Svijet ANALIZA DRAGE PILSELA

Što znači poruka iz Libanona?

  • Autor: Drago Pilsel
  • 18.10.2010 13:39:43
  • 18.10.2010 12:14:41

Posjet iranskog predsjednika Mahmuda Ahmadinedžada Libanonu ne može biti promatran izvan konteksta jačanja tenzija na Bliskom istoku

Ahmadinedžad je dočekan s velikim ushićenjem. Masa je izvikivala pohvale i bacala cvijeće pred njegove noge. Ali, ipak, nije to bio osjećaj svih Libanonaca. Pozdravili su ga euforično ponajprije članovi države unutar države koju tvori teroristička stranka Hezbolah, oružana ruka Irana u regiji. To je ponukalo glasnogovornika Bijele kuće da ustanovi da je taj posjet pokazao da Hezbolah ulaže veći napor u dokazivanje lojalnosti Iranu nego Libanonu.

Vidljiviji dio Ahmadinedžadovog posjeta, koji je predstavljen kao striktno bilateralan i ekonomski, bez obzira na vrlo moguće skrivene političke trenutke, izuzetno je zanimljiv, ako ne i zastrašujući.

Iako je Libanon mjesto velikih iranskih investicija, savezništvo s najvećim vojnim neprijateljem Izraela dolazi u prvi plan. Nakon rata na jugu Libanona (gdje vlada Hezbolah) protiv Izraela 2006, što je bio motiv izuzetno teške odmazde Izraelaca, Teheran je pokrenuo spektakularnu operaciju, jako popularnu, dakako, kojom je uz velika davanja obnovljeno razoreno područje, ali su i ojačane sve društvene mreže Hezbolaha. Ovoga puta, uz pomoć za oporavak ekonomije tog dijela Libanona i te stranke, prelazi se na energetska ulaganja.

Naime, Libanonu trebaju postrojenja svih vrsta. Ponajprije električna. Kao što je potrebna infrastruktura za eksploataciju nafte i plina na moru u zoni za koju, kako se sada vidi, velik interes imaju i Cipar i Izrael. Energetska ulaganja Irana u Libanonu predstavljaju širok strateški cilj koji bi, kako se misli u Teheranu, mogao uključiti Tursku, Irak, Siriju i Jordan. Jasno je to: energija, općenito govoreći, ali ponajviše u ovoj regiji, u središtu je bilo kojeg ambicioznog političkog projekta.

Ali iz iranske točke gledanja, ova pomoć Libanonu mora uključivati opremanje libanonske vojske. Libanon, vidljivo loše vojno opremljen, u stanju je otvorenog oružanog konflikta s Izraelom od 2006. Otuda blokada američkog parlamenta, na koji imaju jak utjecaj izraelski lobisti, koja priječi Libanonu da dobije američko naoružanje. Iran tu priliku nikako neće željeti propustiti jer je korak do kontroliranja libanonske vojske, s obzirom da već kontrolira svoju vlastitu vojsku u obliku oružanih snaga Hezbolaha.

Toj strani posjeta treba dodati i političko tumačenje Ahmadinedžadova dolaska u Libanon koji ima vrlo jasnu i jednostavnu poruku: pokazati Izraelu da će, u slučaju planiranog napada na nuklearna postrojenja u Iranu, odgovor doći još jednom i još jače, preko Libanona, to jest preko Hezbolaha.

Poruka je jasna: ukoliko Iran bude napadnut, kreće žestoki rat u Libanonu gdje će se opet suniti sukobiti sa šijitima. U tom kontekstu, novi kurs odnosa SAD-a i EU-a s jedne strane te Sirije s druge poprima jasan oblik. Sirija, kojoj se Iran itekako ulizuje, sada postaje mezimica Zapada da bi se nagovorilo Damask da ne stvara savezništvo s Teheranom.

Otud dolazi do naprasitog prestanka optuživanja Sirije, u režiji SAD-a, za organiziranje ubojstva libanonskog premijera Rafika Haririja te novo optuživanje Hezbolaha za taj zločin.

Izrael, u međuvremenu, pokazuje suzdržanost. Prepustio je arapskim zemljama da kritiziraju Beirut zbog posjeta iranskog predsjednika. Paradoksalno, južna granica Libanona s Izraelom je iznenađujuće mirna, što ne znači da situacija nije izričito opasna. Ahmadinedžad je, podsjetimo se, galamio samo četiri kilometra od te granice.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još