Svijet VASIĆEV SKALPEL

Führer, ćirilica i latinica

Evo se u Srbiji konačno dogodio skandal koji su pesimisti bili očekivali jedno određeno vrijeme, a optimisti ga ni zamisliti nisu mogli. Okružni (županijski) sud u Novome Sadu, kao žalbena instanca, ukinuo je i vratio na ponovno suđenje Općinskom sudu jednu prvostupanjsku presudu, jer da u privatnoj tužbi za klevetu tužitelj tuženome nije dostavio relevantne dokumente na ćirilici, nego na latinici. Aha!

Slučaj je posebno dražestan jer je tužena strana notorni neonacist Goran ’Firer’ Davidović, već osuđen na godinu dana zatvora zbog nasilništva i nanošenja tjelesnih povreda učesnicima jednog skupa antifašista u Novome Sadu prije par godina. Presuda je pravomoćna, a Firer se sklonio u Italiju (postupak izručenja traje). On je u međuvremenu napisao i knjigu o tome, a u knjizi je izvrijeđao novosadskog novinara Dinka Gruhonjića, dopisnika Slobodne Europe i još nekih medija u Srbiji.

Gruhonjić, vojvođanski Hrvat, bio je logična meta: osim aluzija na porijeklo, Firer ga je optužio i da je musliman i da se zapravo zove Sabahudin (odatle, kao, Dinko). Zašto baš Sabahudin, a ne Saladin, Gulbudin, Semezdin i ostala imena koja se tako završavaju (-din na kraju ima veze s vjerom; Sabahudin je ’zora vjere’, Saladin je ’obrana vjere’ itd.) – nije jasno; valjda čovjek nije znao. Dinko, koji je već godinama predmet napada neonacističkog šljama, tužio je Firera za klevetu, pa je lipnja 2007. Općinski sud u Novome Sadu donio prvostupanjsku presudu po kojoj bi Firer imao isplatiti 500.000 dinara (oko 47 tisuća kuna) odštete Gruhonjiću. Okružnom sudu trebalo je dvije godine i dva mjeseca da usred kolovoza, kad su sudski odmori, donese spomenutu presudu, jer da su tužba i prateća dokumentacija bili na latinici.

Mija Pavliša
Jedan od brojnih grafita na ulicama srpskih gradova
USTAV U KLIN, ZAKON U PLOČU


E, sad: kao prvo, zašto je to skandal? Zato što su oba pisma u Srbiji vazda bila ravnopravna i zato što se još nije dogodilo – čak ni u najmračnija Miloševićeva vremena! – da neki sud odbije podnesak zato što je na latinici; dapače: dobar dio sudskog općenja išao je na latinici i nikome nije smetalo. U novije vrijeme, kompjuterizacijom pravosuđa prešlo se na ćirilicu kao glavno pismo, ali i to prije svega zbog računala koja to mogu lakše nego pisaći strojevi, mada se latinica koristila i dalje bez problema – do ovoga slučaja. Onaj nesretni i na brzinu doneseni Ustav Srbije iz 2006. kaže da su u službenoj upotrebi srpski jezik i ćirilično pismo, ali i da će se ostalo, pak, precizirati posebnim zakonom, koji nije još donesen. Sadašnji Zakon o upotrebi jezika i pisma kaže da su oba pisma ravnopravna. Slučaj je, dakle, pravno itekako sporan.

Idemo na stanje na javnom planu: u Srbiji je latinica vazda bila ravnopravna s ćirilicom i to nije nikoga smetalo; dapače, pismeni ljudi ni danas ne znaju jesu li neku knjigu ili novine (ili titlove na TV-u) pročitali na ovom ili onom pismu. Uostalom, manje od pola važnijih dnevnih novina u Srbiji tiska se ćirilicom, a velika većina tjednika je na latinici. To se odnosi i na listove bliske ekstremnoj šovinističkoj desnici, kojoj ponosno pripada i taj g. Davidović, zvani Firer. Razumni ljudi već desetljećima ističu civilizacijsku povlasticu ravnopravnog korištenja dva pisma, iznimno rijetku. Moji roditelji (rođeni 1911. i 1914.) imali su podjednako tečan rukopis na oba pisma i bilo im je svejedno kojim od njih pišu. Postoje, dakako, marginalne ekstremističke struje srpskih šovinista koje stalno kukaju nad tužnom sudbinom ćirilice; imaju čak i društvo za obranu i zaštitu ćirilice, ali i medije koji marljivo objavljuju svako njihovo pismo čitatelja, koliko god bedasto bilo, a u pravilu jest. Dosad su to bili dosadni marginalci, ali ovo rješenje novosadskoga suda mijenja stvari. Zašto?

Uhićenje pripadnika Nacionalnog stroja u Novom Sadu
SUDSTVO U SPREZI SA ŠEŠELJEVCIMA


Problem je, dakako, nadasve političke naravi, kao i svaki sličan problem u Srba i u Hrvata. Goran Firer Davidović kućni je ljubimac Crkve i nacionalističke desnice, podivljalih frakcija Miloševićeve Udbe i dijelova Vojske, baš kao i njihov glavni guru Vojislav Šešelj. Firer i Šešelj znaju latinicu odlično, hvala na pitanju: jedan ne silazi s neonacističkih websiteova, a drugi je Hercegovac iz Popova polja. Dinko je, pak, Gruhonjić, je li, em Hrvat, em pošteni liberalno-demokratski nastrojeni novinar; sve i da nije Hrvat, išao bi im na živce onoliko.

S druge strane, upravo je u tijeku procedura reizbora sudaca i tužitelja u Srbiji, velika čistka željeznom metlom Miloševićevih i Šešeljevih kadrova u pravosuđu. Ova presuda novosadskog Okružnog suda jasna je poruka: otjerajte nas, ali ćemo za sobom zalupiti velika vrata! Osim toga, to je i način da se netko preporuči nekoj budućoj desničarskoj vlasti za koju se nada da će pobijediti na nekim narednim izborima. Stvar je, dakle, očekivano banalna.

P.S: Vidim da je nepoznati Anonimus ponudio potpisivati svoje buduće mišljevine ako mu se plati kao i nama koji pišemo pod vlastitim imenima. Ovako: nas ne plaćaju zato što se potpisujemo, nego zbog nečega drugog. A što bi to drugo bilo, molim lijepo, zna li netko odgovor?

  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još