Svijet PAD NOVOG SVJETSKOG PORETKA

Wikileaks je pokazao da Amerika gubi moć

Kolumnist The New York Timesa, Thomas L. Friedman jedna je od brojnih osoba koja je uživala čitajući prepiske iz Wikileaksa. Međutim, ono što prepiske pokazuju surova je stvarnost, a ona ukazuje na to da Amerika gubi svoju moć. Nesigurnost postaje trajna stvarnost, a SAD, bez obzira na svoju dosadašnju snagu, ne može sam osigurati svoju nacionalnu sigurnost, već je (bezuspješno) pokušava graditi na globalnom planu

U svojoj kolumni Friedman na temelju prepiski propituje mogućnosti djelovanja SAD-a u novom globalnom poretku, dajući primjere potencijalnog strateškog pregrupiranja među saveznicima.

Friedman je iz premisa sadržanih u prepiskama zaključio da Saudijska Arabija i njeni arapski susjedi žele da SAD skine glavu iranskom režimu i uništi njegova nuklearna postrojenja da bi potajno mogli proslaviti pobjedu nad omraženim Perzijancima, dok će se istovremeno pridružiti svome narodu na ulicama prilikom spaljivanja američke zastave, nakon što SAD izvrši takav napad na Iran - što će, kao, razbjesniti arapske narode. Razlog zbog kojeg će arapski narodi biti ljuti na Amerikance (premda se mnogima od njih ni ne sviđaju Perzijanci) jest taj što oni ne vole svoje neizabrane vođe, a prosvjed protiv Amerikanaca, koji pomažu njihovim vođama da ostanu na vlasti, samo je potez kojim zapravo podržavaju obje strane.

O autoru

Thomas L. Friedman kolumnist je New York Timesa, trostruki osvajač Pullitzerove nagrade te autor nekoliko vrlo uspješnih publicističkih knjiga, među kojima je bestseler 'Svijet je ravna ploča', objavljen i u Hrvatskoj.

Malo teško za pohvatati, ali Friedman sve nastoji pojasniti.

Premda Saudijci pozivaju Amerikance da preuzmu iranske nuklearne kapacitete, iz prepiski doznajemo koji privatni saudijski donatori danas čine najznačajniji izvor financiranja sunitskih terorističkih skupina širom svijeta - da ne spominjemo fundamentalističke džamije, dobrotvorne zaklade i škole u kojima se množe talibani u Pakistanu i Afganistanu. Tako novac kojim Amerikanci plate naftu zapravo financira američke vojne protivnike.

U Wikileaksu se spominje, između ostalog, Ahmad Zia Masud, afganistanski potpredsjednik od 2004. do 2009. godine, koji sada posjeduje raskošne kuće u Dubaiju, gdje su ga, prema jednom izvoru, carinski službenici uhvatili sa 52 milijuna dolara u gotovini, za što nije imao objašnjenje. Iz tih dokumenata je vidljivo da je SAD često morao plaćati vođe u Pakistanu i Afganistanu da budu dvolični - inače bi bili samo jednostrani – protiv SAD-a, javno i privatno.

'Da, to su naši saveznici - ljudi koji imaju vrijednosti koje mi nemamo i koje nikad nećemo dijeliti s njima. Saudijski, zaljevski, afganistanski i pakistanski saveznici SAD-a šalju jasnu poruku: 'Mi možda nismo savršeni, ali dečki koji bi nas zamijenili bili bi puno gori.' S druge strane, talibani i Al Kaida su jednostavniji za shvatiti; i privatno i javno njihov stav je nepromjenjiv: mrze Ameriku i točka. Ako uporno podržavamo loše režime, zašto ne možemo učiniti ništa da ih reformiramo?, pita se Friedman.

Ovisnici uvijek lažu dilerima

Odnos između SAD-a i njegovih arapskih saveznika Friedman uspoređuje s ovisnošću o drogi, tj. nafti. 'Mi smo ovisnici o nafti, oni su dileri, a ovisnici nikad neće reći istinu svojim dilerima', zaključuje Friedman.

Jednako tako, SAD nema utjecaja ni na Kinu; niti po pitanju Sjeverne Koreje, niti na vrijednost kineske valute, jer je ovisan o njenim kreditima.

Friedman se pita koliko bi različiti bili pregovori sa Saudijskom Arabijom da su Amerikanci u procesu pretvaranja električnih automobila u one koji rade na nuklearni pogon, vjetar, prirodni plin ili solarnu energiju? 'Mogli bismo im zaprijetiti da se sami zaštite od Irana ako otkrijemo da se jedan jedini dolar saudijskog novca slijeva talibanima', ironično predlaže Friedman.

'Zamislite kako bi različiti bili naši odnosi s Kinom da imamo različite stope štednje u posljednjih 30 godina, i da Kina ne posjeduje 900 milijardi dolara u američkim obveznicama – a da je i dalje ovisna o američkom gospodarstvu i tehnologiji? Ne bismo ih preklinjali da revaloriziraju svoju valutu, a možda i naš zahtjev da Kina spriječi Sjevernu Koreju da šalje balističke projektile u Iran preko zračne luke u Pekingu ne bi bio tako žestoko odbačen', praktično iznosi Friedman.

Prije pedeset godina, svijet je bio oblikovan na određeni način, koji je promovirao određene vrijednosti, jer je Amerika imala moć oblikovati ga na taj način. No Amerika iz dana u dan gubi moć zbog svoje ovisnosti o bliskoistočnoj nafti i kineskom kreditu – a Wikileaks je ukazao upravo na to, zaključuje svoju kolumnu.

*Tekst je izvorno objavljen u online izdanju New York Timesa
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još