Svijet INTERVJU S FRA PETROM JELEČEM

Tuđman jest dijelio Bosnu i Hercegovinu

  • Autor: Ante Srzić
  • 26.4.2010 8:13:09
  • 26.4.2010 7:02:00

Fra Petar Jeleč, član Franjevačke provincije Bosne Srebrene, teolog i povjesničar koji predaje na franjevačkom Filozofsko-teološkom fakultetu u Sarajevu, a doktorirao na papinskoj Gregorijani s disertacijom 'Katolička crkva u BiH i NDH', u razgovoru za tportal komentirao je optužbe Vlade i raznih braniteljskih udruga koje su se slile na račun predsjednika Ive Josipovića nakon govora u parlamentu Bosne i Hercegovine

Također je progovorio i o Tuđmanovoj politici podjele BiH koja je na cjedilu ostavila Hrvate iz Posavine i srednje Bosne te otkrio teoriju zavjere po kojoj je za pedofiliju u crkvi kriv komunizam.


1. Fra Petre, kako komentirate govor predsjednika Josipovića pred parlamentom BiH u kojem je izrazio žaljenje što je i Republika Hrvatska 'svojom politikom devedesetih godina prošloga stoljeća doprinijela stradanjima ljudi i podjelama koje nas i danas muče'?

Odlično sročen govor predsjednika Josipovića pred parlamentarcima BiH je vrlo važan događaj za čitavu regiju i on predstavlja jednu od boljih stvari koje su se u zadnje vrijeme dogodile Bosni i Hercegovini. Ovaj hrabri Josipovićev potez i njegovo kajanje zbog tadašnje hrvatske (Tuđmanove) politike iz devedesetih godina nije, nažalost, dobro prihvaćen u redovima bosanskohercegovačkih Hrvata. Ni predstavnici hrvatskih političkih stranaka u BiH nisu oduševljeni ovim Josipovićevim govorom, pa su onda svojim egzegetskim akrobacijama krenuli tumačiti što je hrvatski predsjednik zaista htio reći jer oni to, razumije se, znaju bolje od njega samoga. Kako bi dokazali vlastito političko pravovjerje, međusobno su se natjecali u ponavljanju lažne i podaničke tvrdnje da je hrvatska politika sve ovo vrijeme bosanskohercegovačkim ljudima činila samo dobro. Ovaj Josipovićev čin ne ide na ruku ni mnogim srpskim političarima jer pridonosi stabiliziranju ukupne političke situacije u BiH, što zacijelo ne odgovara Dodiku koji svojom destruktivnom politikom, uza sve očitije toleriranje međunarodne zajednice, želi pokazati da je u ovoj zemlji nemoguće zajedno živjeti.

2. Zašto tako žestoki napadi premijerke Kosor, HDZ-a i raznih braniteljskih udruga nakon njegova govora i posjeta BiH na predsjednika Josipovića?

Predsjednik Josipović je pred parlamentarcima rekao istinu o hrvatskoj politici prema BiH devedesetih godina, koja je zaista doprinijela podjelama i stradanjima ljudi u ovoj zemlji. To je očito zaboljelo mnoge Tuđmanove suradnike iz HDZ-a koji se i danas nalaze na visokim položajima u toj stranci i koji dijelom snose odgovornost za takvu politiku. HDZ-u RH će očito trebati još puno vremena da se suoči s negativnim posljedicama vlastite političke ostavštine. Tuđman i Šušak su svojim potezima devedesetih godina smijenili kompletno legalno izabrano vodstvo bosanskohercegovačkog HDZ-a i na čelo te stranke postavili svoga poslušnika M. Bobana, čovjeka vrlo sumnjive prošlosti, intelektualno i moralno nedorasla funkciji koju je obnašao. Još je
Reuters
Josipović u Ahmićima
tragičnije posljedice imala činjenica što su svojim špijunsko-obavještajno represivnim aparatom i podmetanjima uništili mogućnost stvaranja jedne jake i ozbiljne autohtone političke stranke bosanskohercegovačkih Hrvata, koja bi vodila afirmativnu politiku prema ovoj zemlji i svom narodu i umjesto toga ovdje stvorili poslušničku kopiju hrvatskog HDZ-a sa samo jednim dragim vođom. Tuđman i Šušak su vedrili i oblačili cjelokupnim društveno-političkim, ekonomskim i vojnim životom bosanskohercegovačkih Hrvata sve do svoje smrti i bez njihova odobrenja HDZ u BiH nije mogao donijeti nijednu važnu odluku. Vodili su dvoličnu politiku prema BiH – s jedne strane su deklarativno (i to ne uvijek) podržavali njezin integritet, a s druge strane su svojim vojnim akcijama i dogovorima s Karadžićem (sporazum Boban - Karadžić), Krajišnikom, Koljevićem (koji je svečano priman u Banskim dvorima u Zagrebu) sekundirali srpskom agresoru, radili protiv ove zemlje i svojega naroda, posebno bosanskih i posavskih Hrvata čiju su postojbinu bez imalo grižnje savjesti prvo 1992. predali srpskom agresoru, a 1995. joj u Daytonu potpisali smrtnu presudu. Tuđman je nemoralno i nehumano optužio posavske Hrvate kako se nisu branili i naljutio se što su se usudili protestirati protiv njegovih 'vizionarskih' i 'državničkih' poteza u Daytonu.

