SEDAM KRVAVIH OPĆINA

On je živi svjedok genocida za koji Karadžić nije osuđen

25.03.2016 u 14:21

Bionic
Reading

Jedina od ukupno 11 točaka optužnice protiv Radovana Karadžića, po kojoj bivši predsjednik Republike Srpske nije proglašen krivim, odnosi se na optužbu da su progoni nesrpskog stanovništva u sedam općina - Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku - dosegnuli razmjere genocida. Vijeće je zaključilo da taj dio optužnice protiv Karadžića nije dokazan. Mirsad Duratović, predsjednik Udruženja logoraša 'Prijedor 92' kojemu je ubijeno 47 članova obitelji, ocijenio je za tportal da je takvom presudom Sudsko vijeće potaknulo nacionaliste u Republici Srpskoj da nastave provoditi etničko čišćenje drugim sredstvima

Sudsko vijeće utvrdilo je da u navedenim općinama nije počinjen genocid jer se nije uvjerilo da je cilj zločina bio fizičko uništenje Hrvata i muslimana ni da su provedeni s genocidnom namjerom te je stoga zaključilo da nije bilo genocidne namjere ni kod optuženog bivšeg predsjednika RS-a ni kod drugih članova udruženog zločinačkog pothvata.

'Na ovaj način, Sudsko vijeće Haškog tribunala nagradilo je Karadžića i Republiku Srpsku čije su granice ocrtane krvlju civilnih žrtava i svim masovnim grobnicama. Sudsko vijeće nije smoglo hrabrosti i snage da zločine počinjene u Prijedoru okarakterizira pravim imenom za ono što se dogodilo – genocidom – i tako je dalo poticaj ekstremistima, nacionalistima u RS-u da nastave s etničkim čišćenjem i u Prijedoru, ali i u RS-u koje se i dan-danas provodi u nekom drugom obliku, ne više oružjem i vojnom silom, nego zakonskim rješenjima i na svaki drugi mogući način', rekao je Duratović za tportal.

'Ubijeno je 47 članova moje obitelji'

Mirsad Duratović, nezavisni vijećnik u Gradskoj skupštini Prijedora, imao je 17 godina kada su ga srpski vojnici iskoristili kao živi štit prilikom etničkog čišćenja njegova sela Bišćani.

'Prvo sam odveden u logor Omarska, pa u Manjaču i onda u Trnopolje. Ubijen mi je 15-godišnji brat kojeg su koristili zajedno sa mnom u živom štitu. Ubijen mi je i otac, tri strica, strina, djed i baka, tri brata moje majke... Ukratko, ukupno 47 članova moje obitelji. Moja obitelj može biti jako slikovit primjer jer su ubijana djeca i starci, muškarci i žene, radno sposobno i nesposobno stanovništvo. Imovina je opljačkana i uništena do temelja, na našem području porušena su i groblja i vjerski objekti. Na kraju krajeva, iz tvrtke mojeg oca izvadili su njegov radni dosje i spalili ga – izbrisali ga kao da nikad nije postojao. I onda kažu da im nije bila namjera počiniti genocid', istaknuo je Duratović koji je izricanje presude Karadžiću slušao u haškoj sudnici.

'Mi žrtve imamo svoju presudu, koju je Karadžić sam sebi ispisao 1992. godine krvlju 102 ubijene djece i 265 žena u Prijedoru, a ona glasi: KRIV JE', konstatirao je Duratović. Dok god se ti zločini ne nazovu pravim imenom – genocid – oni će i dalje služiti 'veličanju Karadžića, Miloševića, Šešelja i sve te plejade koljača i ubojica iz RS-a', upozorava Duratović, dodajući da je zločinačka ideja ostala nekažnjena.

'Neposredni izvršitelji kažnjavaju se, ali ideja i politika koje su dovele do masovnih uništenja i istrebljenja Hrvata i Bošnjaka iz RS-a nisu kažnjene. Presuda za genocid u Srebrenici nije dovoljna da se kazni sama ideja, a upravo to trebalo je učiniti Sudsko vijeće. Mislim da to vijeće nije donijelo jučerašnju presudu, nego je bilo samo jedan običan, puki spiker koji je naglas pročitao presudu donesenu u nekim drugim centrima moći. Zato u ovom slučaju nisu pobijedili pravo i pravda, nego politički interesi koji žele zaštititi genocidnu tvorevinu Republiku Srpsku', rekao je Duratović.

U drugostupanjskoj presudi Karadžiću ne očekuje ništa jer je već i sama 'činjenica da Sudsko vijeće nije prihvatilo u optužnicu uvrstiti najveću masovnu grobnicu Tomašicu, koja je krunski dokaz genocida počinjenog u Prijedoru, bio jasan signal da Karadžić neće biti osuđen za genocid'. Osim toga, izbor svjedoka nije bio najbolji jer 'postoje mnogo bolji svjedoci koje haško tužiteljstvo nije htjelo uzeti kao svjedoke u procesu protiv Karadžića'.

'Rusija ne dopušta da se RS kazni za genocid'

Razloge takvog postupanja Haškog suda Duratović je ranije iznio i za britanski Guardian, kada je ustvrdio da Rusija ne dopušta da se RS kazni za genocid.

'Ako osudite Karadžića za genocid na čitavom području RS-a, a Mladić će biti osuđen, vi imate RS koji je presudom Haškog suda nastao na genocidu. Ako su i civilna i vojna vlast osuđene za genocid, ima li takva tvorevina pravo na postojanje?', pita Duratović, dodajući da RS ni sada nema pravo postojati jer je utemeljen na kostima nevinih žrtava, a ne na kostima tzv. junaka iz RS-a koji su 'klali djecu i žene'.

Naglašava da je još 2004. godine, u procesu protiv Slobodana Miloševića, Sudsko vijeće odbijajući zahtjev njegove obrane za obustavu postupka zbog 'nedostatka dokaza' u međupresudi navelo da je do tog trenutka izneseno već dovoljno dokaza da se može donijeti presuda da je, između ostalog, počinjen genocid i u Prijedoru.

'Jučer je bila i jedna vrlo zanimljiva rečenica, treba pričekati pismeni otpravak presude da se vidi taj prijevod – Sud je rekao da ima dovoljno dokaza da je genocid počinjen u Prijedoru, ali nije dokazana odgovornost Karadžića. Tu rečenicu treba debelo podcrtati. Znači, dokazi postoje, dovoljno je dokaza da je genocid počinjen', kaže Duratović.