'Stvorit će se najveća svjetska zona slobodne trgovine koja će značiti napredak za sve.' Tako glasi službeno objašnjenje Europske komisije (EK) i američke vlade kada ih se pita o rezultatu pregovora o trgovinskom dogovoru koji se već neko vrijeme odvijaju u priličnoj tajnosti. Obje strane se zaklinju u svoje dobre namjere i eventualni uspjeh, iako je još nejasno mnogo toga oko ovog sporazuma, pa tako i hoće li njegov ishod u konačnici biti pozitivan za oko 900 milijuna ljudi koji obitavaju na teritoriju EU-a i SAD-a.

Neki od prijepora već su postali javni: Amerikanci uopće ne žele razgovarati o financijskoj industriji, kako je istaknuo njihov aktualni ministar financija Jacob Lew, što znači da se ne može očekivati regulacija poslovanja na Wall Streetu koja bi spriječila ponavljanje krize iz 2008, čije se posljedice osjećaju i danas po cijelom svijetu. S druge strane, Francuzi su bili naročito bijesni zbog ignoriranja tzv. kulturne iznimke, zbog čega je mogla patiti cijela europska filmska industrija koja se oslanja i na državnu pomoć, jer bi u zoni slobodne trgovine financijsku moć i prednost nesumnjivo imao holivudski proizvod. Stavka o kulturnoj iznimci naposlijetku je, unatoč negodovanju šefe Europske komisije Josea Manuela Barrosa, ipak uvrštena u pregovore.

Tportal.hr je pak razgovarao s nekoliko briselskih insajdera o trgovinskim pregovorima između Europe i Amerike, a oni ističu da je generalno gledajući takav sporazum dobra ideja, ali da je vrag u detaljima kojih u ovom slučaju ima mnogo. Irsko-britanski biznismen Jonathan Peel, član skupine poslodavaca pri Europskom ekonomskom i socijalnom vijeću (EESC), naglašava da se sve odvija pod pritiskom izbornog ciklusa: 'Imat ćemo sporazum do kraja 2014. godine ili ga neće biti. Naime do tada traje mandat ove Europske komisije, a tada su i izbori za američki Kongres, pa se može očekivati dosta politikanstva na ovu temu. Također, ne vjerujem da će sadašnji EK htjeti ostaviti pregovaranje svojim nasljednicima, već ga žele završiti s uspjehom.'

Među brojnim prijeporima koje neće biti lako svladati Peel ističe genetski modificiranu hranu iliti GMO, ali i razne druge teme: 'Hormoni u govedini, manipulirana pšenica, kompanija Monsantno... Europljani ne žele jesti GMO, a još manje da takvi proizvodi ne budu jasno označeni u supermarketu, dok Amerikanci inzistiraju baš na tome. Nadalje, tu je odnos između europskog Airbusa i američkog Boeinga.' Poslodavac Peel naglašava i da se u Europi više cijeni konsenzus u kojemu svi nešto dobivaju, dok američka kultura poslovanja podrazumijeva pobjedu jednih nad drugima, a sve to moglo bi imati negativne posljedice na gospodarstvo EU-a ukoliko se uspostavi zona slobodne trgovine.

U Bruxellesu se pak ističe da Njemačka najviše gura ovaj sporazum, dok mu se najviše protivi Francuska. Luksemburški stručnjak za megatvrtke Raymond Hencks, danas savjetnik u Bruxellesu te član Radničke skupine pri EESC-u, zato ističe da je mnogo toga još nejasno: 'Mi u Luksemburgu gledamo i njemačke i francuske televizije, pa jedni tvrde da je to odlična ideja, a drugi posve suprotno. Pitamo se što sve to znači.'

Pregovori su ipak u tijeku, pa se od europskih sindikata može čuti da se plaše sudbine koja je zadesila američke, a to je potonuće u irelevantnost i masovno osipanje članstva. Smatraju da bi se takva kultura mogla proširiti po Europi ukoliko dođe do sporazuma. Jonathan Peel ipak smatra da je to pretjerano: 'Mi smo Europljani, sindikati neće nestati.'

Zanimljivo je i da, ističe Peel, EU pregovara o slobodnoj trgovini s Kanadom i Japanom, o čemu se u medijima baš i ne čuje dovoljno. Pregovori s Kanadom su zapeli, a najviše bi koristi EU mogao imati od sporazuma s Japanom; EK je točno izračunao da bi on odmah značio 140 tisuća radnih mjesta i gospodarski rast od 1 posto, dok u slučaju dogovora s Amerikom još nema jasnih projekcija.

Rudy Aernoudt - šef kabineta predsjednika Henrija Malossea, dakle iz vrha EESC-a, a prethodno dugogodišnji zaposlenik EK (opisujući EK kao 'eurokrate') - napominje da bi cijeli proces pregovora trebao biti mnogo transparentniji. 'Zasad nemamo uvid ni u kakve službene dokumente.' Aernoudta to naročito brine jer smatra da 'eurokrati gube dodir sa stvarnošću' te bi se moglo dogoditi da se uopće ne uzme u obzir kakve će biti posljedice trgovinskog sporazuma za obične ljude u Uniji.

I neki europski mediji već upozoravaju da bi traljavo dogovoren sporazum između EU-a i SAD-a mogao imati mnogo loših posljedica. Guardian primjerice piše da se ne smije 'povjerovati hypeu', jer bi se lako moglo dogoditi da rezultat sporazuma 'ne bude prosperitet, nego izbjegavanje regulacije moćnih industrijskih i financijskih lobija'. Kako je Hrvatska sada dio EU, riječ je o temi od prvorazrednog značenja i za budućnost ove države te je potrebno pažljivo pratiti kako će se razvijati pregovori.