KULTUROCIDOM DO ZARADE

Kako krvava arheologija financira terorizam?

04.06.2015 u 07:00

Bionic
Reading

Sirijski arheološki dragulj Palmira pala je u ruke ISIL-a postavši najnoviji eldorado za pljačku već opljačkanog arheološkog blaga. U potrazi za njim, lokaliteti se ruju bagerima, a izbušena područja pod zaštitom UNESCO-a sliče na švicarski sir. Crno tržište umjetnina cvate, a pobunjenici zaradom financiraju tzv. Islamsku državu

Palmira je pala. 'Pustinjska djevica' ili 'Pješčana Venecija', kako zovu nekadašnju oazu s ruševinama antičkog grada na karavanskom putu između istoka i zapada, dvjestotinjak kilometara od Damaska, otprije desetak dana u rukama je ekstremista tzv. Islamske države Iraka i Sirije (ISIL).

Vladine trupe povukle su se iz tog sirijskog arheološkog dragulja, jednog od najznačajnijih nalazišta Srednjeg istoka i nekada popularne turističke destinacije, kojoj prijeti divljačko uništenje, već viđeno u drevnim gradovima ove opustošene zemlje. Jedan od najdragocjenijih primjera romanske arhitekture i urbanog planiranja, s lokalnim i perzijskim utjecajima, čeka neizvjesna sudbina. Hoće li se ponoviti prizori iz muzeja u iračkom Mosulu, kada su barbari čekićima i pijucima mrvili skulpture iz sedmog stoljeća prije naše ere?

Pod zaštitom UNESCO-a, Palmira je antički grad u jednoj od najbogatijih arheoloških regija na svijetu, s ostacima datiranim još iz vremena stare Mezopotamije te krcat dragocjenim artefaktima, a oni se odlično prodaju. Naravno, na crnom tržištu. ISIL očito računa na to da će ubrati prilično novca od 'arheološkog ekvivalenta javnom odrubljivanju glava', kako u Business Insideru uspoređuju užas i šok javnosti zbog uništavanja i bezočne pljačke svjetskog kulturnog nasljeđa. Poput krvavih dijamanata, sada krvavo arheološko blago na Srednjem istoku financira terorizam.

Do kraja 2013. više od 90 posto kulturnih znamenitosti Sirije ležalo je u područjima ratnih sukoba, prepušteno uništavanju i pljački, zbog čega je Međunarodno vijeće muzeja objavilo tzv. Hitnu crvenu listu sirijskih kulturnih dobara u opasnosti.

Uništavanje i pljačka imaju još jednu svrhu: propagandnim snimkama brisanja svega što ideološki ne odgovara ISIL-ovom poimanju vjere i svijeta privlače se regruti, a ukradena roba dobiva dodanu vrijednost na račun šoka. Kolekcionarima je posebno privlačna skulptura iz ugrožene Palmire ili devastiranog Mosula.


Za razliku od Al Kaide, koja se oslanja na financijere izvana, ISIL se gotovo u cijelosti financira iz vlastitih sredstava, zarađujući na kriminalnim poslovima, od krijumčarenja nafte do otmica i reketarenja, uključujući ubiranje 'poreza' od lokalnog stanovništva u okupiranim područjima, pljačkom njihovih domova, te prodaju ukradenog arheološkog blaga. Ako je vjerovati podacima američkog Brookings Doha Centra, koji se bavi socioekonomskim i geopolitičkim pitanjima islamskog svijeta, ISIL od rujna prošle godine na taj način dnevno ubire dva milijuna dolara.

Prema podacima The Wall Street Journala, prošle godine od iznude i prinudnih poreza u Iraku su ubrali 600 milijuna dolara, od iračkih banaka pokrali su 500 milijuna, 100 milijuna dobili su od okupiranih naftnih izvora, a 20 milijuna od otkupnine za otmice. Iako mnogi smatraju da im glavnina prihoda dolazi od okupiranih sirijskih naftnih polja, irački su obavještajci, pretražujući prošlog lipnja kuću ubijenog ISIL-ovog zapovjednika, pronašli 160 USB stickova s detaljnim izvješćima o financijskim transakcijama vezanima uz nedopuštenu trgovinu antikvitetima. Samo u sirijskoj regiji Al Nabuk, zapadno od Damaska, ekstremisti su zaradili 36 milijuna dolara na krijumčarenju opljačkanih artefakata. Čine to organiziranjem krijumčarske mreže, pružajući 'stručne' usluge pljačkašima (i tu se koristi outsorcing) ili nabijanjem 'poreza' zbog prijenosa opljačkanih umjetnina kroz njihov teritorij.

Kako izgleda opljačkano područje, zorno pokazuje slučaj lokaliteta Mari. Uspoređujući njegove satelitske snimke prije okupacije, kada je teren bio nedirnuto čist, s onim osam mjeseci kasnije, sirijski, europski i američki arheolozi izbrojili su 1.200 rupetina. 'Neki lokaliteti su izbušeni poput švicarskog sira', komentirala je u New Yorkeru jedna arheologinja.

