Oni koji se sada žene su djeca onih koji su već pokazali indiferentnost prema vjeri i prigrlili ateizam ili agnosticizam, misli Alfonso Perez-Agote iz katedre za sociologiju Universidad Complutensea u Madridu.

On misli da je ranije kršćanski brak bila legitimacija za seksualne odnose. Onda se šezdesetih dogodilo da su se ljudi počeli vjenčati u Crkvi tek kada bi se odlučili imati djecu, dakle, da bi se legitimiralo potomstvo, a sada se parovi odlučuju na legalizaciju odnosa, ali samo pred državom, kao kada uzimaju hipoteku u banci.

Drugi sociolozi smatraju da se brak, bilo kršćanski, bilo civilni, povezuje s idejom stabilnosti i trajnosti veze. Teologinja Margarita Pintos iz španjolskog udruženja teologa Ivan XXIII. ustvrđuje da Crkva nije osuvremenila brak i da je kao oblik prazan od emocija pa ga mladi izbjegavaju, jer je dosadan i staromodan.

Ona se strogo protivi civilnom priznanju crkvenoga braka i to je, dodaje, još jedan razlog što ga parovi izbjegavaju: mladim je ljudima puno jasnija slika Crkve odvojene od države.

Pintos priznaje da mnogi svećenici žene mlade parove koji uopće nemaju vjeru i koji to u Crkvi 'obavljaju' zbog tradicijskih razloga. Tomu će se za neko vrijeme trebati dodati i odmak ljudi od Crkve zbog ugroženosti njezine javne slike, ne samo pedofilskim skandalima, pa treba očekivati još veći pad broja kršćanskih ženidbi.