Svijet PLANOVI ZA 2010.

EU se okreće životnijim problemima

Europska unija u 2010. godinu ulazi s napokon dovršenim reformama institucionalnog ustroja i načina funkcioniranja, ali će joj trebati još neko vrijeme za uhodavanje i prilagodbu kako bi se u potpunosti okrenula rješavanju gorućih problema

BRUXELLES - Lisabonskim ugovorom koji je stupio na snagu 1. prosinca ove godine, Europska je unija dobila hibridni sustav predsjedanja. Uz dosadašnji sustav rotirajućeg predsjedništva, koji je ponešto reduciran, uvodi se stalno predsjedanje Europskim vijećem i Vijećem za vanjske poslove. Sastancima Europskog vijeća, koje okuplja šefove država ili vlada zemalja članica, predsjedavat će njegov predsjednik Herman van Rompuy, čiji mandat traje dvije i pol godine i koji još jednom može biti izabran na tu dužnost. Sastancima Vijeća za vanjske poslove, koje okuplja ministre vanjskih poslova zemalja članica, predsjedavat će visoka predstavnica za vanjsku politiku i zajedničku sigurnost Catherine Ashton, koja će ujedno biti i potpredsjednica Europske komisije, a njezin mandat traje pet godina.

Predsjednik Europskog vijeća i visoka predstavnica, neka vrsta ministrice vanjskih poslova, predstavljat će Europsku uniju u u svijetu i oni bi trebali osigurati konzistentnije djelovanje na vanjskopolitičkom planu.

Istodobno se zadržava sustav rotirajućeg predsjedništva, prema kojem svaka zemlja članica prema utvrđenom redoslijedu predsjedava po pola godine. Zemlja predsjedateljica predsjedavat će svim formacijama Vijeća EU-a, osim Vijećem za vanjske poslove i sastancima na vrhu i stoga će njezina uloga biti manje vidljiva nego dosad. Lisabonski ugovor uvodi još jednu novinu kod rotirajućeg predsjedništva. Ubuduće će se program predsjedništva donositi za razdoblje od 18 mjeseci, to znači za tri predsjedništva zaredom. Španjolska je prva u trojci koju čine još Belgija i Mađarska. Svaka od zemalja u predsjedavajućoj trojci daje svoj pečat zajednički dogovorenom programu.

Zadnji vlak za  RH i Island

Što se tiče proširenja, u programu predsjedničke trojke kaže se da će zaključivanje pregovora, potpisivanje i ratifikacija ugovora o pristupanju Hrvatske biti visoko na dnevnom redu. Tijekom sljedeće godine Island bi trebao započeti pristupne pregovore i možda Makedonija ako riješi bilateralni spor s Grčkom oko imena zemlje. Zemlje članice trebale bi odgovoriti i na zahtjev Srbije za članstvo u Uniji. Bosna i Hercegovina ostaje jedina zemlja u regiji koja još nije podnijela zahtjev za članstvo. Europska komisija već radi na izradi mišljenja za Albaniju i Crnu Goru. Međutim, u EU već postoji prešutna, neslužbena suglasnost da nakon ulaska Hrvatske i Islanda neće biti skorog širenja.

Španjolci su se počeli pripremati za predsjedanje EU-om još u vrijeme kada nije bilo sigurno da će Lisabonski ugovor stupiti na snagu i stoga će to biti neka vrsta tranzicijskog predsjedništva s mnoštvom elemenata iz dosadašnje prakse. Tako će u prvih šest mjeseci u Španjolskoj biti održan rekordan broj summita EU-a i trećih zemalja, njih čak 14, koji će se ubuduće u pravilu održavati u Bruxellesu u slučajevima kada je EU domaćin tih sastanaka. U Španjolskoj će se u ožujku održati i neformalni sastanak ministra vanjskih poslova, u europskom žargonu poznat kao Gymnich, nazvan po dvorcu u blizini Bonna gdje je prvi put održan takav sastanak, dok Belgijci u drugoj polovici godine uopće ne planiraju takav sastanak i odluku hoće li se i gdje takvi sastanci održavati ubuduće prepuštaju visokoj predstavnici Catherine Ashton.

