Iako obje najveće britanske stranke i dalje tvrde da se bore za apsolutnu većinu i nadaju se da će im u zadnji tren to i uspjeti, dva dana do četvrtka i britanskih parlamentarnih izbora sve ankete pokazuju da će parlament biti podijeljen, a laburisti ili konzervativci morat će sastaviti vladu koaliranjem s jednom ili više manjih stranaka
'Mi želimo većinu i ne pregovaramo ni s kojom strankom o izbornim rezultatima', kaže konzervativac William Hague koji je nakon izbora 2010. pregovarao s Liberalnim demokratima o stvaranju vladajuće koalicije, tek druge nakon Drugog svjetskog rata.
Očekuje se da u četvrtak samo dvije trećine Britanaca s pravom glasa izađe na izbore rezultat kojih će odrediti gospodarski smjer razvoja zemlje, a mogao bi imati krupne posljedice za socijalnu državu, na odnos s Europskom unijom pa i na budući integritet zemlje.
Ako su ankete točne, konzervativci će biti najjača stranka u parlamentu i imati 285 od 650 zastupnika, odnosno dvadesetak manje nego što su osvojili na izborima prije pet godina. Laburistima ankete predviđaju 275, to jest dvadesetak mandata više.
Po pisanju njemačke agencije dpa čini se da će škotski nacionalisti s 40 zastupnika biti po snazi treća grupa u parlamentu pa bi neslužbena koalicija laburista i SNP-a imala parlamentarnu većinu.
U televizijskoj debati 30. travnja laburistički vođa Ed Milliband rekao je da 'neće sastaviti laburističku vladu ako to znači dogovaranje ili koaliciranje sa SNP-om' pa se vjerojatnijim čini da će pokušati sastaviti manjinsku vladu uz potporu SNP-a.
Nije vjerojatno, piše dpa, da će konzervativci s liberalnim demokratima koji su u velikom padu i osvajaju maksimalno 25 zastupničkih mjesta imati dovoljno zastupnika da nastave svoju dvostranačku koaliciju.
Koalirat će s malima
Ne budu li ni Miliband niti šef konzervativaca i trenutni premijer David Cameron, koji tvrdi da su ovo najvažniji izbori generacije, bili kadri sastaviti vladu od dviju stranaka, okrenut će se malim strankama koje će osvojiti po šačicu glasova.
To bi u središte pozornosti stavilo sjevernoirsku konzervativnu demokratsku unionističku stranku koja bi kao i 2010. mogla dobiti osam zastupnika. DUP bi koalirati mogao i s laburistima i s konzervativcima, upravo kao i UKIP desničarskog populista Nigela Faragea i britanski Zeleni, ali oni po anketama neće imati više od po jednog zastupnika.
I Cameron i Miliband najavili su stroži nadzor nad imigracijom, a sadašnji je premijer za 2017., bude li tada na vlasti, najavio i referendum o britanskome ostanku u Europskoj uniji.
Iako je Škotska na nedavnom referendumu odabrala ostanak u Ujedinjenoj Kraljevini, građani izražavaju nezadovoljstvo svim 'engleskim' strankama i očekuje se da Škotska nacionalna stranka SNP dobije najmanje 40, a možda i svih 59 škotskih zastupničkih mjesta. Time bi SNP pomeo laburiste, tradicionalne izborne pobjednike u Škotskoj, i eventualnim bi sudjelovanjem u manjinskoj vladi s laburistima stekao mogućnost da traži veću samostalnost.
Velški nacionalisti iz stranke Plaid Cymru mogli bi dobiti do pet zastupničkih mjesta i poduprijeti MIlibanda ne uspije li koalicija laburista i SNP-a osigurati parlamentarnu većinu.
Većinom se smatraju 323 glasa, iako je to manje od polovice od ukupno 650 zastupničkih mjesta, jer petero sjevernoirskih članova Sinn Feina odbija sjediti u parlamentu.
Zašto četvrtak
U Velikoj se Britaniji od 1935. običajno glasa četvrtkom, ali tek je 2011. to postalo i zakon: izbori se moraju održati prvi svibanjski četvrtak svakih pet godina.
Neki vjeruju da je ta tradicija počela jer je četvrtak u većini mjesta bio sajmišni dan pa bi se slili ljudi iz raznih krajeva što bi im omogućilo da usput i glasaju.
Druga popularna teorija kaže da je četvrtak odabran kako bi se smanjila mogućnost političke praznine jer se preko vikenda stigne sastaviti nova vlada.
A treća da se petkom isplaćivala nadnica pa je zato četvrtkom manje pijanih na biralištima.
Na pedeset tisuća biračkih mjesta tridesetak milijuna Britanaca s pravom glasa moći će birati s popisa od maksimalno dvanaest kandidata za parlament u svakoj izbornoj jedinici, a u mnogima će istovremeno biti i lokalni izbori.
Britanski izborni sustav osmišljen je tako da onaj tko dobije najviše glasova postaje zastupnik svoje jedinice, što često znači da kandidat može proći i s tek tridesetak posto svih glasova u jedinici.
Da bi bio na listi, kandidat mora osigurati potporu desetero registriranih elektora i platiti depozit od petsto funta koji neće dobiti natrag osvoji li manje od pet posto glasova.
Engleska ima 533 izborne jedinice, Škotska 59, Wales 40, a Sjeverna Irska 18. Geografska veličina jedinica varira između urbanih i ruralnih sredina, ali u svakoj je broj glasača u prosjeku 70 tisuća.
Na prošlim parlamentarnim izborima 2010. za glasanje se registriralo 45,6 milijuna ljudi, ali izašlo je samo 29,7 milijuna - odziv je bio 65 posto. Registriranih birača ovaj će put biti između 45 i 50 milijuna, ali točan broj neće biti objavljen prije završetka glasanja.
