Sukob koji traje već skoro jedno stoljeće iznenađujuće je mirovao tijekom nedavne serije prevrata u većinski muslimanskim zemljama (Egipat, Tunis, Libija...). Sada, kada se po tko zna koji put obnovio, rat Palestinaca protiv Izraela više se ne događa u istom političkom okruženju.
Američki NPR podcrtava nekoliko razloga zbog kojih je najnoviji konflikt drukčiji od onih koji su mu prethodili. Kao prvo, tu je nova vlast u susjednome demografskom divu Egiptu. Islamistički pokret Muslimansko bratstvo naslijedio je sekularni poredak korumpiranog
Hosnija Mubaraka te se očekivalo da će po svome religijskom programu i antisemitskim stavovima u ovakvim slučajevima stati na stranu pogibelji izloženih Palestinaca u
pojasu Gaze. Sunitski
Hamas, koji među svjetskim vladama nema mnogo naklonjenih sugovornika (šijitski režimi u Iranu i Siriji,
Hezbollah u Libanonu) jer je optuživan da nije politička stranka nego teroristička organizacija, u Muslimanskoj braći odjednom pronalazi srodan politički subjekt.
S druge strane, islamizirana vlast 82-milijunskog Egipta zasad ne zvecka oružjem kao što se to najavljivalo nakon svrgavanja Mubaraka. No položaj pobunjenika u Gazi sada ipak djeluje solidnije. Prvi put od dolaska Hamasa na vlast na izborima 2006., državnici iz regije dolaze u Gazu i daju im podršku. Bili su tamo katarski emir, zatim šef diplomacije Tunisa, a uskoro će doći delegacija Arapske lige. Pritisak na Izrael raste, premda službeni Tel Aviv i dalje uživa podršku najmoćnije svjetske sile, SAD-a.
Prema NPR-u, nova vremena nastupila su i u fazi raketne tehnologije. Izraelska vojska tvrdi da je Hamas preko
Irana snabdjeven raketama kojima može gađati najveće izraelske gradove, Jeruzalem i Tel Aviv. S druge strane, Izrael je uz američku novčanu i tehnološku pomoć izgradio
Željeznu kupolu - sofisticirani raketni štit koji s velikom učinkovitošću uništava projektile iz Palestine.
Pa ipak, NPR naglašava da službeni Washington (kao glavni međunarodni garant opstanka Izraela i kredibiliteta Tel Aviva, unatoč krvavim odmazdama i getoizaciji palestinskog stanovništva) više nema toliko snage uplitati se u bliskoistočne probleme. Američke trupe nakon mučnog desetljeća konačno su napustile
Irak, ali u
Afganistanu se i dalje ratuje. Tu je sada i
Libija, a o klasičnoj vojnoj intervenciji u rat u
Siriji govori se već više od godinu dana. SAD odbija pregovarati s Hamasom jer ga smatra terorističkim, što znači da će se Izrael morati samostalnije, a vjerojatno i pomirljivije nositi s novim odnosima snaga u svom okruženju.
227323,227321,227219,227070