kao korektiv. Prosvjetna zanimanja degradirana su, kaže, a školski programi neadekvatni zahtjevima suvremenosti. Nastavnički poziv zbog potplaćenosti ne uživa više ugled u društvu, pa se za tu važnu profesiju često odlučuju oni koji ne mogu uspjeti drugdje i čije su ambicije nisko postavljene.

'Regrutacija za nastavnički poziv često se odvija u redovima onih koji se inače odlučuju za bavljenje pozivom svećenika, dakle među osobama slabijeg imovnog stanja i tradicionalnih vrijednosti, koje kasnije iskazuju i u učionici, čak i neovisno o onome što piše u školskim knjigama, a ni sadržaj udžbenika baš ne resi poziv na tolerantnost prema drugima i drukčijima.

Zbog ekonomske krize i nedostatka sredstava, škole više ne organiziraju slobodne aktivnosti, a ni velik broj roditelji nema novca svojoj djeci priuštiti izlaganje sadržajima koji bi mogli formirati drukčije poglede na svijet od onih koji dominiraju u školi.

Rješenje sadašnjeg stanja se ni ne nazire ako država ne odluči puno ulagati u školski sustav i sekularizirati nastavu', zaključio je Petrić.

Vjeronauk samo jača isključivost

Iva Zenzerović Šloser, voditeljica Mirovnih studija pri Centru za mirovne studije, suradnica u eksperimentalnoj provedbi Građanskog odgoja i obrazovanja, smatra da bi jedan od uzroka poraznog stanja svijesti mladih mogao biti u orijentiranosti škola na natjecanje i redukcionističku pripremu za tržište rada, umjesto na cjeloviti razvoj osobe. Drugim riječima, našem obrazovnom sustavu nedostaju odgojne komponente i sadržaji koji bi mogli ojačati društvenu osjetljivost i povjerenje u promjenu.

'Kao rijedak odgojni predmet u školi je ostao vjeronauk, no na žalost ovih dana vidimo da je glas koji dolazi iz Crkve također plodno tlo za učvršćivanje isključivosti i negativnih stavova prema manjinama. Zbog dugogodišnjeg zanemarivanja odgoja i obrazovanja za mir, ljudska prava i demokratsko građanstvo, predznanje učenika i nastavnika pokazalo se loše, a u političkim znanjima mladi sporo napreduju možda jer u svojoj okolini ne vide istinske demokratske procese', kaže Zenzerović.

Voditeljica centra smatra da bi negativne trendove mogao značajno ublažiti Građanski odgoj.

'Eksperimentalna provedba Građanskog odgoja i obrazovanja pokazuje da se povezivanjem ljudsko-pravnih, političkih i društvenih sadržaja te simultanim radom na znanjima, stavovima i vještinama može napraviti dobar iskorak. Poticanjem na aktivno uključivanje u život zajednice, suradnje i solidarnosti kroz razumijevanje i transformaciju sukoba, mogu se poboljšati odnosi među učenicima, te među učenicima i nastavnicima i razvijati demokratska kultura razreda, škole i zajednice. Iako škola nije jedino mjesto iz kojeg se mijenja društvo, uvođenjem Građanskog odgoja i obrazovanja dugoročno se može povećati građanska participacija temeljena na znanju i kritičkom stavu, razviti društvo manje podložno manipulaciji, s manje predrasuda, isključivosti i nasilja, a s više suradničkih vještina i svijesti o društvenoj nejednakosti i nepravdi', zaključuje Zenzerović.