Bio je poznat po svojim tradicionalnim stavovima i desničarskim stajalištima, a najviše bi zapamćen mogao ostati kao posljednji potpisnik ratificiranog Lisabonskog ugovora kao ključnog dokumenta za funkcioniranje proširene Europske unije. Bio je uvjereni nacionalist koji je tvrdo vjerovao da Europska unija narušava teško izboreni suverenitet Poljske.

Kaczynski je za predsjednika Poljske izabran 2005. kao kandidat konzervativne stranke Pravo i pravda, koju je 2001. osnovao i vodio s bratom blizancem Jaroslawom, koji je postao poljski premijer godinu dana nakon Lechove pobjede na predsjedničkim izborima. Njih su dvojica postali sinonim za poljski nacionalizam i pod njihovim su vodstvom konzervativci opet po prvi put osvojili vlast nakon pada komunizma u istočnoj Europi. Za postkomunističku Poljsku, često zvanu i Treća Republika, Kaczynski je smatrao da joj je potrebna radikalna transformacija u Četvrtu Republiku u smislu snažne države zasnovane na socijalnoj pravdi.

Braća Kaczynski toj su se zadaći posvetila i prije osnivanja vlastite stranke pa su, igrajući važnu ulogu u oblikovanju poljskog postkomunističkog identiteta, bili među ključnim figurama na prvim slobodnim predsjedničkim izborima u Poljskoj 1990. Tada su, naime, bili pokretačka snaga pobjede Lecha Walese, heroja pokreta Solidarnost, a Lech je 1981. bio i zatvoren godinu dana zbog sudjelovanja u tom pokretu, u kojem je djelovao kao savjetnik. U borbi protiv komunizma Lech se aktivirao tijekom 1970-ih, a nakon pada komunizma zalagao se za razotkrivanje kolaboracionista te za moralnu revoluciju protiv korupcije. Međutim, javnost je i prije uplovljavanja u političke vode upoznala braću rođenu 18. lipnja 1949. u Varšavi, i to kao dječje glumce 1962. u popularnom poljskom filmskom hitu 'Dvojica koja su ukrala mjesec'. Braća su odrastala pod utjecajem priča svojih roditelja, boraca koji su se tijekom Drugog svjetskog rata borili protiv njemačke okupacije u poznatom Varšavskom ustanku.

Lech je prije ulaska u političke vode studirao pravo i upravljanje u Varšavi, u kojoj je proveo veći dio života, a 2002. izabran je i za gradonačelnika tog grada u kojem je otvorio Muzej Varšavskog ustanka. S druge strane, kada je kao uvjereni katolik 2004. zabranio jednu gej paradu, Poljska je zbog njegovog konzervativizma proglašena krivom za kršenje europskih zakona o slobodi okupljanja. Dodatna mrlja na njegovoj političkoj karijeri nastala je kada je javno optužio Lecha Walesu da je bio komunistički špijun, zbog čega je zaradio tužbu bivšeg lidera Solidarnosti. No Kaczynski je zabranio gej paradu još jednom, a zalagao se i za smrtnu kaznu. Inače, do razlaza s Walesom došlo je nešto ranije oko napuštanja poljske ekonomske reforme kao šok-terapije.

Suradnja nije tekla glatko ni s Donaldom Tuskom, aktualnim poljskim premijerom i čovjekom kojega je pobijedio na predsjedničkim izborima. Naime, stranka Pravo i pravda zabilježila je 2005. odličan rezultat na općim izborima i formirala manjinsku vladu na čelu s Kazimierzom Marcinkiewiczom, a nakon širenja vladajuće koalicije - Lech, koji je tad već bio predsjednik države, imenovao je 2006. svojeg brata Jaroslawa premijerom. No njihova je stranka krajem iduće godine izgubila vlast koju je osvojila Tuskova Građanska platforma, a Lech se prometnuo u oštrog kritičara Tuskove vlade, što ne čudi jer je zagovarala liberalno gospodarstvo. Stoga je često stavljao veto na njezine prijedloge zakona, poput reforme zdravstva na komercijalnim osnovama, a posebno bolna točka bila mu je Rusija s kojom je Tusk pokušavao popraviti odnose koje su pokvarili blizanci Kaczynski. Osobito je oštro kritizirao nastavak poljskih pregovora s Rusijom oko kupovine plina, tvrdeći da će time samo doći do pogoršanja ionako pretjerane ovisnosti o ruskom plinu.

U međuvremenu, Lech Kaczynski kanio se opet kandidirati na predsjedničkim izborima ove godine. Ankete mu nisu davale velike izglede da izbori drugi mandat premda je u Poljskoj bio omiljena ličnost jer se uspio othrvati grabljenju osobnog profita na račun svojeg bavljenja politikom. No planovi o novom predsjedničkom mandatu nestali su njegovom tragičnom smrću u avionskoj nesreći u kojoj je poginula i njegova supruga Maria.