Bit će to mnogo zanimljiviji izbori nego je to itko predviđao prije godinu dana. Tada je pobjeda Jamesa Camerona i konzervativne stranke izgledala sasvim izgledno. Ekonomska kriza, skandal s prekomjernim izdacima parlamentaraca te prije svega opća nepopularnost Gordona Browna, čak i unutar svoje stranke, činili su sasvim izglednim okončanje 13 godina duge vladavine laburista.

Što su izbori bliži, to ljudi manje mrze vladu i krive je za sve nedaće koje su ih snašle te su si počeli postavljati drugo pitanje: Kome vjerujem da može dobro voditi zemlju u idućih pet godina?

Naravno, tome su pridonijeli i neki prijedlozi koje su iznosili konzervativci, a koji u javnosti nisu pali na plodno tlo. Nezaposlenost i javni dug se počeo smanjivati brže nego se očekivalo pa postoji mogućnost da se nakon izbora dogodi situacija u kojoj nijedna stranka neće imati većinu u parlamentu. Takva situacija se, zahvaljujući većinskom izbornom sustavu koji favorizira velike stranke, nije dogodila još od 1930. godine.

Predizborne ankete daju prednost konzervativcima, ali omjeri se bitno razlikuju ovisno o izvoru. Upravo zbog takvog sustava preračunavanja glasova, smatraju analitičari CNN-a, postoji mogućnost da torijevci dobiju pet posto glasova birača više, ali da svejedno ne ostvare većinu u parlamentu jer im potencijalni glasovi nisu ravnomjerno raspoređeni po zemlji.

Istraživanje agencije ICM za ugledni lijevo orijentirani dnevnik Guardian pokazuje da je prednost torijevaca pala na svega četiri posto. Prema njima, konzervativci osvajaju 37, laburisti 33, a liberalni demokrati 21 posto glasova birača. S druge strane, prema istraživanju YouGova za Sun i Opiniuma za Daily Express, torijevci vode preko 10 posto i David Cameron bi trebao vladati sigurnom većinom u idućem sazivu parlamenta. Na posljednjim izborima 2005. godine laburisti su osvojili 36 posto ukupnih glasova. Pretvoreno u mandate, to je značilo 57 posto mjesta u parlamentu.

Tijesna bitka dvaju velikih takmaca u igru bi mogla uvesti i trećeg igrača, liberalne demokrate predvođene Nickom Cleggom. On sam je istaknuo da se na ovim izborima neće raditi o 'utrci između samo dva konja' jer ljudi 'umiru za nečim drukčijim'.

Ali nije lako ni njemu. U slučaju da pomogne Brownu da se ponovno popne na vlast nakon očite odbijenice od birača, za to će dobiti malu zahvalnost od svakoga. S druge strane, liberalni demokrati su najproeuropskija britanska stranka i njihova suradnja s bolesno euroskeptičnim torijevcima čini se upravo nemogućom. Clegg se dosad izvlačio na to da će britanski narod odlučiti koja stranka će vladati i da bi ona koja osvoji najviše mandata u parlamentu trebala prva pokušati oformiti parlamentarnu većinu i vladu. Nije rekao je li mislio na ukupni postotak ili na onaj preračunati u parlamentu. Cleggova prednost mogla bi biti i ta što i konzervativce i laburiste ne prestaju potresati skandali.

Ključ pobjede na ovim izborima leži u ekonomiji, smatraju analitičari. Premijer Brown, prije nego što je došao na tu funkciju naslijedivši Tonyja Blaira, bio je ministar financija 10 godina. Torijevci, naravno, napadaju Brownov lik i djelo optužujući ga da je kriv za recesiju, ali se s druge strane mnogi birači boje povjeriti u ruke upravo taj segment mlađahnom 38-godišnjem Cameronu i njegovu ministru financija iz vlade u sjeni Georgeu Osborneu.

Bez obzira na to tko preuzme vrući krumpir upravljanja ekonomijom Ujedinjenog Kraljevstva, analitičari se slažu da predstoji vrijeme teških mjera, prije svega dizanje poreza i daljnje rashodi kako bi se nadoknadio manjak.

Premijer kaže da je Britanija 'na putu oporavka' i upozorio je glasače da ne riskiraju. David Cameron kaže da Konzervativna stranka nudi 'svježi start', dok vođa liberalnih demokrata Nick Clegg tvrdi da samo njegova stranka nudi 'stvarnu promjenu'. Da se radi o najneizvjesnijoj predizbornoj kampanji u Velikoj Britaniji nakon dugo vremena govori i sam Gordon Brown koji je, nakon što je raspisao izbore, odjurio u supermarket boriti se za svaki glas i ostanak na adresi Downing street 10 i idućih pet godina.