Do danas tu teoriju nije bilo moguće službeno provjeriti. Međutim istraživanje, predstavljeno u posljednjem broju časopisa Nature pokazuje da je Darwin bio potpuno u pravu kada je u svojoj knjizi 'O porijeklu vrsta'

napisao: 'Sva organska bića koja su ikada živjela na Zemlji potomci su jednog primordijalnog organizma.'

U posljednjih 150 godina postupno su se gomilali dokazi u prilog ovoj teoriji – od raznih prijelaznih oblika zabilježenih u fosilnim ostacima do temeljne biološke sličnosti među organizmima na molekularnoj razini.

Jedan ili više predaka?

Međutim, ne tako davno otvorilo se jedno novo pitanje – što bolje opisuje evoluciju vrsta – jedno 'obiteljsko stablo' s jedinstvenim izvorom ili višestruka međusobno povezana stabla nalik na svojevrsnu 'mrežu života'. Naime, neka nova istraživanja pokazala su da je među primitivnim organizmima moglo doći do tzv. horizontalne razmjene gena kakva se odvija i danas među jednostaničnim stvorenjima. Horizontalnom razmjenom naziva se svaki proces u kojem dolazi do razmjene genskog materijala, a da jedan od njih nije potomak drugoga (vertikalan transfer). Prvi put je opisan 1959. u istraživanju prenošenja otpornosti na antibiotike među različitim vrstama bakterija. Genetski inženjering umjetan je oblik horizontalnog transfera.

Znanstvenici su na temelju ovih otkrića došli do zaključka da je život mogao poteći od više neovisnih predaka.

Biokemičar Douglas Theobald kaže kako u krajnjoj liniji nije važno što je točno bilo na samom početku – jedan ili više izvora života – jer je konačno preživio samo jedan iz kojeg su nastale sve današnje vrste na Zemlji. 'Također je moguće da su se odvojene primordijalne populacije stopile te s vremenom razmijenile dovoljno gena i postale jedna vrsta koja je naš zajednički predak. Kako god bilo, sve živo povezano je zajedničkim genima', objasnio je Theobald.

Zahvaljujući moćnim računalima, brojnim novim informacijama o genomima različitih vrsta i statističkim programima, Theobald je došao do zaključka da dokazi jasno potvrđuju Darwinovu teoriju - odnos je čak milijun prema jedan za ideju o jedinstvenom pretku.

'U biologiji je u posljednjem desetljeću ostvaren velik napredak, tako da danas Darwinovu teoriju možemo provjeriti na način koji do danas nije bio moguć', kaže biokemičar. 'Broj genetskih kodova koje otkrivamo svake se tri godine udvostručuje, a moć računala znatno je veća nego što je bila prije nekoliko godina.'

Porijeklo vrsta već su ranije istraživali drugi znanstvenici, međutim, isključivo u užim granama stabla, primjerice samo među kralježnjacima. Theobald je prvi službeno testirao Darwinovu teoriju u sve tri ključne skupine živih organizama eukariota (organizmi čiji je DNK sadržan u jezgrama - u koje spadaju i ljudi i gljivice i biljke), bakterija i arhea (dvije skupine jednostaničnih organizama čiji DNK pluta u stanici, a ne u jezgri).

Nažalost, Theobaldova analiza nije otkrila kako je točno izgledao taj izvorni organizam ni gdje je živio. 'Nama bi najvjerojatnije izgledao kao nekakav mjehurić koji je živio negdje na rubu oceana ili u dubini oceana pored nekog geotermalnog izvora. No siguran sam da je na molekularnoj razini izgledao jednako složen i jednako lijep kao suvremeni život', kaže znanstvenik.