3. Je li predsjednik Tuđman sudjelovao u pokušajima podjele Bosne i Hercegovine?


Naravno da jest i o tomu postoje brojni svjedoci, knjige, memoari, stenogrami, a najbolji svjedok je zacijelo vrijeme u kojem smo živjeli osjećajući na vlastitoj koži sve posljedice takve Tuđmanove politike koja je nanijela nesagledive štete ovoj zemlji, a prije svega bosanskim Hrvatima. Ako netko ne želi vjerovati vlastitim očima i pameti, objavljenim publikacijama i izjavama sudionika političkih događaja iz toga vremena, neka pročita Tuđmanove intervjue i stenograme u kojima on, vrlo jasno i bez okolišanja, govori o Bosni i Hercegovini kao o kolonijalnoj tvorevini koja će nestati i zastupa tezu da bi podjelom bosanskohercegovačkog teritorija trebalo udovoljiti Srbima jer bi time nestali razlozi za neprijateljstvo između Hrvata i Srba (Slobodna Dalmacija). Ratom s Bošnjacima u kojem nijedna strana nije ostala imuna na zločine, zatim osnivanjem logora po zapadnoj Hercegovini, sistematskim uništavanjem Mostara i rušenjem Staroga mosta, Hrvatska je, po svjedočenju samoga ministra Mate Granića, došla u međunarodnu izolaciju i bila na pragu uvođenja sankcija. Zločinima počinjenima u tom ratu i osnivanjem koncentracijskih logora za Bošnjake, Hrvatska je naposljetku definitivno izgubila status žrtve i ugled u međunarodnoj zajednici, što je vrlo jasno pokazao i sprovod predsjedniku Tuđmanu na koji nije došao nitko od relevantnih svjetskih i europskih političara.

4. Predsjednik Josipović je obišao dva stratišta Bošnjaka i Hrvata, u Ahmićima i Križančevu selu, gdje su ga, po prvi put zajedno mjestima stradanja, pratili i poglavari Katolička crkve i Islamske zajednice u BiH. Hoće li to doprinijeti poboljšanju odnosa između ova dva naroda?

To svakako treba pozdraviti i podržati i meni je drago što se to dogodilo. Osobno se nadam da će taj potez pridonijeti relaksaciji odnosa između ova dva naroda iza kojih, kao najveća tragedija po ovu zemlju, stoji krvavi ratni sukob prouzročen prije svega Tuđmanovim i Šuškovim antibosanskim i antimuslimanskim ressentimentom. U tom sukobu, naravno, nije nevina bila ni bošnjačka strana, kako se može vidjeti po žrtvama koje su ostale iza nekih postrojbi Armije BIH i kako to jasno pokazuju objavljeni stenogrami Alije Izetbegovića. Analitičarima bi svakako mogla biti zanimljiva i činjenica kako je jedan agnostik poput Josipovića, kojega se s oltara i u nekim crkvenim novinama javno vrijeđalo nazivajući ga 'princom tame' (Katolički tjednik),
Reuters
Dodik i Čović su postali najbolji prijatelji
svojom inicijativom dao primjer i poticaj ovdašnjim vjerskim poglavarima da konačno učine ono što je odavno trebalo napraviti.

