PAD ANGELE MERKEL

Fizičarka koja do puknuća forsira fleksibilnost

29.09.2010 u 07:00

Bionic
Reading

Angela Merkel nije trebala puno truda da dobije još jedan mandat. U ponedjeljak se navršila prva godina od pobjede koja joj je omogućila da se riješi nekomotne koalicije sa SPD-om i da sklopi koaliciju s trajno obećanim partnerima liberalima. No to uopće ne ide dobro. Dapače, ispitivanja javnog mnijenja potpuno ruše ugled njemačke kancelarke koja samo tone. Nepovratno

Još su živa sjećanja kada je Frau Europa gazila vrhove političke karijere i kada je sačinila tu koaliciju desnog centra, taman da se proslavi 20. obljetnica pada Berlinskoga zida. Uživala je kancelarka toga studenog, naročito kada je stigla na plenarnu sjednicu američkog Kongresa i kada je dočekana ovacijom što je postalo povijesnim događajem: nikada prije šef ili šefica njemačke vlade nije dobila takvu počast.

Ali, ako je fešta o ujedinjenju poslužila da se zvonima najavi sretan brak CDU-a i FDP-a, izgleda da su se mladenci prilično umorili. Godinu dana nakon vjenčanja, Merkel pokušava spasiti brak koji ide ravno prema brakorazvodnoj parnici, u slobodnom padu.

Prošlog petka, državna televizijska mreža ZDF objavila je porazne brojke: da su danas izbori, Angela Merkel bi se trebala odmah pakirati i iseliti iz Kanzleramt, modernističke zgrade, sjedište vlade, koju duhoviti stanovnici Berlina nazivaju, ja ću podomaćiti, 'vešmašinom'. Naime, SPD bi dobio 30 posto glasova (23 posto na izborima 2009.) a CDU tek 31 posto (33,8 na izborima lani). Liberali bi, tu je najveći problem vladajuće koalicije, jedva ušli u Bundestag (savezni parlament) s mršavih pet posto, što je, složit ćete se, strašan pad spram 14,7 posto koliko su dobili 27. rujna 2009. Zeleni, koji i dalje rastu i predstavljaju veliko iznenađenje, dobili bi 19 posto (10 posto 2009). Socijalisti iz Die Linke dobili bi devet posto (11,9 posto 2009). Dakle, SPD i Zeleni bi sasvim solidno imali većinu u parlamentu. Radi se, to treba reći, o najgorim rezultatima otkad vladaju CDU i FDP a, ujedno, i o najlošim brojkama za demokršćane.

U osobnom srazu, istraživanja pokazuju i da Angela Merkel ne stoji bolje od šefa kluba SPD-a Franka-Waltera Steinmeiera (bivši vicekancelar i ministar inozemnih poslova). To je bilo nešto teško za pomisliti prije par godina, iako, odluka da se povuče nekoliko tjedana iz politike da bi mogao donirati bubreg svojoj supruzi svakako je pomogla rastu njegova ugleda.

Ako se Steinmeier dobro oporavi i ako nastavi rasti, mogao bi predstavljati veliku opasnost za kancelarku koja će pasti, to se poručuje u analizama, zbog lošeg izgleda liberala i velikog uzleta zelenih. Treba se, naravno, vidjeti, kako će se karte podijeliti unutar SPD-a, jer je predsjednik stranke Sigmar Gabriel, koji SPD već vodi godinu dana, dvosatnim govorom na konvenciji u Berlinu ove nedjelje pokazao da ima zube i da hoće gristi. Kazao je da je Merkel zastupnica teškog patrijarhata i ljute desnice.

Ankete prognoziraju i da će CDU izgubiti premoć koju dugo ima u Baden-Württembergu, treće federalne jedinice prema domaćem bruto proizvodu, broju stanovnika i površini. Nakon gubitka vlasti u ključnoj državi Nordrhein-Westfalen (Düsseldorf), poremećaj u Stuttgartu izazvao bi potres veće magnitude s nesagledivim posljedicama za sjedište CDU-a u Berlinu.

Prošli tjedan, jedan je karikaturist nacrtao kancelarku u svom uredu okruženu tisućama prosvjednika koji su se bunili protiv njezine nuklearne politike: 'Gledaj to s lijepe strane', govorio joj je neki glas, 'pomaže nam da se opet vidimo kao konzervativcima'. Naime, odgodivši kraj rada njemačkih nuklearki do 2040, Merkel je otvorila frontu koja se mirovala mjesecima. Masovne demonstracije održane 18. rujna pokazale su koliko će je ta odluka koštati, a koliko donijeti zelenima (sve opozicijske snage žele da taj datum bude u 2022. godini).

Za putnika namjernika koji se vozi bivšim bastionima CDU-a teško je prepoznati stranku i težinu Helmuta Kohla. Konrad-Adenauer Haus danas je optužena da se pretvorila u manju filijalu socijaldemokracije, pod sumnjivim vodstvom kćerke luteranskog pastora iz istočne Njemačke te da više nije predstavništvo jake katoličke stranke zapadne Njemačke. Oni koji brane Angelu Merkel od takvih optužbi vjeruju da je njezina snaga zapravo u njezinoj ideološkoj fleksibilnosti. Merkel bi mogla teško griješiti ako je i ona u to uvjerena.

Primjer te fleksibilnosti jest osuda Thila Sarrazina i njezin zahtjev da bude izbačen iz Narodne banke zbog rasističkih izjava, a onda njezino sudjelovanje u dodjeljivanju nagrade za slobodu izražavanja danskom karikaturistu Kurtu Westergaardu, koji je razjario islamski svijet vrijeđanjem proroka Muhameda a. s. Ona takve manevre smatra pametnima. Glasači ne misle tako. A ako Guido Westerwelle nastavi padati kao kamen u ponor, kancelarka će morati početi misliti je li joj stalo do vlastita mišljenja ili do mišljenja sugrađana.

Ako CDU izgubi od zelenih idućeg ožujka u Berlinu i Stuttgartu, Frau Merkel će se moći slobodno posvetiti svom balansiranju, budući da se uspješno bavila fizikom. U politici će pasti. Tako kaže zakon glasačkih kutija.