Možda vam ime Edith Shain ništa ne govori, ali ta medicinska sestra postala je svjetski poznata nakon što ju je nepoznati marinac 14. kolovoza 1945, u euforiji koja je nastala nakon vijesti o kapitulaciji Japana, zgrabio i strastveno poljubio na Times Squareu u New Yorku. Trenutak koji ju je proslavio ovjekovječio je fotograf magazina Life Alfred Eisenstaedt
Crno-bijela fotografija koja je osvanula toga vrućeg kolovoza 1945. na naslovnici magazina Life bila je popraćena kratkom izjavom medicinske sestre iz bolnice Doctor's Hospital of New York koje je tada imala 27 godina: 'Bila sam s kolegicama na cesti nakon što smo preko radija čuli da se Japan predao i da smo dobili taj strašni rat. Odjednom me jedan mornar ulovio i nagnuo. Ja sam samo zatvorila oči i dopustila sam da me poljubi. Bila sam sretna. Momak me je ostavio i nastavio dalje, a ja sam se malo kasnije sva uzbuđena vratila na posao.'
Identitet tajanstvene medicinske sestre nije bio poznat sve do početka sedamdesetih godina kada je Shain napisala pismo fotografu Eisenstaedtu. Tada joj je on odgovorio da je pratio toga mornara jer je primijetio da svako malo grabi žene i ljubi ih, ali da je kod poljupca s medicinskom sestrom bilo nešto drugačije i magično.
I, doista, ta se fotografija pretvorila u simbol tzv. 'American way of life', iako je Eisenstaedt bio više puta kritiziran optužbama da je retuširao fotografiju, da je bila namještena i, čak, da je snimljena nekoliko dana prije japanske kapitulacije. Sve je to demantirala Edith Shain, tako da je Eisenstaedt, koji je umro 1995, sačuvao neokaljani ugled nakon duge karijere u kojoj je napravio glasovite portrete J. F. Kennedyja, Ernesta Hemingwaya i Sophije Loren, ali i diktatora Adolfa Hitlera i Benita Mussolinija. Eisenstaedth, Nijemac i Židov, zločince je uspio snimiti dok je još radio u Europi, odakle je pobjegao u Ameriku 1935. Za Life je radio od 1936. do 1972. godine.
U organizaciji NVO Times Square Alliance od 2004. traje tradicija da stotine parova ponove poljubac s glasovite fotografije na mjestu na kojoj je snimljena, pored skulpture Edith i nepoznatog marinca koju je izradio Seward Johnson pod radnim nazivom 'Unconditional surrender' (bezuvjetna predaja). Edith je sudjelovala 2005. i tada ju je poljubio jedan od osmero ljudi koji su za sebe tvrdili da su baš oni poljubili Edith na dan koji je poznat kao 'V-J Day' (Victory over Japan Day). Međutim, sve do danas identitet toga mornara ostao je nepoznat.
Edith je preminula u dobi od 91 godine u svom domu u Los Angelesu kao majka trojice sinova, baka šestero unučadi i prabaka osmero praunučadi. Njen sin Justin Decker je posvjedočio da je majka Edith uvijek bila spremna pomagati u svim oblicima humanitarnih akcija za veterane Drugoga svjetskoga rata.
