Svijet MEDVEDEV VS. LUŽKOV

Sraz titana ruske politike

Za mnoge u zemlji i izvan nje, predsjednik Dmitrij Medvedev samo je lutak na koncu Vladimira Putina, najmoćnijeg premijera u dva desetljeća samostalne Rusije. No proteklih dana taj se lutak bacio u bespoštednu borbu s nepoderivim gradonačelnikom Moskve Jurijem Lužkovom, pravim pravcatim kapitalcem ruske političke hijerarhije u postsovjetskoj eri

Tamošnji analitičari, silom prilika specijalizirani za čitanje između redaka i dekodiranje caka u birokratskim ritualima, uglavnom se slažu da obračun između prvog čovjeka metropole i formalno prvog čovjeka države ne može završiti neodlučenim ishodom. Na kraju, iz političkog će ringa jednog od njih iznijeti na nosilima...

Događanja proteklih tjedana smatraju se uvertirom za predsjedničke izbore 2012. godine. Na njima bi se trebali kandidirati ili Putin ili Medvedev ili, u nekom nepredviđenom slučaju, obojica.

Jurij Mihajlovič Lužkov, lik koji je 90-ih radikalno transformirao Moskvu sudjelujući u stvaranju zloglasnih Jeljcinovih oligarha (opstao i nakon što je Jeljcin sišao s trona, a Berezovski, Gusinski, Hodorkovski i kompanija bili prisiljeni 'kud koji'), i danas je izrazito bitan igrač u ruskom poretku. Dogodine i njemu istječe gradonačelnički mandat.

Nakon svega, eventualni neuspjeh u kampanji protiv Lužkova značio bi političku katastrofu za Medvedeva i siguran gubitak vlasti.

Pokorio Tatarstan i Baškiriju, može li i Moskvu?

Ovo je navodno najteži ispit karijere za redovito podcjenjivanog vladara Kremlja (Putin kao premijer radi u Bijelom domu). Teži i od rata s Gruzijom, koji ga je zadesio na početku mandata. Tjednik Ogonjok piše da Medvedevljeva administracija na federalnoj razini vodi rat protiv 'nomenklaturnog separatizma'. Diljem države predsjednik je u dvije i pol godine vladanja smijenio guvernere u čak 25 autonomnih jedinica Ruske Federacije.

Ruski guverner u prosjeku je star 63 godine. Medvedevljevi 'naprednjaci' samo 46. Lužkov je nedavno napunio 75 godina.

Četiri lokalna režima s politički i financijski najsamostalnijim ovlastima u Rusiji su Baškirija, Tatarstan, Grad Moskva i Čečenija. Medvedev je već uspio smijeniti šefove u prva dva. U Čečeniji, pored Putina, FSB-a i svirepog lokalnog satrapa Kadirova, za njegov utjecaj nekako nema mjesta, no metropola je druga priča.

Prijeti li Lužkovu sudbina Hodorkovskog?

Na Lužkova se naoko iznenada sručila medijska lavina. Seriju televizijskih priloga o njegovim višegodišnjim makinacijama, kao i njegove supruge, tajkunice Elene Baturine ('povlaštena graditeljica Moskve'), pokrenula je ekipa s NTV-a, ista ona koja je nedavno razjarila bjeloruskog diktatora Lukašenka dokumentarnim filmom 'Kumek' (jasna aluzija na Coppolinu krimi trilogiju). Lužkov je najavio tužbe te usput krenuo javno diskreditirati Kremlj istovremeno hvaleći Putina i javno tražeći njegovu zaštitu. Pritom vjerojatno nitko ne sumnja u to da se haranga protiv gradonačelnika metropole mogla dogoditi mimo volje Vladimira Vladimiroviča.

'Da se Lužkov pokrio ušima proteklih tjedana, mogao je odraditi mandat do kraja. Pogriješio je odlukom da zaoštri odnose i pokuša unijeti razdor u 'tandemokraciju' Putina i Medvedeva, pa će ga sada brzinski ukloniti', izjavio je za tportal politolog Jevgenij Minčenko.

'Lužkov traži od Putina da se javno izjasni, a ovome to nikako nije u interesu, jer želi sačuvati dojam neutralnosti sve do izbora. Za javnost još uvijek nema naznaka hoće li se Putin opet kandidirati za predsjednika, ni što će biti s Medvedevom. To je Putinov stil, viđen i na prošlim izborima, kada je do zadnjeg trenutka držao svoje namjere u tajnosti.'

Valja podsjetiti da Kremlj već sedam godina pokušava svrgnuti Lužkova, ali to ne ide glatko kao što se na Zapadu često zamišlja u stereotipizaciji svemoćnog Kremlja. Stara politička zvjerka stvorila je u metropoli, kao i u stranci Ujedinjena Rusija, snažnu mrežu veza i utjecaja. Donedavno se smatralo da u potpunosti kontrolira kako birokraciju, tako i poslovnu scenu Moskve kao lokomotive ruske ekonomije u kojoj je koncentrirano oko 20 posto nacionalnog BDP-a.

Moskva - država u državi


'Teoretski, Lužkov bi mogao pokušati izvesti milijune prosvjednika na ulice, ali popularnost mu je opala posljednjih godina. Bilo bi opasno destabilizirati režim ako želi sačuvati biznise svoje supruge. Stoga očekujem da će se njegova smjena odvijati mirno. Uhićenje i višegodišnja robija, kao u slučaju Mihaila Hodorkovskog, nije izgledan scenarij. Hodorkovskog je kao klasičnog oligarhijskg kapitalista ipak bilo lakše izdvojiti i procesuirati. Lužkov je, na drugoj strani, bio potporni stup političkog režima. Da kojim slučajem završi u zatvoru, cijeli sistem bi se opasno zaljuljao jer bi se previše insajdera zapitalo 'jesam li ja sljedeći'?', smatra Minčenko.

Medvedev, dakle, u ovoj borbi ima dva ključna aduta: uz podršku Putina, sječivo nad glavom Lužkova predstavlja zakon o predsjedničkim ovlastima iz 2007. godine, koji je podržao i sam Lužkov. Zakon koji je Putin progurao da bi centralizirao Rusiju ukida izravne izbore za guvernera autonomne oblasti i kaže da istog može smijeniti predsjednik 'zbog gubitka povjerenja'!

No najveća slabost Medvedeva, smatra Minčenko, sastoji se u činjenici da nije jasno što nudi kao alternativu. Moskvu nazivaju 'državom u državi', što je ambivalentna primjedba, ali jasno ukazuje da taj grad odlikuje snažna autonomija. Medvedev sada ruši čovjeka koji je 17 godina drmao Moskvom, a još uvijek nije promovirao snažnu, autoritetnu ličnost kojoj bi javnost povjerovala da može preuzeti upravljanje glavnim gradom, ali da ne bude poltron savezne vlasti.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još