Težak rad, skroman život i čežnja za domovinom – to je za većinu 'gastarbajtera' u Njemačkoj bila svakodnevica. Mnogi od njih su sada u mirovini, a svaki drugi živi u siromaštvu, upozorava Deutsche Welle i donosi rezultate studije zaklade Hans Boeckler koja govori o socijalnom položaju i životu bivših gastarbajtera
Maria K. imala je tek 18 godina kada je iz jednog malog sela s juga Italije stigla u Njemačku. Prvo je radila u kuhinji, onda kao krojačica u jednoj tvornici. Kasnije je pronašla posao u jednom hotelu u Kölnu. Raditi je morala svakoga dana devet sati, slobodan dan je imala samo nedjeljom. U Kölnu je upoznala mladića, također Talijana. Zaljubili su se i vjenčali. Nakon vjenčanja mlada je obitelj živjela u malom dvosobnom stanu bez kupaonice.
Maria i njezin suprug uvijek su planirali vratiti se u Italiju. Prvo su se željeli vratiti kada njihovo četvero djece napusti dom, kasnije je plan promijenjen – trebali su se vratiti u starosti. Danas Maria ima 71 godinu i još uvijek nije u Italiji. Još uvijek sa suprugom živi u istom gradu. Oboje su u mirovini i još uvijek žive vrlo skromno.
Talijanka je svoju životnu priču ispričala znanstveniku Ericu Seilsu. On je jedan od autora aktualne studije zaklade Hans Boeckler koja govori o socijalnom položaju i životu bivših gastarbajtera.
Samo lošije plaćeni poslovi
Deutsche Welle ističe kako studija pokazuje da prosječna mirovina žena koje su kao Maria nekoć iz Italije stigle u Njemačku, iznosi oko 476 eura. Muškarci, podrijetlom Talijani koji su također svoj radni vijek proveli u Njemačkoj, iznosi gotovo dvostruko više – 963 eura.
Ako se pogleda grupa turskih 'gastarbajtera', njihove mirovine su još niže. Žene primaju mirovinu od oko 363 eura, a muškarci u prosjeku 742 eura. Za usporedbu – njemački penzioneri primaju mirovinu u prosjeku u iznosu od oko 1109 eura, njemačke umirovljenice u prosjeku oko 572 eura.
Gotovo svaki drugi bivši 'gastarbajter' je u mirovini pogođen ili barem ugrožen siromaštvom – tako pokazuje spomenuta studija. Time je siromaštvo u starosti kod stranaca tri puta češće nego kod njemačkih umirovljenika. Razlog tome leži u činjenici da su strani radnici u 60-im i 70-im godinama u Njemačkoj pronalazili samo loše plaćene poslove. Samim time u mirovinsko osiguranje nisu uplaćivali mnogo i sada u skladu s time primaju i mirovine.
Čak 42 posto umirovljenih gastarbajtera su njemačka sirotinja
Inače, prema definiciji EU-a, kao siromašan ili ugrožen siromaštvom vrijedi onaj čija mirovina iznosi manje od 60 posto srednjih primanja. Kod osoba koje u Njemačkoj žive same, to znači da oni mjesečno moraju živjeti s manje od 850 eura. Kod parova ovaj iznos je nešto veći – oko 1.300 eura. Postotak Nijemaca koji pripadaju ovoj grupi iznosi 12,5, dok kod bivših gastarbajtera taj postotak iznosi gotovo 42 posto.
Grupa koju u Njemačkoj čine useljenici je prilično velika. Naime, od sredine 50-ih godina i sredine 70-ih godina prošlog stoljeća, u Njemačku su u velikom broju stizali radnici iz Italije, Grčke, Španjolske, Portugala, Turske i zemalja bivše Jugoslavije. Već 10. rujna 1964. je u Njemačku stigao milijunti gastarbajter – samo deset godina kasnije u zapadnoj Njemačkoj bilo je ukupno oko četiri milijuna stranaca na 'privremenom radu'. Najveći broj njih je radno mjesto pronašao među najslabije plaćenim poslovima, tamo gdje Nijemci nisu željeli raditi. Danas su mnogi od njih u mirovini i baš kao i nekoć, još uvijek moraju dobro razmisliti prije nego što potroše svaki euro.