5. Predsjednik Josipović se u BiH susreo i s predsjednicima hrvatskih parlamentarnih stranaka. Sastanku nije nazočio jedino predsjednik HDZ-a Dragan Čović. Kako to tumačite?

Vjerojatno je bio zauzet na jednom od sve učestalijih sastanka s kolegom Dodikom, s kojim je nedavno u Banjoj Luci sklopio predizbornu suradnju prema kojoj će na predstojećim jesenskim izborima Srbi iz Federacije podržati HDZ-ove kandidate, a ono malo preživjelih Hrvata iz tzv. Republike Srpske kandidate SNSD-a. Tom prilikom su se dvojica čelnika pred kamerama uzajamno divila jedan drugomu i komplimentirala si na odličnoj politici koju vode ove dvije 'odgovorne stranke'. Čović je ostao impresioniran funkcioniranjem tog, od Hrvata i Bošnjaka, temeljito očišćenog 'boljeg dijela' BiH koji mu je očito uzor kako bi trebao funkcionirati njegov imaginarni treći entitet, još jedna predizborna prijevara u režiji ovog političara.

Nisu stigli popričati o Bosanskoj Posavini, banjolučkim i kotorvaroškim Hrvatima, kako ne bi kvarili novostvorenu idilu na relaciji Mostar - Banjaluka. Nije 'prvom u Hrvata' uopće zasmetalo ni nedavno Dodikovo licitiranje i laganje o 700.000 žrtava u jasenovačkom logoru ni najnovije ponižavanje žrtava srebreničkog genocida, koje će ući u anale političkog i moralnog beščašća jednog balkanskog političara koji postaje sve sličniji Miloševiću. Zanimljivo je da ta činjenica prolazi bez negativnih komentara u crkveno-političkom prostoru bosanskohercegovačkih Hrvata, dok se, s druge strane, već četiri godine papagajski ponavlja teza da Komšić ne može predstavljati bosanskohercegovačke Hrvate jer su za njega glasali i Bošnjaci. Čoviću, koji je, uz raznorazne jelaviće, bendere, ive mire joviće, čordaše i ostale predstavnike novoobogaćene političke 'elite', najodgovorniji za situaciju u kojoj se nalaze bosanskohercegovački Hrvati, očito nije bilo u interesu susresti se s Josipovićem u Mostaru. No zato ćemo njega i nezaobilaznog mu sekundanta Čordaša nažalost uskoro viđati u počasnim ložama mnogih svetišta i u prvim klupama naših crkava, jer se bliže jesenski izbori, a narodu treba pokazati da se oni, uz vrlo spretno profitiranje na ljudskoj bijedi i muci, znaju pomoliti i Bogu za još jedan uspješan četverogodišnji mandat.

6. Postoji li među bosanskohercegovačkim Hrvatima ijedna politička stranka koja bi mogla autentično i iskreno zastupati interese hrvatskog naroda? Znamo da se HDZ podijelio u dvije stranke – postoje li među njima neke bitne razlike?


Određene razlike između dva HDZ-a postoje, ali ne bitne, kako je to neki dan, prilikom gostovanja u jednoj emisiji na FTV-u, žalosno demonstrirao predsjednik HDZ-a 1990 Božo Ljubić. Stranka HSS-NHI jedno je vrijeme bila barem neka oporba štetnoj politici HDZ-a, ali je nedavnim izborom Lj. Lovrić postala satelit-stranka Dragana Čovića, što pokazuju i sve učestaliji sukobi unutar te stranke i napuštanje nekih od njezinih visokih dužnosnika iz Posavine. Tu su HSP i još neke druge stranke, ali ni u jednoj od njih ne vidim poštenog i sposobnog lidera koji bi svojem narodu mogao ponuditi autentičnu zdravu politiku i otklon od dosadašnjih promašaja i zabluda. Posrijedi je čista borba za fotelje i jedan sirovi makijavelistički pristup politici kao najpogodnijem obliku osobnog bogaćenja.

www.christian-wallpaper.com
Teorije zavjere opet uzbuđuju maštu katoličkog klera
7. Katoličku crkvu u zadnje vrijeme potresaju pedofilski skandali. Hoće li to ozbiljno naštetiti ugledu Katoličke crkve u našem društvu?


