Talijansku politiku u vremenu nakon Drugog svjetskog rata obilježili su stari muškarci. Primjerice, aktualni talijanski predsjednik Giogio Napolitano rođen je 1925., a vođa opozicije i dugogodišnji premijer Silvio Berlusconi 1936. Godinama je vrh talijanske politike bio sačinjen od ljudi u poznim godinama što je stvaralo specifičnu situacija zastoja koja baš i nije donijela mnogo dobra tamošnjem društvu. Stoga je činjenica da je Italija u liku 39-godišnjeg Mattea Renzija dobila svojeg najmlađeg premijera u povijest označila veliku prekretnicu talijanske politike, između ostaloga i jer se Renzi okružio suradnicima svojih godina, od kojih su većina žene.

Jedna od njih je i ministrica vanjskih poslova, politologinja Federica Mogherini (rođena 1973.), koja doduše nije prva talijanska inoministrica (prethodno su to bile Emma Bonino i Susanna Agnelli), ali je – kao i Renzi – dosad skoro pa najmlađa osoba na toj funkciji. Zapravo, potrebno je otići u vrijeme Benita Mussolinija kako bi se našao mlađi ministar vanjskih poslova, diktatorov zet grof Galezzano Ciano, koji je na tu poziciju došao kao 33-godišnjak, a očito i zahvaljujući nepotizmu.

Federica Mogherni je, kako piše njemački tjednik Der Spiegel, 'mlada, ženstvena i usmjerena na konkretne teme' te 'predstavlja vrijednosti Renzija koji želi probuditi i protresti talijansku politiku'. Mogherini je na poziciji inoministrice naslijedila 65-godišnju Emmu Bonninu, za koju je navodno drukao predsjednik Napolitano, no Renzi se odlučio da želi novo i mnogo mlađe lice.

Italija je 1. srpnja preuzela predsjedanje Europskom unijom, a Mogherini je pripremila ambicioznu agendu, koja uključuje borbu protiv euroskeptičnih stranaka, veći angažman u bliskoistočnom krvoproliću te aktivnije rješavanje izbjegličke krize koja potresa jug Italije, čega je najstrašniji primjer otok Lampedusa te stotine leševa koji plutaju Mediteranom. Povrh toga, Mogherini je već izrazila želju da 'Italija preuzme veću ulogu u pregovorima oko Ukrajine', a spominje se i medijacija između Irana i Saudijske Arabije, na što iskusniji diplomati gledaju sa skepsom.

Mogherini je odlično povezana s američkim demokratima, a novinari podsjećaju da je još 2008. hodala Rimom u majici sa slikom Baracka Obame, što nije oduševilo sve. Corriere della Sera ju je zato optužio da je 'očarana Obamom', što je pokazatelj 'slabe diplomacije'. Ministricu to nije pokolebalo te je tijekom nedavnog posjeta Washingtonu naglasila da su odnosi SAD-a i Italije 'snažni i odlični' te još dodala kako talijanska vlada dijeli stav američke administracije o politici štednje.

Od europskih kolega Mogherini je navodno uspostavila odličan odnos s njemačkim ministrom vanjskih poslova Frank-Walterom Steinmeierom, a dok su se u Bruxellesu natezali oko budućeg predsjednika Europske komisije, njezino se ime spominjalo u kontekstu nasljednice Catherine Ashton, visoke predstavnice EU-a za vanjsku politiku. No Talijanka kaže da ima namjeru mandat odraditi do kraja i provesti i velike mjere štednje u svom ogromnom ministarstvu, čiji budžet planira srezati za 100 milijuna eura. Kako će se to odraziti na ambiciozne vanjskopolitičke planove Federice Mogherini, tek će se pokazati, i nosi li njezina ambicija, kao i šefa joj Renzija, konkretne rezultate.