Skupina znanstvenika otkrila je novu metodu kojom bi se iz plinova koji nastaju izgaranjem ugljena mogao uklanjati ugljikov dioksid, odgovoran za globalno zagrijavanje
Stručnjaci već duže vrijeme intenzivno istražuju tzv. amine, spojeve dušika koji odlično apsorbiraju CO2, međutim dosad nije postojalo odgovarajuće rješenje za oslobađanje CO2 nazad iz njih neophodno za isplativu industrijsku primjenu.
Nova američka studija otkrila je relativno jednostavnu metodu regeneracije koja bi se koristila parama što se stvaraju u većini energana na fosilna goriva. Ona bi omogućila pohranjivanje koncentriranog CO2 u dubine oceana ili podzemna odlagališta. Istovremeno bi amine oslobodila za ponovnu industrijsku upotrebu.
'Predstavili smo model za razvoj praktičnih procesa apsorpcije ugljikova dioksida i njegovo oslobađanje u obliku pogodnom za sekvestraciju (daljnje vezivanje u prirodi)', rekao je Christopher Jones, profesor u School of Chemical & Biomolecular Engineering na Tehnološkom institutu u Georgiji.
Amini se obično regeneriraju kroz proces koji zahtijeva promjene temperature nužne za pucanje njihovih kemijskih veza s ugljikovim dioksidom. Istraživači uglavnom uklanjaju CO2 zagrijavanjem amina u strujama plinova poput dušika ili helija. Time se ugljikov dioksid odstranjuje iz amina, međutim problem je u tome što se miješa s plinom koji se koristi.
Jones i njegov tim zagrijali su amine u pari na temperaturu od oko 105 stupnjeva Celzija i uspješno ih oslobodili od CO2. Para se potom može komprimirati i kondenzirati u vodu, a CO2 pretvoriti u hranu za morske alge.
Budući da većina energana na fosilna goriva stvara paru, za cijeli proces ne bi trebalo previše dodatne energije.
'U mnogim postrojenjima para na toj temperaturi nema druge primjene, tako da njezino korištenje za ovu metodu ne bi stvaralo značajne troškove. Vjerujemo da postoji mogućnost razvoja materijala koji će biti stabilni za dugotrajnu upotrebu i regeneraciju ovom tehnikom', zaključio je Jones.
Sekvestracija je jedan od najvažnijih načina dugotrajnog pohranjivanja ugljika kojim bi se trebalo usporiti globalno zagrijavanje što ga izaziva staklenički plin CO2. Ugljikov dioksid u prirodi se apsorbira kroz biološke, kemijske i fizikalne procese, a određene njegove količine mogle bi se odlagati i u oceane gdje ih apsorbiraju fitoplanktoni te pod zemlju u iscrpljene bušotine ili šupljine.