To je već uvelike naštetilo ugledu Katoličke crkve kao malo što u njezinoj povijesti, a sve posljedice tih strašnih zlodjela počinjenih nad nevinom djecom su zapravo nesagledive. Još jednom se pokazalo da Katoličkoj crkvi ne može nauditi nikakav vanjski neprijatelj onoliko koliko ona sama sebi može naštetiti zbog izdaje vlastite vjerodostojnosti i osnovnih ljudskih i evanđeoskih principa.

8. Jeste li pročitali nedavni dopis Hrvatske biskupske konferencije upućen papi Benediktu XVI u kojem biskupi sa svojim svećenicima složno ustaju u obranu od napadaja na Crkvu, 'mistično tijelo Kristovo' i na samoga Papu? Kako komentirate sadržaj toga pisma?

Pročitao sam taj tekst u kojem me frapirala i ražalostila činjenica da hrvatski biskupi ni u jednoj jedinoj rečenici nisu našli za shodno da spomenu žrtve – djecu kojoj su zbog strašnih trauma uništeni i djetinjstvo i životi. Umjesto toga, tu se redaju tipične obranaške teze i podsjećanje na komunistička vremena kada se 'udaralo na pastire Crkve', kao da to ima ikakve veze s pedofilskim skandalima unutar Crkve. Izgleda da je komunizam kriv i za pedofiliju.

9. U kleričkim krugovima u Hrvatskoj i BIH u zadnje vrijeme se sve češće čuju glasovi kako iza otkrivanja pedofilije u Crkvi stoje neki tajni centri moći koji, nakon što su napali na Crkvu u Irskoj, kreću u obračun s Katoličkom crkvom u Poljskoj i Hrvatskoj. To je neki dan u svom intervjuu za Radio Odžak ponovio i kardinal Puljić. Kako komentirate tu teoriju zavjere?


Duga je povijest raznoraznih teorija urote unutar Katoličke crkve, a ova koju ste upravo naveli spada u jednu od najmaštovitijih koju sam do sada čuo. Ona, naravno, nema nikakve veze za stvarnošću i volio bih kada bi autori te izjave i 'spoznaje' otkrili koji su to tajni centri moći kojih se trebamo čuvati. Pokazalo se, nažalost, da se institucija koja pretendira da bude moralna vertikala u društvu nije kadra ispravno postaviti i suočiti s ovako strašnim zakazivanjem unutar vlastitih redova i zločinom nad bespomoćnom djecom. Umjesto iskrenog kajanja zbog patnje nevinih žrtava i pokušaja saniranja toga velikog skandala, kod crkvenih ljudi se pojavljuju ovakve besmislene teorije zavjere, kao i jadna opravdavanja da pedofilija postoji i u drugim segmentima društva, kao da je to neka olakšavajuća okolnost za ono što su radili neki svećenici i biskupi koji su zataškavali njihova nedjela. Ako se Crkva na ovaj način nastavi odnositi prema problemu pedofilije u vlastitim redovima, njezin ugled će biti ozbiljno narušen i kod najdobronamjernijih vjernika. Volio bih da odgovorni ljudi u Crkvi učine sve da se to ne dogodi jer ovo što se dosad napravilo po tom pitanju nije ispravan put kojim treba ići.

10. Kako komentirate pisanje Večernjeg lista o osnivanju komisije za Međugorje i kuloarske priče da postoji mogućnost da se biskupa Perića, protivnika međugorskog fenomena, planira ukloniti iz Mostara kako bi se lakše riješio taj problem?


Smatram da nisam prava osoba za odgovor na to pitanje iz jednostavnog razloga što 'fenomen' Međugorja predstavlja sasvim irelevantnu stvar u mom osobnom i vjerničkom životu, uz poštivanje onih ljudi kojima to nešto znači. Irelevantni će stoga za mene biti i rezultati te komisije koja će, po svoj prilici, postupiti u skladu s onom starom poslovicom 'vuk sit i ovce na broju'. To će, izgleda, još dugo vremena, uz 'muke po velečasnom Sudcu' biti dobar materijal za zabavu širokih narodnih masa.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još