Oni su mladi muškarci između dvadeset i trideset godina. Naočiti su, dobro odjeveni po posljednjoj modi, voze skupe aute i vrlo su samouvjereni. Ne, nije riječ o pariškim manekenima ili razmaženim bogataškim sinovima s Manhattana, nego o novoj vrsti svodnika koji su se prvo pojavili u Nizozemskoj prije nekoliko godina. Poznati su pod nazivom 'loverboys' i predstavljaju brutalno efikasnu opasnost za djevojčice, koje beskrupulozno pretvaraju u prostitutke, s kojom se za sada ne uspijevaju nositi ni roditelji, ni škole, a niti policija. Tema je to kojom se bavi ugledni njemački Der Spiegel, ali i brojni drugi mediji.

Loverboysi svoju pažnju usmjeravaju na lukavo odabranu ciljnu grupu: djevojčice do 12 do 14 godine, one koje možete vidjeti kako u kinu uzdišu za Robertom Pattisonom, dakle još dovoljno mlade da nemaju nikakvog iskustvima s dečkima, a dovoljno stare da to itekako žele. Također, loverboyi traže djevojčice iz srednje klase, koje su do tada imale relativno zaštićeno i nevino djetinjstvo. Obrazac zavođenja i eventualnog podvođenja skoro je pa uvijek isti, a započinje kontaktom ispred škole koju djevojčica pohađa.

Prvo dolaze komplimenti, onda se nudi prva vožnja u njegovom luksuznom autu, nakon koje slijedi prvi poljubac i izjava ljubavi. Djevojčicama takva pažnja starijih, a vrlo zgodnih muškaraca u većini slučajeva itekako imponira, što loverboy koristi za prelazak na sljedeću fazu eksploatacije. Djevojčicama se nudi džoint ili kokain, uz objašnjenje kako danas svi ionako puše te da ne bi bilo kul ako odbiju. A tinejdžerice, naravno, žele biti kul, potpuno nesvjesne što im se nakon toga sprema. Ključan je treći korak, koji se većinom događa u drugom ili trećem tjednu lažne ljubavne veze, a to je seks - bez obzira pristaje li djevojčica ili ne.

Čak i kada je riječ o silovanju, loverboy ga izvodi što nježnije, objašnjavajući kako sve to čini iz ljubavi, a uskoro se ljubav navodi i kao razlog zašto djevojčica treba početi spavati s drugim muškarcima. Ako se ona ipak počne opirati, slijede udarci, i to strateški raspoređeni po ne toliko vidljivim dijelovima tijela, a nikad u lice. Loverboy djevojčicu polako odvaja od okoline, emocionalno otuđuje od roditelja, što u pubertetu baš i nije veliki problem, te je čini ovisnom o sebi, određujući polako svaki aspekt njezina života. To uključuje i šoping, odjeću koju će nositi, i nakit koji će joj pokloniti, istovremeno žonglirajući dnevna silovanja i prostituciju sa školskim obavezama djevojčice.

Roditelji u većini slučajeva pojma nemaju što se događa, jer loverboy svoj plijen brzo nauči da samo njemu mora uvijek govoriti istinu dok drugima uvijek treba lagati, tako da njihova vječna ljubav bude zaštićena od vanjskog miješanja. Neki loverboyi su čak toliko arogantni da se pojavljuju kod djevojčice doma, predstavljajući se kao brižni dečki, koji s roditeljima pričaju o problematičnom ponašanju djevojčice. Cijeli proces podvrgavanja djevojčice kontroli loverboya se, dakle, sastoji od nekoliko komponenti: ljubav, seks, droga, te psihičko i fizičko nasilje.

Broj loverboya raste

Iako ovakva horor priča zvuči pomalo nategnuto, procjene nizozemskih humanitarnih organizacije govore o zastrašujućih 1.500 slučajeva godišnje. Policiji je pak u zadnje dvije godine prijavljeno 180 loverboya, no smatra se da je pravi broj mnogo veći. U Nizozemskoj je prostitucija, inače, legalna, i dozvoljena je svim punoljetnim osobama. Ono što loverboye izdvaja od ostalih kriminalaca jest činjenica da se tek rijetke žrtve odlučuju na prijavljivanje policiji, a kada roditelji shvate što se događa i pokušaju intervenirati - već je kasno. Djevojčica u tom trenutku nestaje iz obiteljskog doma i završava u ilegalnom bordelu, gdje je njezin svodnik prodaje svakome tko plati traženu cijenu.

