Svijet LISABONSKI UGOVOR

Jamstva Irskoj u hrvatskom Pristupnom sporazumu?

Čelnici zemalja članica EU-a okupit će se u četvrtak i petak na dvodnevnom summitu na kojem će jedna od glavnih tema biti irski odgovor na pitanje kako riješiti problem ratifikacije Lisabonskog ugovora, a jedno od mogućih rješenja veže se uz Pristupni spor

Čelnici EU-a žele od irskog premijera Briana Cowena čuti odgovore na dva pitanja: hoće li i kada staviti Lisabonski ugovor ponovno na referendum i koja jamstva traži kako bi se riješila pitanja zbog kojih su Irci s 53 posto glasova odbacili ugovor na referendumu u lipnju.

Lisabonski ugovor je do sada ratificiran u parlamentima 25 zemalja članica, a u Njemačkoj i Poljskoj svoj potpis na ugovor trebaju još staviti predsjednici država da bi postupak ratifikacije bio okončan. O Lisabonskom ugovoru treba se još izjasniti češki parlament, koji je raspravu o tome odgodio za veljaču sljedeće godine. Irska je bila jedina zemlja koja je Ugovor stavila na referendum u lipnju ove godine na kojem nije dobio potporu irskih birača.

Irski premijer Cowen je proteklih dana posjetio nekoliko europskih prijestolnica kako bi osigurao političku potporu za pravno obvezujuća jamstva i moguća izuzeća u pogledu nekih odredbi Ugovora. Ako dobije takva jamstva, Cowen bi mogao na summitu preuzeti obvezu da će ponovno raspisati referendum. Zasad se ne očekuje da će reći točan datum njegovog održavanja, iako se ni to ne može isključiti.

Kao jedan od mogućih datuma za novi referendum spominje se 31. listopada sljedeće godine, kako bi Lisabonski ugovor mogao stupiti na snagu 1. siječnja 2010. godine.

Prema analizama provedenim u Irskoj nakon referenduma, nekoliko je razloga zbog kojih su birači odbacili Ugovor i u vezi s kojima bi Dublin mogao tražiti jamstva od ostalih članica kako bi se osigurala potpora na novom referendumu.

Ispostavilo se da je jedan od glavnih razloga bilo pitanje tradicionalne irske vojne neutralnosti, za koju Irci strahuju da bi mogla biti ugrožena Lisabonskim ugovorom. Slijedi zabrinutost oko širenja nadležnosti Bruxellesa na nacionalnu jurisdikciju, a Irce brine i da bi mogla biti ugrožena prava na zaštitu nerođene djece. Međutim, prema istraživanjima Eurobarometra provedenim nakon referenduma, vrlo je malo Iraca izrazilo zabrinutost da bi im Europa mogla nametnuti legalizaciju abortusa, istospolne brakove i legalizaciju eutanazije.

Irski ministar vanjskih poslova Micheal Martin nedavno je izjavio da su ta "etička pitanja" u kombinaciji s drugima sigurno bila jedan od čimbenika za glasovanje protiv.

Nadalje, Ircima je sporno i pitanje porezne suverenosti, odnosno zabrinuti su da bi EU mogla preuzeti nadležnost za poreznu politiku te ograničiti pravo na štrajk i kolektivne ugovore.

Na kraju, ostaje i pitanje broja povjerenika Europske komisije, jer Lisabonski ugovor predviđa da od 2014. godine broj povjerenika bude manji od broja članica te su se Irci zabrinuli da bi mogli ostati bez svog predstavnika u Komisiji.

Očekuje se da će Cowen u vezi s tim pitanjima tražiti od svojih kolega pravno obvezujuća jamstva, za što postoji spremnost, ali se pritom pojavljuju neke pravne dvojbe.

Naime, Irska se ne bi zadovoljila pukom političkom deklaracijom EU-a, a uvođenje pravno obvezujućih jamstava tražilo bi ponovnu ratifikaciju Lisabonskog ugovora u onim zemljama u kojima je već ratificiran, dakle gotovo u svima.

Trenutačno se o tome vode rasprave i konzultacije s pravnom službom EU-a, a jedna od ideja o kojima se raspravlja jest da se ta pravna jamstva u obliku protokola dodaju Pristupnom sporazumu s Hrvatskom, koji će ionako morati ići na ratifikaciju svih zemalja članica pri čemu bi se onda ujedno ratificirala i pravno obvezujuća jamstva za Irsku.

"Rasprava se o tome vodi, jedno od mogućih rješenja jest da se to uključi u hrvatski Pristupni sporazum, ali je za sada prerano reći kakav će biti ishod te rasprave", rekao je Hini diplomat koji sudjeluje u tim raspravama.

Na taj način izbjegla bi se potreba da se Lisabonski ugovor ponovno ratificira, jer bi ti protokoli bili ratificirani zajedno s Pristupnim sporazumom s Hrvatskom, što bi moglo biti u postupku tijekom 2010. godine. Stupanjem na snagu Lisabonskog ugovora riješilo bi se i pitanje daljnjeg širenja, budući da je Sporazum iz Nice dizajniran za 27 zemalja članica.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još