Iako nema pouzdane statistike o ilegalnoj trgovini arheološkog blaga u svijetu, nedavno istraživanje, u koje je bilo uključeno 14.500 terenskih arheologa, pokazuje da krijumčari ruju u barem 103 zemlje, od grobnica južnoameričkih Indijanaca do hramova u Kambodži. U regijama poput zapadne Turske prekopano je 90 posto grobnih humaka iz željeznog doba u potrazi za nakitom i drugim artefaktima. U Pakistanu je opljačkano i uništeno više od 50 posto budističkih hramova i svetišta. U Egiptu se nakon izbijanja revolucije 2011. broj rupa ostavljenih nakon ilegalnog iskapanja na dva glavna lokaliteta, El Lištu i El Hibu, povećao za 500 posto.

Ipak, 'pljačka u Iraku i Siriji jedinstvena je u svojoj brutalnosti', kaže član Međunarodnog vijeća muzeja, France Desmarais. ISIS jest najgori prekršitelj, ali nitko u sirijskom sukobu nije čistih ruku, tvrdi Desmarais, podsjećajući na drevni grad Apameju, u kojemu je vladina vojska za 'debelu' proviziju dopustila pljačku nakon koje je ostalo 15.000 iskopanih jama. Činila je to i radikalna islamska grupa Džabat al Nusra, grana Al Kaide koja operira u Siriji i Libanonu, kao i druge oružane skupine uključene u sirijske ratne sukobe.

'Ušavši na teritorij, ISIL je zatekao takvu situaciju. On je koristi, ubrzava i pojačava, ali je nije započeo', tvrdi sirijski arheolog Amr al Azm, koji je s grupicom studenata osnovao svoju verziju Odreda za baštinu (grupe američkih vojnika u Drugom svjetskom ratu angažiranih u spašavanju europskog kulturnog blaga od nacističke pohlepe) da istraži i evidentira stanje na terenu.

Za razliku od prvih pljačkaša u Iraku, koji su ručno iskopavali predmete, ISIL-ovci to čine buldožerima i teškom opremom, angažirajući građevinare, koji nakon pljačke iza sebe ostavljaju potpuno devastirana područja. Prema nekim izvorima, u Siriji se za to angažiraju i irački 'majstori' jer su ranije stekli iskustva u vlastitoj zemlji, a sumnja se da u svemu sudjeluju i arheolozi. Na WikiLeaksu je procurio američki vojni dokument iz 2005. u kojem je zabilježeno to da je osoba koja je prodavala iračkim pobunjenicima raketne bacače i tajno doturala oružje zapravo krijumčar antikviteta. Kruže i priče da su na nekim mjestima originalni spomenici i artefakti zamijenjeni kopijama. Prema jednoj verziji, originali su sklonjeni na sigurno dok se snimkama uništenja kopija želio izazvati šok, a prema drugoj, originali su namijenjeni prodaji.

ISIL posluje s krijumčarskom mrežom raširenom na cijelom Srednjem istoku. Roba se prebacuje u okolne zemlje, naročito u dijelove Turske s mekom granicom, gdje ju čekaju prekupci. Najbolje idu zlatne i srebrne kovanice, mozaici, figurice, nakit, pečati, najviše ono što se lako prenosi. Cijene na crnom tržištu variraju, a najvišu je postigla 7,6 centimetara visoka mezopotamijska figurica lava izrađena od vapnenca, popevši se na njujorškoj dražbi do 57 milijuna dolara. Roba ide od jednog do drugog prekupca, objašnjava sirijski arheolog Al Azm, sve dok je ne kupi 'krupna riba' koja može čekati neko vrijeme da se bura stiša i potom 'opere', kao što se 'pere' i novac, a zatim je proda po astronomskoj cijeni. 'To je poput arhivskog vina – što se dulje čuva, raste mu cijena', kaže Al Azm. 

Neki su predmeti navodno nuđeni na eBayu i prodavani na online crnom tržištu Silk Road. Tko su kupci? Zna se, pretpostavlja se, jer u svijetu raste broj bogatih bogatuna, od SAD-a i Japana do Rusije i Kine.

'Očuvanje Palmire je bitka za čovječanstvo', dramatično poručuju sa sunitskog sveučilišta Al Azhar, drugog najstarijeg sveučilišta u svijetu, podsjećajući da šerijatski zakon zabranjuje krađu i uništavanje svjetske i kulturne baštine. Voditelj sirijskog Odreda za baštinu Al Azm još je ranije uputio otvoreno pismo UN-u, tražeći od Vijeća sigurnosti donošenje međunarodne zabrane trgovanja sirijskim arheološkim blagom, a potpisalo ju je 250 akademika.

Vijeće je poslušalo Al Azmov vapaj, ali takvo što nije učinio američki Kongres. Naime republikanac Chris Smith i demokrat Eliot Engel predložili su zakon kojim bi se u Sjedinjene Američke Države zabranio unos krijumčarenih predmeta iz Sirije i drugih područja konflikta na Srednjem istoku. Sve je ipak ostalo na lijepom pokušaju jer ga Kongres nije izglasao.