Svijet ANALIZA DRAGE PILSELA

Što će Van Rompuy kod Sarkozyja ako ne brani EU?

Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy sastaje se danas u Parizu s predsjednikom Europskog vijeća Hermanom van Rompuyem. Povod je to da razmotrimo pitanje koje su to vrline, a koji su grijesi francuskog predsjednika

Među brojnim pohvalama koje smo čuli na račun predsjednika Francuske Republike nalazi se akcija spašavanja Ustava EU-a koji je uzeo naziv i oblik Lisabonskog ugovora zbog toga što je prihvaćen na kraju portugalskog predsjedanja Unijom u prosincu 2007.

Hiperaktivni Sarkozy je bio stigao u Elizejsku palaču u svibnju te godine, malo prije nego što je Angela Merkel predstavila plan i dobila zeleno svjetlo od europskih kolega za pokušaj spašavanja Ugovora, nešto u čemu Njemačka nije imala poteškoća, ali što je Sarkozy pripisao sebi tijekom njemačkog predsjedanja EU-om.

Tako se dogodilo da je uvijek euro-oprezan Sarkozy podržao i potpisao Lisabonski ugovor, uključujući Deklaraciju o temeljnim pravima koja je postala dio jurisdikcije Tribunala u Luksemburgu.

Dvije zemlje, Poljska i Velika Britanija, zatražile su i dobile izuzeće: za te zemlje Deklaracija nije pravno obvezujuća. Francuska to nije zatražila, a da jest, Ugovor bi otišao dođavola.

Stoga Francuska, kao članica EU-a, mora poštivati europsku legislativu, jer je ostala pod ingerencijom europskih institucija u svim točkama koje se tiču Ugovora. To konkretno znači poslušnost Europskom vijeću, koje čuva Ugovor, te Tribunalu, kao posljednjoj pravnoj instanci Unije.

To je nešto što bi trebalo biti dosadno opisivati Francuzima: Deklaracija o temeljnim pravima se nadahnjuje, među drugim tekstovima, jednim povijesnoga karaktera, Deklaracijom o pravima čovjeka i građanina, koju je Francuska donijela 1789, a što je kamen temeljac francuskog političkog identiteta.

Sarkozy mora poštivati, to je poanta, Deklaraciju o temeljnim pravima EU-a, koja je uključena u Lisabonski ugovor, i mora to učiniti iako mu ne odgovara univerzalistička filozofija Deklaracije, a što je plod Francuske revolucije.

Dužan je poštivati posebno sada članak 19. o 'zaštiti u slučaju vraćanja, izgona ili ekstradicije', čija prva rečenica glasi baš ovako: 'Zabranjuju se kolektivna protjerivanja. '

Mora poštivati i članak 21. o 'zabrani diskriminacije', koji u prvoj točki kaže: 'Zabranjuje se svaka diskriminacija, a posebno ona koja se vrši na temelju spola, rase, boje kože, etničkog ili društvenog porijekla, genetskih karakteristika, jezika, vjere ili političkih ili bilo kojih drugih uvjerenja, pripadanju nacionalnoj manjini, imetku, rođenju, fizičkom nedostatku, dobi ili seksualnoj orijentaciji', a koja u točki drugoj kaže: 'Zabranjuje se bilo kakva diskriminacija zbog nacionalnosti unutar područja primjenjivanja konstitutivnog ugovora EU-a te Ugovora EU-a bez šteta partikularnih dispozicija tih ugovora.'

Ne smije Sarkozy zaboraviti ni na članak 22. o 'kulturnoj, vjerskoj i jezičnoj pluralnosti', s obzirom da u tom članku piše da EU poštuje tu i takvu pluralnost. A Sarkozy posebno ima poštivati članak 45. o 'slobodnom kretanju i pravu na boravak' u čijoj prvoj točki stoji da 'svaki građanin Unije ima pravo na slobodno kretanje i na život na bilo kojem od teritorija država članica'.

Što će Van Rompuy reći Sarkozyju u četiri oka? Znamo što mora reći! Da Europsko vijeće mora voditi brigu o tome da Francuska i njen predsjednik poštuju ugovore i sve obaveze EU-a. Te da, ako postoje naznake da se to ne čini, kao što svjedoče tisuće rumunjskih Roma izbačenih iz Francuske proteklih mjeseci, onda Van Rompuy mora objasniti Sarkozyju da će biti otvorena istraga i da će se, pokažu li se optužbe Roma točnima, Francuska naći pred Tribunalom u Luksemburgu.

Ako je Sarkozy zaslužan za spašavanje EU-a, ako mu se to upisuje kao vrlina, on mora pokazati i vrlinu slušanja, i ta vrlina mora biti djelotvornija od dosadašnjih grijehova. Osim toga, svi bi se francuski građani, pa i mi, koji još nismo građani EU-a, ali imamo ozbiljan udio u povijesti protjerivanja i rasizma, trebali osjećati poniženima i u sramoti zbog ove Europe koju imamo ili želimo imati.

Antieuropeizam koji prakticira Sarkozy (i nije sam, da se razumijemo) može napredovati isključivo zahvaljujući našoj skromnoj hrabrosti da obranimo Europu temeljnih ljudskih prava kojom punimo usta tolikih godina. Pa nas stoga mora zanimati - čega su puna usta predsjednika Van Rompuya?
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još