Ova tehnika, koja je trenutno precizna u čak 90 posto slučajeva, omogućit će komunikaciju s bolesnicima koji ne mogu govoriti, a u konačnici bi trebala dovesti do stvaranja čitača misli.

'Bili smo izvan sebe od uzbuđenja kada je počeo raditi', rekao je voditelj istraživanja, profesor Bradley Greger, bioinženjer na Sveučilištu Utah.

'Bio je to jedan od onih trenutaka u kojima se sve jednostavno posloži. Uspjeli smo dešifrirati riječi govora koristeći isključivo signale mozga uređajem koji bi mogao pomoći paraliziranim pacijentima koji ne mogu govoriti. Nazvao bih ga čitačem mozga, a nadamo se da će se naći u upotrebi za dvije ili tri godine.'

Tim je u svojem eksperimentu učvrstio dvije pločice veličine dugmeta sa 16 elektroda na govorne centre mozga pacijenta oboljelog od epilepsije. Senzori su postavljeni na površinu mozga nakon što je pacijentu, radi liječenja, uklonjen dio lubanje.

Znanstvenici su elektrodama snimili signale na računalo dok je pacijent čitao 10 riječi koje mogu biti važne paraliziranim ljudima – da, ne, vruće, hladno, gladan, žedan, bok, doviđenja, više i manje.

Pacijent je potom ponovio riječi računalu koje je s uspjehom od 76 do 90 posto našlo odgovarajuće signale mozga. Računalo je prepoznalo odgovarajuće valove dok je govorio iako se nije koristilo nikakvim programom za prepoznavanje glasa.

Budući da već i samo zamišljanje riječi, bez izgovaranja, stvara uvijek iste signale, prof. Greger i njegov tim vjeruju da će uskoro moći napraviti uređaj za prevođenje koji će 'izgovarati' riječi na koje pacijent misli.

Mozgovi paraliziranih ljudi uglavnom su zdravi i stvaraju iste signale kakve i mozgovi zdravih ljudi, samo što oni, zbog ozljede, ne stižu do mišića.

'Dokazali smo da signali pokazuju što osoba govori. No trebamo uvesti više riječi i postići veću preciznost prije nego što uređaj postane stvarno koristan. Čak i kada bismo im omogućili da upotrebljavaju 30 ili 40 riječi, uređaj bi im znatno olakšao život', zaključio je prof. Greger.

U studiji predstavljenoj u posljednjem broju časopisa Journal of Neural Engineering korištene su nove mikroelektrode koje ne prodiru u mozak. Prva je učvršćena na motorički korteks koji kontrolira kretnje lica, a nalazi se na gornjoj lijevoj strani mozga. Druga je postavljena na tzv. Wernickovo područje koje se nalazi iznad lijevog uha, a djeluje kao svojevrstan prevoditelj. Budući da ne prodiru u mozak, stručnjaci smatraju da bi se bez posljedica mogle ugraditi pacijentima. Veća preciznost, od oko 85 posto, postignuta je uz pomoć elektrode koja je postavljena na motorički korteks.

Gregerov tim je prošle godine objavio istraživanje u kojem je pokazao da se elektrode mogu koristiti za čitanje poruka koje pokreću ruke.