Odmah su se pojavile spekulacije kako Španjolci ne žele baš ostati po strani i da bi htjeli "ukrasti show" Hermanu van Rompuyu. Prema španjolskim izvorima, premijer Jose Luis Zapatero želi dočekati lationoameričke vođe i američkog predsjednika Barracka Obamu, koji će doći na sastanke na vrhu u Španjolskoj, a na tim summitima on će sjediti do predsjednika Hermana van Rompuya. Europske mediji ističu da bi to moglo otežati razumijevanje u javnosti uloge nove institucije predsjednika Europskog vijeća.

Prema nekim ocjenama, španjolsko predsjedništvo moglo bi biti zadnje u kojem zemlja predsjedateljica određuje dnevni red u EU-u, a da Belgija, koja preuzima predsjedništvo u drugoj polovici godine, želi zauvijek raskinuti s tradicijom snažnih rotirajućih predsjedništava. Belgija, koja je sklona federalnom ustroju EU-a, želi da predsjednik i visoka predstavnica postanu pravi glasnogovornici Unije.

U vezi sa sastancima ministara vanjskih poslova postoji još jedna novost koja može zbunjivati širu javnost. Kada se šefovi diplomacija sastaju kao Vijeće za opće poslove, koje je zaduženo za koordinaciju rada svih ostalih formacija Vijeća, sastankom predsjedava ministar zemlje predsjedateljice, a kada se okupe kao Vijeće za vanjske poslove predsjedava visoka predstavnica. Do sada je to bilo jedno Vijeće za opće i vanjske poslove. Budući da za zemlje članice Europska unija već dugo ne spada u vanjsku politiku, logičan razvoj događaja bio bi da ministri vanjskih poslova više ne čine Vijeće za opće poslove, nego da to budu ministri za europske poslove. Ta promjena stoga bi kroz nekoliko godina mogla povratno dovesti do promjena u ustroju vlada zemalja članica, u kojima bi ministri za europske poslove bili među najutjecajnijima. Sadašnja praksa je vrlo raznolika, u nekim članicama europski poslovi nisu podignuti na razinu ministarstva i dodijeljeni su državnim tajnicima, a u nekima su ministri za europske poslove čak i potpredsjednici vlada.

Europskoj će uniji trebati još neko vrijeme za uhodavanje i prilagodbu novim pravilima i onda bi napokon mogla prestati se baviti sama sobom i okrenuti se rješavanju gorućih problema.

Sljedeća će godina vrlo vjerojatno biti iznimno teška za Europsku ekonomsku i monetarnu politiku, zbog katastrofalnog stanja u javnim financijama Grčke, članice euro-zone, u kojoj je proračunski manjak dopušten maksimalno do tri posto. Grčki proračunski deficit sljedeće godine iznosit će 12,6 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP), a prema nekim procjenama mogao bi se popeti i do 14 posto, a vanjski dug na 130 posto BDP-a.

Prilično izgledan scenarij je da će Grčka doći do točke kada više neće moći financirati svoj manjak i da će ostale euro-zone zemlje morati priskočiti u pomoć, a to je jako teško 'prodati' domaćoj javnosti. Čak i da spašavanje od bankrota bude prihvaćeno, šalje se vrlo loša poruka drugima koji bi se mogli naći u sličnoj situaciji da mogu računati na pomoć bez obzira kako se ponašali.

Europska komisija bi u svojoj strategiji gospodarskog rasta do 2020. godine, mogla izići s prijedlozima za jačanje proračunske discipline u zemljama članicama.

Nova strategija za sljedeće desetljeće trebala bi zamijeniti neostvarenu Lisabonsku strategiju, prema kojoj je EU trebala do 2010. godine postati najmoćnije, na znanju zasnovano, gospodarstvo u svijetu. O tome će biti riječi na izvanrednom summitu u veljači te na redovitom proljetnom summitu u ožujku.

U lipnju sljedeće godine, tzv. skupina mudraca predvođena bivšim španjolskim premijerom Felipeom Gonzalezom trebala bi objaviti svoje izviješće o budućnosti Europske unije. Čelnici zemalja članica su na svom summitu u prosincu 2007. zadužili Gonzaleza da okupi skupinu političara i gospodarstvenika kako bi identificirali ključna pitanja s kojima bi se Unija trebala suočiti u razdoblju od 2020. do 2030.

Europska unija bi sljedeće godine trebala donijeti i Akcijski plan za energiju za razdoblje 2010. - 2014. Glavni elementi toga plana uključuju sigurnost opskrbe energentima, promicanje obnovljivih izvora energije, ekološki prihvatljiva prijevozna sredstva te izgradnja kuća i stambeih blokova s niskom potrošnjom energije.

  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još