Obučene su za gerilsko ratovanje i spremne žrtvovati vlastiti život za uspostavu neovisne tamilske države na području današnje Šri Lanke.

Pojas s eksplozivom prva je detonirala 'tigrica' Thenmuli Rajaratnam, u trenutku kada je na predizbornom skupu kleknula pred indijskog premijera Rajiva Ghandija kako bi mu dotaknula stopala. Osim njih dvoje eksplozija je usmrtila još 18 ljudi. Ubrzo potom jeftin i učinkovit smrtonosni pojas naišao je na odličan prijem među pripadnicima Hezbolaha, Hamasa i Al Kaide.

U samoubilačkim pohodima počinjenima u organizaciji i pod nadzorom terorističkih organizacija prosječno padne četiri puta više žrtava nego u ostalim terorističkim napadima. Kobne eksplozije danas najčešće siju smrt u Iraku, gdje se u smrtonosne misije sve češće upućuju žene, pa i djevojčice.

Procjenjuje se da čak do 40 posto samoubilačkih napada u svijetu izvedu žene, pri čemu su uz Tamilske tigrice povremeno aktivne članice čečenskih Alahovih nevjesta, sirijskih nacionalista, palestinske Al Akse, Islamskog džihada i Hamasa te Kurdske radničke stranke (PKK).

Žene muslimanske vjere rijetko su predmet detaljnih sigurnosnih provjera te imaju veće šanse za izvršenje zadatka, a sa sve većim brojem eksplozivnih naprava pod suknjama, situacija u Iraku potpuno je izmaknula kontroli. Ove godine već je zabilježeno 29 samoubilačkih napada žena, prošle godine bilo ih je osam, a 2005. i 2006. ukupno četiri. Prošlog tjedna odjeknulo je uhićenje 15-godišnje Ranije, koja je oko pojasa nosila čak 15 kilograma eksploziva. Amerikanci su priopćili da se sama predala, dok iračka policija tvrdi da je uhićena na ulici zbog sumnjivog ponašanja.

Navodno drogirana djevojčica završila je i na video snimci, a američki zapovjednici promptno su ustvrdili da Al Kaida u Iraku na nasilje sve više potiče žene nesposobne da se nose s gubitkom članova obitelji. Pritom su mediji izvijestili i da je Ranijin otac poginuo u samoubilačkom napadu, a rodbina joj je povezana s Al Kaidom.

Uvriježeno je mišljenje da se žene na samoubilačke pohode prvenstveno odlučuju zbog konkretne emocionalne traume, pa se tako uz mnoge od njih vežu priče o zlostavljanjima u djetinjstvu ili pobijenim članovima obiteljima. No ima i drukčijih primjera, poput 18-godišnje Palestinke Zainab Ali Issa Abu Salem, koja je aktivirala eksplozivni pojas i pritom usmrtila dva izraelska policajca i sebe te ranila još 16 osoba u Jeruzalemu.

U samoubilačku misiju krenula je pod paskom Al Akse želeći osvetiti skupinu ubijenih Palestinaca. Bila je četvrto od desetero djece u dobrostojećoj palestinskoj obitelji i voditeljica dječje emisije na TV postaji u vlasništvu njezina oca. Završila je srednju školu i spremala se na fakultet. Ujak Mustafa Shinawi navodno je odobrio njezin čin, ustanovivši da 'svaki Palestinac pronalazi vlastiti način prosvjeda protiv izraelske agresije'. 

Majke palestinskih bombaša samoubojica često su ponosne na svoju djecu, jer nakon smrti dobivaju status mučenika ili mučenica, tzv. šahida.  Izraelci tvrde da 'majke šahida u Palestini imaju status majki liječnika u SAD-u', a ljudi ih na ulici tretiraju s osobitim poštovanjem. 'Nije li najbolja poruka svijetu kada dijete umre za Alaha?', navodno je 2002. rekao Jaser Arafat u TV emisiji za djecu.

Palestinski tinejdžeri, odgajani u duhu mučeništva i herojskog statusa bombaša samoubojica, najlakša su 'meta za odstrel', iako se u Kuranu samoubojstvo osuđuje. Na životnom prostoru ograničenom na nekoliko četvornih kilometara, gdje se vrijeme krati brojanjem ranjenih i mrtvih, svjetovna obećanja o odlasku u raj s desecima djevica i rijekama kojima umjesto vode teče med primamljiva su alternativa svakodnevnici. Samožrtvovanjem se mogu riješiti i financijski problemi obitelji, kojima uz pripadajuću čast navodno pripadne i pozamašna novčana pomoć.

Prema rezultatima istraživanja objavljenima u službenim novinama Palestinske samouprave, Al-Hayat al-Jadidi, 79 posto palestinske djece želi žrtvovati vlastite živote u borbi za slobodu domovine od izraelske okupacije. Fotografije samoubojica ili 'svetih mučenika heroja' objavljuju se na naslovnicama, a njihova imena nose deseci škola i tristotinjak ulica.

Tamilski tigrovi u svojoj 22-godišnjoj borbi protiv vlasti Šri Lanke regrutirali su na tisuće djece.  Kada je 2002. nastupilo primirje, mnogi su se ponadali da će obuka djece vojnika prestati, ali su vijesti o masovnim otmicama djece neposredno nakon tsunamija, koji je pogodio tamilske regije na sjeveru i istoku Šri Lanke, potvrdila strahove da su opet u akciji.

Oteta djeca, uskraćena za školsko obrazovanje, prolaze kroz nezamislivu torturu. Thamilini, šefica ženskog krila Tamilskih tigrova, tvrdi da su žene ravnopravne muškim borcima. No one su prisiljene, uz obučavanje za borbene i samoubilačke akcije, proći i 'obuku' zadovoljavanja seksualnih prohtjeva pervertita u kampovima. To se osobito odnosi na djevojčice i tinejdžerice, koje s vremenom izgube iluziju da će se ikada više moći u potpunosti  prilagoditi normalnom životu. 

Fizičko i seksualno zlostavljanje dovelo je mnoge mlade djevojke u stanje samoprijezira, što ih čini idealnima za samoubojstvo. Indoktrinaciji često prethode i grupna silovanja, pri čemu 'privilegiju' razdjevičenja određuju stroga hijerarhijska pravila u strukturi Tamilskih tigrova. S obzirom da tamilska hindu kultura podrazumijeva da žena mora biti nevina prve bračne noći, za ove djevojke nakon silovanja život je gotov.

Samoubojstvo im postaje prikladan izlaz iz krute stvarnosti. U pismu majci, pronađenom u odjeći Daye Nagai Nile koja je poginula boreći se za Tamilske tigrove, pisalo je da 'svaki borac vapi za mamom i tatom u trenutku herojske smrti'. Druga djevojka pisala je da su je na odlazak u kamp prisilili majka i otac te da su u svakodnevnim borbama poginule njezine dobre prijateljice. 'Smrt me može zateći danas ili sutra. Predali su me organizaciji protiv moje volje. Što drugo ovdje mogu napraviti osim umrijeti?'