Loverboysi su odnedavno počeli operirati i u Njemačkoj, što je tamošnju policiju prilično zabrinulo, jer znaju da su njihove nizozemski kolege nemoćni nositi se s ovakvom vrstom kriminala. Jer, čak i kada djevojčica dođe u ruke policije, ona će reći sve da svog loverboya zaštiti ili ga uopće i neće spominjati, nego će izmisliti odgovarajuću priču. Djevojčice se onda šalju u popravni dom, da ih se pokuša vratiti u realnost, no mnoge od njih bježe, vraćajući se u pakleni krug iskorištavanja. Psiholozi i policijski inspektori objašnjavaju kako loverboy takav monstruozan utjecaj ostvaruje tako što za djevojčicu postaje jedina referentna točka u njezinom životu, odvojivši je prethodno od svega i svakoga što zna.

U nizozemskim školama se zato sada održavaju i posebni seminari, koji djevojčice upozoravaju na opasnost loverboya, a roditelji nestalih djevojčica pokrenuli su i organizaciju'Stop Loverboys. Da se djevojčicama ukaže na fenomen loverboya, snimaju se i glazbeni spotovi, za koje se roditelji nadaju kako na odgovarajući način komuniciraju s tinejdžericama. Naravno, cijela stvar se promovira i na Facebooku. No i u slučaju da se djevojku odvoji od njezinog svodnika, psihološka šteta u većini je slučajeva nepopravljiva, jer mnoge od njih više nisu u stanju samostalno funkcionirati. Često se od oslobođenih djevojaka, nepovratno izgubljene mladosti, mogu čuti izjave poput 'da me nađe, vratila bih mu se'.

Slučaj djevojčice Kempen

Nažalost, većina slučajeva završava nestankom djevojčice u međunarodnim kriminalnim krugovima koji se bave sex traffickingom, poput Monwithe Kempen iz Maastrichta, koja je zadnji put viđena 5. studenog 2009. Tada je imala 17 godina, a svog loverboya upoznala je sa 13 te je dvije godine uspješno prikrivala i roditeljima i u školi kako je prisiljena na prostituciju. Njezina majka Estella, profesorica glazbe, određene je promjene u kćerinom ponašanju pripisala dolasku puberteta, a kada je shvatila što se događa, poslala je Monwithu čak u Indiju, u poseban kamp za djevojke koje su bile žrtve loverboya.

Neko vrijeme se činilo da se djevojka oslobodila, no uskoro se vratila svom svodniku, pa roditeljima nije preostalo ništa drugo nego je poslati u zatvor za maloljetnice, koji također ima poseban odjel za djevojčice koje su loverboyi okrenuli prostituciji. Monwithu je njen loverboy opet našao, ovaj put preko interneta te je pobjegla s još dvije djevojke iz zatvora i od tada joj se gubi svaki trag. Policija je onda upala u svodnikov inbox te našla mailove u kojima loverboy (pod nickom babsycle23!) piše kako Monwithu čeka putovnica, ali i obaveza tetoviranja njegova imena na grudi, da zauvijek bude označena kao njegova imovina.

Čak i ako Monwithu roditelji kojim čudom nađu, ona će u listopadu ove godine napuniti 18 godina, što znači da je zakonski slobodna raditi što hoće, odnosno, u ovom slučaju, što joj loverboy naredi. Tome pokušava doskočiti nizozemski ministar pravosuđa Ernst Hirsch Ballin, koji je prije nekoliko tjedana predložio podizanje dobne granice za bavljenje prostitucijom sa 18 na 21 godinu. Sve to se ipak čini kao bolno neadekvatno rješenje za beskrupulozne loverboye, koji iza sebe ostavljaju uništene djevojke i obitelji, a područje djelovanja polako šire izvan Nizozemske. Bez želje za širenjem panike, kada je o loverboyima riječ, roditeljima tinejdžerica doista treba otvoreno reći: 'Be afraid, be very afraid!'