Masovnost

Baš kao i u Hrvatskoj, nakon političkih skupova cijela se Makedonija pretvorila u matematičko-urbanistički konzilij. Svi su iznenada najveći stručnjaci za proračun količine ljudi koja se može naći na određenoj kvadraturi snimanoj dronom. Tako ćete, ovisno o čijim je medijima i simpatizerima riječ, pročitati procjene da je na oporbenom skupu u nedjelju bilo od 20 do 100 tisuća ljudi, dok je provladin protuprosvjed, ovisno o mediju, pohađalo od 25 do 90 tisuća vjernika u Nikolu Gruevskog i njegovu duboko kompromitiranu vladu. Debata ide toliko daleko da obje strane osporavaju procjene inozemnih agencija i medija, pa se Reuters morao suzdržati koristeći frazu 'deseci tisuća ljudi'. Ipak, zadržimo li konzervativnu procjenu da je na oba skupa bilo između 30 i 50 tisuća ljudi, na dobitku je svakako oporba.

Naime skupovi u organizaciji vladajućeg VMRO-DPMNE-a, bilo da je riječ o stranačkim ili državnim mitinzima, tradicionalno okupljaju veću masu. Također, na posljednjim izborima, čije rezultate oporba ne priznaje, koalicija oko VMRO-DPMNE-a dobila je s razlikom od gotovo 200 tisuća glasova, pa se nameće zaključak da je oporba ipak uspjela izbalansirati broj simpatizera. To je učinila izvlačenjem na ulice dijela donedavnih neutralaca, apolitičnih ljudi kojima je preko glave antičko-konzervativnih fantazija vlade Nikole Gruevskog. S druge strane, vlast se oslonila na prokušanu taktiku vojničkog postrojavanja simpatizera iz provincije u autobuse i njihovog dovlačenja na skupove, uz intervencije po lokalnim poslovnim subjektima (poput naglog uvođenja radne obaveze u nekim tvrtkama nedjeljom, baš na dan skupa oporbe).

Pokušajte sami procijeniti koliko je bilo ljudi na skupu oporbe...

Atmosfera

Većina zapadnih medija koji izvještavaju iz Skoplja ovih dana stavlja naglasak na činjenicu da su, nakon kumanovskog incidenta, očekivali atmosferu straha od širenja međuetničkog konflikta, dok su na oporbenom skupu vidjeli nešto sasvim drukčije. Makedonske, albanske, turske, srpske i romske zastave, premrežene baš kao i transparenti na jezicima svih tih manjina, odavale su nesvakidašnji kolorit za lokalne političke prilike, u duhu naziva skupa 'Građani za Makedoniju'. Činjenica je da u tom dijelu oporba pametno igra, jer rasterećuje prosvjed od politike i težište prebacuje na multietničnost, ali i socijalnu komponentu, gurajući u prvi plan obespravljene kategorije građana (studenti, novinari, honorarci...) koje su proteklih mjeseci već vježbale bunt na ulicama Skoplja.

Provladin prosvjed, nazvan 'Snažna Makedonija', dogodio se u dijametralno suprotnom ozračju – u prostoru zatvorenom željeznom ogradom okupili su se rigidni glasači vladajuće stranke te umjesto DJ-eva i rocka koji praše kod konkurencije, slušali provjerene patriotske napjeve i stranačke himne. Dok je prosvjednike protiv vlasti obasjavalo dnevno sunce, VMRO je dizao moral simpatizera po mraku, a pod okriljem noći iz grada su se razišle i desetine autobusa građana dovedenih na skup iz drugih dijelova zemlje. Jedino su zajedničko dvama prosvjedima šatori obostranih spavača – protuvladini noće pred Vladom do ostavke premijera, dok provladini pred Sobraniem čuvaju red u državi. Neke to podsjeća na kijevski Maidan, no duboko smo uvjereni da se makedonska kriza neće okončati neredima.

...a koliko je ljudi bilo na skupu vlasti?

Poruke i spinovi

Zoran Zaev ispred zgrade Vlade nastupio je svjestan da je telefonskim 'bombama' potvrdio saznanja građana o kriminogenoj prirodi aktualne vlasti. Stoga je, unatoč energičnom i liderski još uvijek neizgrađenom nastupu, odašiljao odmjerene poruke, uglavnom oslanjajući se na materijal objavljen u bombama i apelirajući na ujedinjenje svih progresivnih snaga u državi protiv zajedničkog neprijatelja. Otkrio je i dio oporbenog programa za tražene prijevremene parlamentarne izbore koji se uglavnom svodi na tradicionalne socijaldemokratske tekovine nasuprot agresivnom neoliberalizmu na balkanski način koji forsira aktualna vlast.

Nakon što je pak Gruevski u nevjerojatnom kontraspinu smjenu kompromitiranih ministara policije i transporta te šefa protuobavještajne agencije uspio predstaviti vjernim biračima kao 'snažan državnički potez', prisutni na provladinom skupu čuli su još malo žestoke domoljubne glazbe za uši glasačke mašinerije. Premijer je bio jedini govornik iz vlade i vrha stranke, a njegov je govor trajao chavezovskih 45 minuta. Prepoznatljivim stilom ad hominem osuo je paljbu po vođi oporbe, vrlo često ga de facto izjednačavajući s teroristima iz Kumanova u ulozi državnih neprijatelja te pretvarajući sve kompromitirajuće materijale koje je oporba objavila u podlogu za bildanje VMRO-ovskog jedinstva.

Zaevu se čak i ironično zahvalio na objavi razgovora koji otkrivaju da se uz premijerov obiteljski kanape igrala igra 'kako bi nam se mogla zvati država', dok je Europi orbanovskom manirom sasuo u lice da što se ona ima petljati u makedonsku krizu kad promatrači Vijeća Europe nisu imali primjedbe na posljednje izbore. Ipak, u jednom trenutku rafalna paljba Gruevskog je stala i iz njega je progovorio ranjeni orao. On je priznao da je car gol, jer se u razgovorima čuju pogreške vladajuće stranke te biračima obećao da će ih ispraviti. Sudeći po činjenici da su smijenjeni ministri i dužnosnici i na ovom skupu krasili prvi red, Gruevski je sam sebe već unaprijed demantirao te još jednom pokazao da ne razumije pojam političke odgovornosti.